Zastava Bosne i Hercegovine


Email Print
12.06.2017.

NACRT STRATEGIJE RAZVOJA KULTURE REPUBLIKE SRBIJE OD 2017. DO 2027 - Tekst propisa


1. Uvod

Strategija razvoja kulture Republike Srbije sadrži opredeljenja države i definiše strateške prioritete i pravce razvoja kulture u Srbiji od 2017. do 2027. godine. Strategijom se polje kulture utvrduje kao jedna od kljucnih dimenzija održivog razvoja Srbije. To znaci da je osnovni strateški cilj doprinos razvoju društva u Srbiji, kulturnom životu njenih gradana i evrointegracijama i to zaštitom, izucavanjem i predstavljanjem kulturnog nasleda i podsticanjem umetnickog stvaralaštva. Strategijom se reaguje na kljucne potrebe sistema kulture, društva u celini i kulturne diplomatije i medunarodnih odnosa.

Strategija razvoja kulture u Srbiji nastoji da uvaži, vrednuje, ocuva i razvije sve ono što je, kao živa i produktivna tradicija, svaka epoha i kulturno-civilizacijska formacija trajno priložila celini kulture gradana Srbije i Srba na širem kulturnom prostoru.

Dimenzije srpske kulture koje prepoznajemo i negujemo:

- Slovenska: ova dimenzija ukljucuje ne samo davnu kulturnu istoriju - staroslovensko jezicko zajedništvo ili crkvenoslovensko razdoblje naše književnosti, vec i noviju istoriju koju odlikuju južnoslovenska kulturna prožimanja, kao i današnje veze srpske kulture sa drugim, susednim i udaljenijim, slovenskim kulturama, kao i njihove uzajamne uticaje;

- Vizantijska: vrednosti našeg srednjovekovnog graditeljstva, slikarstva, književnosti i filozofije, sa Svetim Savom kao središnjom nacionalnom figurom, ali i vertikala koja nas spaja s antickim i srednjovekovnim kulturnim nasledem istocnog Mediterana, a onda i s novovekovnom recepcijom tog nasleda u zemljama savremenog Istocnog hrišcanstva;

- Starobalkanska: ovu dimenziju cini folklorno, muzicko, graditeljsko, jezicko, pa i kulinarsko, naslede zajednicko narodima Balkanskog poluostrva, specificna dimenzija kulture, civilizacije i mentaliteta, koju prepoznajemo u delima Borisava Stankovica ili Ive Andrica, a koja nam je umnogome zajednicka s kulturom susednih naroda na jugoistoku Evrope što ukljucuje i znacajnu orijentalno-islamsku komponentu;

- Herojska: to je dimenzija Kosovskog zaveta, koja duhovno pretpostavlja materijalnom i koja obezbeduje samoocuvanje društva pred egzistencijalnim i identitetskim izazovima, ne samo naša srednjovekovna viteška kultura vec i kultura naših predaka, seljaka ratnika, i onih u Prvom srpskom ustanku, i onih u Prvom svetskom ratu, od onih koji su savladali osmanlijsku okupaciju do onih koji su ucestvovali u antifašistickoj borbi, pružali otpor nacistickoj okupaciji i kasnije branili slobodu i druge vrednosti svoga i opšteg nasleda;

- Prosveceno-evropska: ova dimenzija pociva na novovekovnim kulturnim idealima Zapadne i Srednje Evrope koje prihvata srpska kultura, na idealima racionalnosti, modernosti i prosvecenosti. Ova dimenzija srpske kulture naglašava slobodu licnosti i stvaralaštva, slavi kreativnost, inovaciju, eksperiment, ali koja želi da neguje i toleranciju prema nepoznatom i drugacijem;

- Demokratska: to je dimenzija kulture koja je narodni jezik uzela za književni, ideja da kultura ne sme da pripada samo elitama, da je kultura koja ne prožima društvo osudena na odumiranje, da živu kulturu ne cine institucije u kojima se prestonicka elita samozabavlja, vec ustanove koje podsticu i prepoznaju umetnicke poduhvate ljudi iz svih segmenata društva i koji kulturu nastoje da ucine svakodnevicom citave zajednice;

- Kontaktna, ili dimenzija otvorenosti: srpska kultura svoj evropski kontekst pokazuje i u okviru procesa evropskih integracija, pri cemu, u težnji za ravnopravnim i vidljivim ucešcem u evropskoj porodici naroda, prilaže specificnosti sopstvenog kulturnog doprinosa, tradicijskog i savremenog, insistira na tackama povezivanja s kulturama užeg regiona i ostalih država Evrope. Radi postizanja recenih ciljeva, i u oblasti kulture znacajnu potporu Srbija ocekuje od evropskih ustanova, a sama cini znatne napore da se unaprede svi vidovi kulturne saradnje i prožimanja.

Negujuci navedene dimenzije srpske kulture, na najbolji nacin cuvamo i negujemo kulturni identitet, te održavamo osetljivu ravnotežu izmedu otvorenosti nacionalne kulture i zaštite od utapanja u masovnu kulturu globalistickog konzumerizma. Srpska kultura je vekovima primala uticaje iz raznih pravaca, a povremeno bila u prilici da sama zraci uticajima. Otvorenost za kulturne uticaje bitan je element vitalnosti društva, ali ovaj princip ne sme da ugrozi temeljno opredeljenje za razvoj i napredak nacionalne kulture, vec mora da donese širok uvid, uzor i ohrabrenje za napredak, svest o povezanosti sa dostignucima drugih naroda i motiv da se kulturi pruži ambijent za njen puni zamah. Uprkos vidljivim efektima procesa globalizacije, nacionalna kultura treba da ostane cvrst oslonac zajednici da u njoj traži i pronalazi ishodište za dalji razvoj i obnovu. Kulturna politika mora se kretati na podjednakom odstojanju izmedu izazova kulturnog etnocentrizma, s jedne strane, i opasnosti procesa akulturacije, s druge strane. Svaka nacionalna kultura pociva na jasnoj predstavi o sopstvenom identitetu, ali i na mogucnostima širenja i otvaranja njenih razvojnih perspektiva i njene provere na medunarodnom, multikulturnom i transkulturnom polju.

Osnovni krug identitetskih fenomena cine: jezik i književnost, svest o istoriji i religijskoj pripadnosti, obicajima, nacinu života, osobenim oblicima duhovnoistorijskog saznanja, mentalitetski obrasci, te svekolika predstava naroda o samome sebi. Kulturni znacaj društvenih i humanistickih nauka, koje proucavaju ove pojave, veoma je velik, pa bi razvoju tih nauka trebalo posvetiti primerenu pažnju. Suviše dugo iz ideoloških razloga ometano, izucavanje i širenje naucno utemeljenih saznanja o genocidu nad srpskim narodom tokom citavog 20. veka ostaje zadatak ne samo istorijskih nauka nego i cinilaca koji uticu na izgradnju identiteta i verodostojne kulture secanja, ne zapostavljajuci ni cinjenice koje ne idu srpskom narodu u prilog.

Republika Srbija svoj savremeni identitet tretira kao kohezivni i inkluzivni faktor društva, i ogleda se u zajednickom nasledu svih gradana Srbije i interkulturnom dijalogu na svim nivoima. Savremena kultura Republike Srbije bazira se na kulturi secanja i razumevanja, na aktivnom doprinosu razvoju regionalnog i evropskog kulturnog prostora, kao i na internacionalizaciji kao faktoru opšteg razvoja, pozicioniranja i uvecanja ugleda u medunarodnom kontekstu.

Naša zemlja ima dovoljno razloga da se svojom kulturom ponosi, ali i da, bez narcizma ili kompleksa inferiornosti, bude otvorena za najbolje iz drugih kultura. Kulturni rast našeg naroda u 19. i narocito 20. veku, u vecini umetnickih oblasti i kod probranog niza izuzetnih autorskih pojedinaca u književnosti, muzickoj i likovnoj umetnosti, graditeljstvu, scenskim umetnostima i filmu, govori u prilog potrebi za produktivnim dijalogom izmedu nacionalnih i internacionalnih podsticaja u stvaralackim praksama. Upravo tako zasnovani umetnicki poduhvati dali su najpuniji izraz ovdašnjih umetnickih mogucnosti i odjeknuli u drugim kulturnim sredinama.

Na ovoj generaciji kulturnih i javnih poslenika jeste da doprinesu prevladavanju neproduktivnih sukoba medu suceljenim kulturnim elitama, kako bi ukupni ambijent ucinili prihvatljivijim i predali ga novoj generaciji u boljem stanju. Za to su potrebni jasna strategija, primenjiv pravni okvir, snažna institucionalna mreža i odlucno opredeljenje da je, pored neophodne ekonomske stabilnosti i finansijskog prosperiteta države i nacije, upravo kultura podrucje koje omogucava trajanje i opstanak.

Nacela strateškog razvoja kulture zasnovana su na sledecim principima:

• opredeljenosti za zaštitu i negovanje nacionalne kulture

• zaštiti kulturnih prava nacionalnih manjina

• unapredenju uzajamnog razumevanja i ravnopravnom ukljucivanju osetljivih grupa u kulturni život, kulturi kao faktoru društvene kohezije, kulturnom i jezickom diverzitetu i interkulturnom dijalogu, kulturnoj raznolikosti

• podsticanju i promovisanju umetnickog stvaralaštva kao slobodnog izraza ljudskog duha, umetnicke izvrsnosti, eksperimenta i inovacije

• širokoj dostupnosti kulture i ravnopravnom i aktivnom ucešcu u kulturnom životu, razvoju publike i kulturnih potreba svih gradanina, a posebno dece i mladih, kulturnoj demokratiji, amaterizmu, participaciji

• zaštiti i vrednovanju kulturnog nasleda kao neobnovljivoj i jedinstvenoj zaostavštini

• razvoju medunarodne kulturne saradnje i doprinošenju ugledu zemlje u svetu

• savremenim modelima finansiranja i shvatanju kulture kao privrednog potencijala

Kulturna politika zasnovana je na:

- efikasnoj i promišljenoj zakonodavnoj aktivnosti,

- odgovornoj kadrovskoj politici,

- autonomiji subjekata u kulturi,

- principu aktivnog ucešca gradana i strucne javnosti u procesu donošenja odluka,

- transparentnim procedurama donošenja odluka,

- principu strateškog upravljanja u kulturi, pracenja i vrednovanja,

- analizama, istraživanjima i statistikama u oblasti kulture,

- saglasju sa drugim sektorima državne politike.

Strategijom razvoja kulture Republike Srbije definisana su tri prioriteta:

1. Razvoj kadrova: celoživotno ucenje, edukacija i razvoj novih znanja i veština, mobilnost, razvoj novih profesija u kulturi a posebno onih koji se odnose na razvoj publike, medunarodnu saradnju, nove tehnologije i digitalizaciju u kulturi, razvoj tržišta i kreativnih industrija, odgovorna kadrovska politika i zapošljavanje u kulturi, nove prakse i inovacije

2. Razvoj infrastrukture: izgradnja novih i rekonstrukcija postojecih objekata, savremen izgled i dizajn objekata, tehnicka opremljenost, informaciono-komunikaciona infrastuktura, infrastrukturni resursi za potrebe digitalizacije, poboljšanje uslova zaštite kulturne baštine, novi prostori i ukljucivanje nekorišcenih objekata u sistem kulture, osnivanje novih ustanova kulture

3. Evropske integracije i medunarodna saradnja: ucešce u programima EU, medunarodni profesionalni standardi, evropske vrednosti, finansijska podrška, razvoj zajednickog regionalnog i evropskog kulturnog prostora; stvaranje preduslova za razvoj regionalnog tržišta, ugled i bolje pozicioniranje Srbije, internacionalizacija, razvoj kapaciteta ustanova i organizacija, partnerska saradnja, otvorenost i vitalnost.

Pored ovih prioriteta, u trecem delu Strategije razvoja kulture Republike Srbije od 2017. do 2027. godine definisano je sedam prioritetnih podrucja, posvecenih sledecim opštim ciljevima:

1. Razvoj institucionalnih okvira u kulturnom sistemu

2. Odgovorna kadrovska i upravljacka politika

3. Ravnopravno ucešce svih gradana u kulturnom životu

4. Razvoj kulturnih potreba

5. Kultura medusobnog razumevanja

6. Negovanje srpskog jezika i cirilice

7. Povezivanje srpskog kulturnog prostora

Ovi opšti ciljevi ce se ostvarivati u svim oblastima kulturnog razvoja, dok ce posebna pažnja u tom procesu kontinuirano biti posvecivana definisanim prioritetima.

U cetvrtom delu Strategije odredeno je pet oblasti kulturnog razvoja, u kojima ce pored sedam pomenutih opštih ciljeva biti ostvarivani i ciljevi posebno vezani za te oblasti, koje su:

1. Kulturno naslede

2. Savremeno stvaralaštvo

3. Digitalizacija kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva

4. Meduresrono i medusektorsko povezivanje i saradnja razlicitih nivoa vlasti

5. Medunarodna saradnja

Kako opšti ciljevi prepoznati u delu dokumenta posvecenom prioritetnim podrucijima, tako i oni definisani u poglavlju o oblastima kulturnog razvoja razradeni su posebnim ciljevima i predvidenim merama. Akcioni plan sadrži više detalja o ostvarivanju postavljenih zadataka, medu kojima su i odgovarajuce aktivnosti i rokovi.

Nacela kulturnog razvoja i kulturne politike, kao i strateški prioriteti utemeljeni su u Ustavu Republike Srbije, medunarodnim ugovorima, sporazumima i konvencijama koje je potpisala Republika Srbija, Zakonu o kulturi, krovnom dokumentu u oblasti kulture, kao i u domacim strateškim dokumentima. Takode, prioriteti, ciljevi i mere kulturne politike koje ova strategija promoviše bazirani su na razlicitim istraživanjima, analizama i statistikama u oblasti kulture. Važnost utemeljenja instrumenata kulturne politike na empirijskim podacima i analizama ogleda se i u neophodnosti da oni odgovaraju stvarnim potrebama u kulturi.

U definisanju ciljeva, svi aspekti kulture su ravnopravno tretirani i predloženim merama je obuhvacen razvoj kulture srpskog naroda, nacionalnih manjina i opštih kulturnih vrednosti, kao i primena prihvacenih medunarodnih normi i obrazaca.

Ciljevi su definisani po oblastima i ukljucuju: kulturno naslede i savremeno stvaralaštvo, digitalizaciju, medunarodnu i meduresornu saradnju.

Kulturno naslede predstavlja segment tradicionalne komponente kulture. Kulturna politika u toj oblasti podrazumeva odredene ciljeve u oblasti istraživanja, zaštite i korišcenja kulturnog nasleda. Prioritetni ciljevi su jacanje institucionalnog okvira za stabilnu, pouzdanu i efikasnu brigu o kulturnom nasledu, za njegovo prepoznavanje, istraživanje i vrednovanje, kao i zaštitu, prezentaciju i ukljucivanje u savremene tokove života. Takode, ciljevi su uskladeni sa savremenim tendencijama razvoja sistema zaštite kulturnog nasleda i evidentiranim potrebama aktivnosti na modernizaciji mreže ustanova zaštite u Srbiji. Pored ovoga, predvideni su i ciljevi koji treba da podstaknu korišcenje kulturnog nasleda kao resursa privrednog i društvenog razvoja, strucno usavršavanje i specijalizaciju kadrova, višestranost i sposobnost za timski rad, podizanje svesti gradana o vrednostima kulturnog nasleda, koje ih povezuje s njihovim okruženjem i istorijom i pomaže u prenosu vrednosti kroz generacije, te uspostavljanje cvršceg partnerstva izmedu upravnih i strucnih institucija zaštite kulturnog nasleda sa drugim ciniocima koji mogu da doprinesu njegovoj efikasnijoj zaštiti, revitalizaciji i korišcenju. Navedena grupa ciljeva ce omoguciti kvalitetniju i ekonomicniju upotrebu kulturnog nasleda i pratecih resursa u skladu sa namerama da se ubrza privredni rast i razvoj, narocito u oblasti turizma i u razvoju ruralnih oblasti.

Kulturna politika u oblasti savremenog stvaralaštva, u svim oblicima, prvenstveno je usmerena na ostvarivanje ciljeva za gradenje povoljnog stvaralackog ambijenta, ali i za poboljšanje socijalnog položaja umetnika, posebno samostalnih, kao i radnika u kulturi. Ciljevi su definisani u skladu sa analizom stanja i pregledom dosadašnjih problema u ovoj oblasti, pre svega u finansiranju. Ostvarivanje ovih ciljeva treba da stvori uslove za nesmetan, kontinuiran i kvalitetniji rad umetnika i radnika u kulturi.

U književnosti, razvoj citalacke kulture i negovanje srpskog jezika, kao i jezika nacionalnih manjina, podrška kvalitetnom izdavaštvu i razvoj enciklopedistike odredeni su kao prioritetni ciljevi. Izdavaštvo predstavlja izuzetno važan instrument za širenje kulture, dok razvoj citalacke publike ima dalekosežni pozitivni uticaj na obrazovanje, vaspitanje i podizanje nivoa opšteg obrazovanja svih slojeva stanovništva. U tome je središnja uloga bibliotecke mreže, koju treba razvijati i kao bibliotecko-informacioni sistem i u funkciji kulturnih središta u svim lokalnim sredinama.

Profesionalizacija i modernizacija sistema vizuelnih umetnosti i jacanje kapaciteta rada ustanova i organizacija, intersektorska i interresorna saradnja, razvoj publike, amaterizam i ravnomeran razvoj sistema vizuelnih umetnosti na ukupnoj teritoriji Republike Srbije ciljevi su koji treba da podstaknu i predstave umetnicki kvalitetna ostvarenja savremene vizuelne umetnosti.

Na osnovu evidentiranog trenutnog stanja u oblasti pozorišta u Srbiji odredeni su ciljevi koji treba da postave osnov za dugorocno ulaganje u obnovu pozorišta i pozorišne infrastrukture na svim nivoima, kao i njen ravnomerni razvoj i postizanje povecane dostupnosti kvalitetnih pozorišnih programa i predstava.

Umetnicka igra ima trenutno na raspolaganju veoma ogranicen broj ustanova kulture i to samo u tri grada u Republici Srbiji, pa je potrebno stvoriti uslove za ravnomernu dostupnost ove oblasti svim gradanima.

Filmska umetnost i audio-vizuelno stvaralaštvo predstavljaju veliki kulturni i privredni potencijal koji ce se razvijati ostvarivanjem ciljeva koji se odnose na unapredenje filmske produkcije, povecanje broja gledalaca, digitalizaciju bioskopa i razvoj bioskopske mreže, kao i poboljšanje plasmana srpskog filma u svetu.

Razvoj muzicke umetnosti i diskografije može se postici popularizacijom umetnicke muzike u Republici Srbiji, revitalizacijom i unapredenjem rada postojecih i investicionim ulaganjima u razvoj novih kapaciteta, uz posebnu brigu o afirmaciji domace produkcije.

Digitalizacija kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva kao segment razvoja kulture i dodatna vrednost kulturnim sadržajima razvijace se kroz ostvarivanje ciljeva koji podrazumevaju: uspostavljanje pravnog okvira za regulisanje procesa digitalizacije, obezbedivanje otvorenog pristupa digitalizovanoj gradi, sprovodenje tehnicko-tehnološke modernizacije ustanova na svim nivoima, digitalizaciju savremenog stvaralaštva, narocito književnosti i izdavaštva, izradu nacionalnog portala za aktivno, konstantno i intenzivno predstavljanje digitalizovanog kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva, kao i vodenje statistike o kvalitetu i kvantitetu digitalizovane grade i razvoj digitalne kulture i digitalne pismenosti.

Interdisciplinarnost predstavlja važan pristup u definisanju ciljeva razvoja kulture i meduresorno1 i medusektorsko2 povezivanje i saradnja razlicitih nivoa vlasti je postavljena kao prioritetni cilj koji ce se realizovati kroz uspostavljanje kulturne uloge škole i obrazovne uloge ustanova kulture, korišcenje mogucnosti u oblasti kulture za poboljšanje rezultata obrazovanja, uspostavljanje i razvoj planske i sistemske saradnje izmedu škola i kulturnih institucija.

Međuresorna saradnja doprinece razvoju kulture i poboljšanju pozicije Srbije kao odredišta koje ponudu bazira na bogatstvu nasleda i savremene kulture, što podrazumeva razvoj konkurentnih i atraktivnih kulturno-turistickih proizvoda, povecanje ucešca kulturnog turizma u prihodima ostvarenim od turizma i povecanje broja turista i posetilaca kulturnih lokaliteta i kulturnih sadržaja na lokalnom nivou.

Nauka takode ima važnu ulogu u razvoju kulture. Na prvom mestu, naucna istraživanja putem kojih dolazimo do podataka i statistika o kulturi (od analize kulturnih potreba gradana, preko mapiranja kuluturnog pejzaža i sistema, resursa i potencijala, do evaluacije kulturnih politika) od suštinskog su znacaja za proces strateškog planiranja i donošenja odluka. Kulturna politika koja je zasnovana na takvim podacima i analizama stvara instrumente koji ciljano i efektno doprinose kulturnom razvoju i zadovoljenju javnog interesa u kulturi. Povezivanje i Međuresorna saradnja nauke i kulture kroz razlicita naucna istraživanja i ona specificna, usmerena na prioritetne ciljeve kao što su razvoj kapitalnih leksikografskih projekata, projekata istraživanja teme genocida nad srpskim narodom u 20. veku i srodnih tema u okviru negovanja kulture secanja, doprinece razvoju kulture i kulturne politike uopšte, ali i strucnijem, naucno utemeljenom i pouzdanijem predstavljanju cinjenica i odbrani od rastuceg istorijskog revizionizma.

Prisutnost umetnosti i kulture iz Srbije na medunarodnom planu je veoma znacajan cilj koji predstavlja, pored promotivnog i korektivni faktor - odredivanja i definisanja položaja naše kulture u odnosu na druge srodne kulture. Medunarodna kulturna saradnja je jedan od parametara kojim se potvrduje uspešnost kulturne politike, kvaliteta i kvantiteta kulturne ponude. Ona se odvija kroz bilateralnu, multilateralnu i regionalnu saradnju. Zadati ciljevi razvoja medunarodne saradnje posebno su znacajni u delu koji se odnosi na ucešce u evropskim programima i projektima, što može znacajno da ubrza realizaciju svih definisanih ciljeva strategije obezbedivanjem dodatnih sredstava i jacanjem ljudskih resursa i tehnicko-tehnoloških kapaciteta ustanova i subjekata u kulturi.

U strategiji su svi ciljevi i mere navedene za njihovo sprovodenje definisani tako da se podrži razvoj svih ustanova i drugih subjekata u kulturi i da se onima od njih koji su vec dostigli natprosecni nivo razvoja omoguce uslovi za dalji napredak.

2. Sadašnje stanje u kulturi

2.1 Institucionalni okvir

2.1.1. Kulturna politika Srbije prema nivoima nadležnosti

Kulturna politika Republike Srbije se, shodno Ustavu i zakonu, kreira na nacionalnom a sprovodi na nivoima republike, pokrajine i lokalne samouprave. Važnu ulogu u ovom smislu imaju Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije, Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama i nadležni organi jedinica lokalne samouprave.

Republicki nivo. Shodno Zakonu o ministarstvima3, Ministarstvo kulture i informisanja je državni organ u cijem je delokrugu rad na razvoju i unapredenju kulture i umetnickog stvaralaštva, zaštita i cuvanje kulturnog nasleda, osnivanje i pracenje rada kulturno-informacionih centara u inostranstvu, kao i realizacija istraživanja u kulturi4. U definisanju nacionalne kulturne politike, ocuvanju, razvoju i širenju kulture, podršku Narodnoj skupštini, Vladi Republike Srbije i Ministarstvu kulture i informisanja daje Nacionalni savet za kulturu koji je, shodno Zakonu o kulturi, strucno-savetodavno telo. Takode, buduci da savremene kulturne politike polaze od cinjenica utvrdenih empirijskim istraživanjima, važnu pomoc Ministarstvu kulture i informisanja bi trebalo da pruža Zavod za proucavanje kulturnog razvitka. U sprovodenju nacionalne kulturne politike važnu ulogu imaju 5 republickih ustanova iz oblasti savremenog stvaralaštva i 21 ustanova cija je delatnost zaštita kulturnog nasleda.

Pokrajinski nivo. Shodno Zakonu o kulturi, Autonomna Pokrajina se stara o sprovodenju nacionalne kulturne politike na svojoj teritoriji i ureduje pitanja od pokrajinskog znacaja u oblasti kulture. Prema Zakonu o utvrdivanju nadležnosti Autonomne pokrajine Vojvodine5, AP Vojvodina se kroz rad Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama stara o sprovodenju kulturne politike u pokrajini i obezbeduje uslove za rad 17 pokrajinskih ustanova kulture. Ustanove kulture na Kosovu i Metohiji, privremeno smeštene na teritorijama s vecinskim srpskim stanovništvom i one dislocirane iz južne pokrajine, nalaze se pod nadležnošcu Ministarstva.

Lokalni nivo. Jedinice lokalne samouprave, gradovi i opštine, shodno Zakonu o kulturi i Zakonu o lokalnoj samoupravi6, staraju se o sprovodenju kulturne politike na svojoj teritoriji te obezbeduju uslove za rad lokalnih ustanova kulture. Jedinice lokalne samouprave su osnivaci 466 ustanova kulture.7 U skladu sa nacionalnom, lokalne kulturne politike se definišu u upravama koje su zadužene za oblast kulture. To su službe/sekretarijati/uprave/odeljenja za društvene delatnosti ili odeljenja za vanprivredne/opšte delatnosti i finansije, dakle službe u kojima je kultura jedna od aktivnosti. Posebni sekretarijati za kulturu postoje samo u Gradu Beogradu i Gradu Novom Sadu. U 2015. godini 92% gradova - sedišta okruga imalo je vecnike za kulturu u izvršnoj vlasti ili pomocnike gradonacelnika, ali se i na ovom nivou kultura cesto vezuje za druge oblasti.

2.1.2. Pravni okvir

U savremenim državama zakoni predstavljaju osnov za delovanje u razlicitim domenima javne politike, što podrazumeva i kulturnu politiku kao javnu politiku u kulturi (spisak zakona i podzakonskih akata iz oblasti kulture, potvrdenih medunarodnih ugovora i odgovarajucih dokumenata dat je u Aneksu 1). Oblast kulture ne funkcioniše odvojeno od drugih oblasti društvenog, ekonomskog i politickog života. Stoga su na kulturu od uticaja i akti iz domena državne uprave i lokalne samouprave (npr. Zakon o utvrdivanju nadležnosti Autonomne Pokrajine Vojvodine, Zakon o lokalnoj samoupravi, Zakon o glavnom gradu), ekonomije (npr. Zakon o budžetskom sistemu, Zakon o javnim nabavkama, Zakon o porezima na imovinu, Zakon o porezu na dobit pravnih lica, Zakon o porezu na dohodak gradana), prostornog planiranja (npr. Zakon o planiranju i izgradnji i Zakon o državnom premeru i katastru), unutrašnjih poslova (npr. Krivicni zakonik i Carinski zakonik), akti iz oblasti rada (Zakon o radu), socijalnog osiguranja (Zakon o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje), uredenja javnih službi (Zakon o javnim službama), obrazovanja (Zakon o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja), turizma, zvanicne statistike, udruživanja gradana, ljudskih i manjinskih prava, itd.

Krovni Zakon o kulturi donet je 2009. godine, a izmene i dopune su donete 2016. godine8 . Pored pune primene ovog zakona, kojim se reguliše celokupna oblast, postoji potreba za donošenjem zakona kojima ce se regulisati njeni pojedini segmenti. Rec je najpre o savremenim propisima iz oblasti kulturnog nasleda, jer je važeci Zakon o kulturnim dobrima, prema mišljenju strucnjaka iz ove oblasti, zastareo i prevaziden9, što se odražava i na primenu Zakona o planiranju i izgradnji u kome se upucuje na propise iz zaštite kulturnog nasleda. Neophodno je posvetiti pažnju zakonskom regulisanju otkupa kulturnih dobara, posebno imajuci u vidu primenu Zakona o vracanju oduzete imovine i obeštecenju, ali i teškoce vezane za otkup pokretnih kulturnih dobara. Prepoznata je potreba aktivnijeg prisustva predstavnika kulture u fazi izrade akata koji nisu u direktnoj nadležnosti Ministarstva kulture i javnog informisanja, kako bi se pre definisanja konacne forme akta uvažile specificnosti svojstvene umetnosti i kulturi. Takode, postoji mogucnost da se inicijativama za izmene i dopune zakona, vrši njihovo prilagodavanje zahtevima kulture.

Potrebe kulturnog razvoja treba da budu prepoznate u aktima iz domena ekonomije, pre svega u Zakonu o javnim nabavkama (problemi u angažovanju dodatnih strucnjaka, nabavke opreme, izvodenja radova tehnicke zaštite, nabavke knjiga itd.10), kao i Zakona o porezu na dohodak gradana (važan za ostvarivanje socijalne sigurnosti samostalnih umetnika i profesionalaca u kulturi).11 Pokazalo se da postoji potreba da se ojaca Međuresorna saradnja u izradi zakona i podzakonskih akata od znacaja za opšti održivi razvoj Republike Srbije i u vezi sa tim povecaju kapaciteti Ministarstva kulture i informisanja.

Zakon o kulturi i Zakon o osnovama sistema vaspitanja i obrazovanja nacelno isticu potrebu za povezanošcu kulture i prosvete, te je neophodno da se jasnije definišu obaveze oba resora, kao i vidovi saradnje.

Zbog komplikovanih važecih procedura, u kulturnoj praksi ostaju neiskorišcene olakšice predvidene Zakonom o porezu na dobit pravnih lica, kao što se gotovo ne koriste mogucnosti koje pruža Zakon o zadužbinama i fondacijama.

2.1.3. Finansiranje

Od pocetka 21. veka na nivou Evropske unije, u pojedinacnim evropskim državama, kao i u Republici Srbiji raste ucešce kulture u ostvarenom bruto društvenom proizvodu (BDP).12 Primenom WIPO metodologije u Srbiji, ucešce industrija zasnovanih na autorskim i srodnim pravima 2012. godine u bruto domacem proizvodu je iznosio 4%, što je više od ucešca rudarstva (1,7% BDP-a) ili delatnosti smeštaja i usluga (1% BDP-a). Izdvajanja za kulturu, ako se ogranicimo na pojedine države bivšeg jugoslovenskog prostora u 2015. i 2016, krecu se od 0,76% budžeta Republike Hrvatske, preko 1% od budžeta Republike Crne Gore do 2,2% od budžeta BJR Makedonije.13 Najveci deo budžetskih sredstava za kulturu usmerava se posredstvom Ministarstva kulture i informisanja, a u manjoj meri kulturne projekte finansiraju i druga ministarstva.14 Ministarstvo kulture i informisanja raspolaže sredstvima za kapitalne investicije15, a u posebnom delu zakona o budžetu na razdelu Ministarstvo kulture i informisanja opredeljena su sredstva za rad Ministarstva kulture i informisanja, sredstva za konkurse i projekte, kao i sredstva za podršku rada ustanova u oblasti zaštite i ocuvanja kulturnog nasleda i ustanova kulture u oblasti savremenog stvaralaštva. Procentualno, poredenje zakona o budžetu Republike Srbije u periodu 2012-2016 pokazuje da su izdvajanja za delatnosti pod nadležnošcu Ministarstva kulture i informisanja u proseku 0,74% od budžeta Republike Srbije. Izdvajanja za kulturu su manja ako se izuzmu izdaci za javno informisanje, koje je takode u nadležnosti Ministarstva kulture i informisanja (Tabela 1).

Tabela 1: Sredstva izdvojena za kulturu prema zakonima o budžetu RS

Godina Kultura i javno informisanje % u budžetu RS Kultura (bez javnog informisanja) % u budžetu RS
2012 6.955.758.761 0,5 5.638.660.000 0,41
2013 6.343.593.000 0,43 5.907.561.183 0,40
2014 16.416.472.000 1,04 7.565.293.000 0,48
2015 16.678.247.000 1,04 7.530.257.000 0,47
2016 11.180.497.000 0,69 6.880.719.000 0,42

Ministarstvo kulture i informisanja finansira rad 26 ustanova kulture ciji je osnivac Republika Srbija, kao i 14 ustanova kulture sa teritorije Kosova i Metohije. Sredstva koja se izdvajaju za rad ustanova kulture pretežno se troše za zarade zaposlenih16 i materijalne troškove. Nešto manje novca troši se za programske aktivnosti, a najmanje za nabavku savremene opreme te investiciono održavanje zgrada i prostora.17

Ministarstvo kulture i informisanja najmanje jednom godišnje raspisuje konkurse za finansiranje i sufinansiranje projekata u kulturi. Pravo ucešca na konkursima imaju ustanove, umetnicka i druga udruženja registrovana za obavljanje delatnosti kulture, subjekti u kulturi koji su u inostranstvu registrovani za obavljanje kulturne delatnosti, kao i drugi subjekti u kulturi, osim ustanova kulture ciji je osnivac Republika Srbija. O izboru projekata po raspisanom javnom konkursu odlucuje strucna komisija koju obrazuje organ koji raspisuje konkurs.

Ogranicenost sredstava oslikava se na konkursnu proceduru i nacin raspodele sredstava po projektima. Finansira se veci broj projekata, ali su sredstva za pojedinacne projekte najcešce skromna. Najzad, neophodno je razvijati sistem vrednovanja, kako bi veca pažnja bila posvecena efektima podržanih projekata i programa.

U skladu sa Zakonom o državnoj upravi18, utvrdeno je da se pojedini poslovi državne uprave zakonom mogu poveriti autonomnim pokrajinama, opštinama, gradovima i gradu Beogradu, javnim preduzecima, ustanovama, javnim agencijama i drugim organizacijama, odnosno imaocima javnih ovlašcenja. Tako je zakonima u oblasti kulture povereno vršenje pojedinih poslova Ministarstva kulture i informisanja.

To su, na primer, poslovi izdavanja uverenja i vodenja evidencije, koje vrše reprezentativna udruženja u kulturi19, poslovi vodenja evidencija ustanova osnovanih sredstvima u javnoj svojini sa sedištem na teritoriji autonomne pokrajine20, poslovi sprovodenja konkursa i donošenja odluke o izboru projekata, kao i poslovi vodenja Jedinstvene evidencije o kinematografskim delatnostima koje vrši Filmski centar Srbije21, poslovi ustanovljavanja maticnih funkcija pojedinih biblioteka.22

Sredstva za vršenje poverenih poslova državne uprave obezbeduju se u budžetu Republike Srbije23.

Republika Srbija, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave mogu sufinansirati tekuce rashode i izdatke ustanova i drugih subjekata u kulturi koji se ne finansiraju redovno iz njihovih budžeta, ako svojim programima trajnije zadovoljavaju kulturne potrebe gradana na odgovarajucem podrucju.24

Shodno Zakonu o utvrdivanju nadležnosti AP Vojvodine, rad 17 pokrajinskih ustanova kulture finansira se iz budžeta pokrajine. Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama raspisuje godišnje konkurse za sufinansiranje projekata od znacaja za razvoj kulture na teritoriji AP Vojvodine.

Gradovi i opštine su, shodno clanu 20 Zakona o lokalnoj samoupravi, dužni da obezbede razvoj kulture na svojoj teritoriji, ali ispunjavanje te obaveze uglavnom pociva na finansiranju rada ustanova kulture sredstvima prenetim iz budžeta Republike. Gradovi u kojima su sedišta okruga za kulturu izdvajaju sredstva u prosecnom iznosu od 5,6% lokalnih budžeta.25 Medutim, kada se sagledaju nominalni iznosi, uocava se da je, zapravo, rec o skromnim sredstvima. Zakon o kulturi (clan 76) propisuje obavezu sufinansiranja projekata u kulturi putem konkursa. U 2016. godini 15 gradova je raspisivalo konkurs samo za projekte i programe u kulturi, dok je 8 gradova kulturu pomagalo kroz opšte konkurse za podršku projektima organizacija civilnog sektora. Kada je rec o opštinama, raspoloživi su podaci iz 2010. kada su konkurse u domenu kulture sprovodile 22 opštine.26

Kao i u vecini drugih država, u Srbiji je prepoznata mogucnost podsticajnih fiskalnih mera, te je još 2002. objavljen Pravilnik o ulaganjima u oblasti kulture koja se priznaju kao rashod, a u skladu s njim je clan 15. Zakona o porezu na dobit pravnih lica koji propisuje procenat umanjenja poreza na ime izvršenih ulaganja. Taj procenat je, tokom godina, povecavan: od 1,5% u Zakonu o porezu na dobit preduzeca na sadašnjih 5% u Zakonu o porezu na dobit pravnih lica. Medutim, iskustva iz prakse pokazuju da su ulaganja uglavnom mala, a da je procedura povracaja novca složena i dugotrajna. Republika Srbija je vecim delom prve decenije 21. veka podržavala preduzetništvo u kulturi i to subvencijama za poreze i doprinose zaposlenih u mikro i malim preduzecima u kreativnim industrijama. Medutim, pocetkom ekonomske krize 2008, ova praksa je zamrla. Sponzorstva, donacije i sredstva ostvarena na osnovu rezultata konkursa koje sprovode fondacije jesu zakonski prepoznati vanbudžetski izvori finansiranja, ali u ostvarenim sredstvima ustanova kulture njihovo ucešce je marginalno.27

U skladu s prednostima Srbije istaknutim u "Strategiji razvoja turizma u Republici Srbiji" i imajuci u vidu znacaj kulturnog turizma, proteklih godina su ulagana sredstva u razvoj ove meduresrone oblasti, posredstvom ministarstva nadležnog za turizam i Turisticke organizacije Srbije.

2.1.4. Zaposleni u kulturi

Od stupanja na snagu Zakona o nacinu utvrdivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru28, 2015. godine umanjen je broj zaposlenih u kulturi. Shodno Odluci o maksimalnom broju zaposlenih na neodredeno vreme u sistemu državnih organa, sistemu javnih službi, sistemu APV i sistemu lokalne samouprave za 2015. godinu[1] u ustanovama ciji je osnivac Republika Srbija sada je ukupno 2.229 zaposlenih, što je za 5% manje u [1] "Sl. glasnik RS" br. 101/15 odnosu na 2014. godinu. U decembru 2015. godine, u Republici Srbiji bilo je 12.883 zaposlenih u ustanovama kulture (na neodredeno vreme), dok je u decembru 2016. godine broj bio smanjen na 12.614, što znaci da je, posle prve faze sprovedene racionalizacije, bilo za 269 manje zaposlenih radnika. Na republickom nivou, u prvoj fazi racionalizacije, broj izvršilaca u kulturi je smanjen za 115 radnika.

2.1.5. Organizacije civilnog društva, udruženja umetnika i profesionalaca u kulturi

Iako se definicije civilnog društva ponekad razlikuju, odnosno na razlicit nacin definišu njegova svojstva i uloge, sigurno se može reci da se civilno društvo razlikuje od javnog sektora i tržišta po brizi za javni interes iz perspektive društvenih grupa. Snaga civilnog društva kao sektora ogleda se u njegovom kapacitetu da odgovori na razlicita pitanja promocijom društveno odgovornih vrednosti, te aktivnosti pojedinaca i organizacija.

U užem smislu, civilni sektor podrazumeva udruženja gradana ili organizacije civilnog društva koje su pravno registrovane za neprofitne delatnosti. Medutim, po nekim definicijama29, u civilni sektor spadaju i aktivnosti neformalnih grupa pojedinaca (umetnika, kulturnih menadžera ili frilens kustosa npr.), kao i privatne inicijative koje nemaju profit kao cilj, vec streme ostvarenju opštih ciljeva. U tom kontekstu, civilno društvo cine sve one organizacije koje nisu osnovane od strane razlicitih nivoa vlasti (republicki, pokrajinski i lokalni nivoi vlasti). Tu dakle, kao pravna lica, pored udruženja gradana, spadaju i fondacije i zadužbine, udruženja ljubitelja, amaterska društva, profesionalna udruženja, udruženja koja se bave edukacijom i neformalnim obrazovanjem.

Civilni sektor ima i veoma znacajnu ulogu u kreiranju umetnicke i kulturne scene Srbije, buduci da produkuju veliki broj programa i projekata u kulturi. Isto tako, uloga civilnog sektora u polju kulturne baštine je znacajna, posebno u smislu interpretacije kulturnog nasleda, animacije i medijacije.

Saradnja izmedu javnog i civilnog sektora izuzetno je važno pitanje. Ta saradnja uvek je znak odgovornog i transparentnog državnog uredenja. Isto tako, snažna kulturna scena koju kreira civilni sektor obicno je znak otvorenosti i vitalnosti jednog društva. U tom kontekstu, slikovito je da je za društva u razvoju tipican manji, i po obimu i po znacaju, uticaj civilnog sektora. Stoga je neophodno jacati kapacitete civilnog društva na ukupnoj teritoriji Republike Srbije, posebno ukoliko imamo u vidu da civilni sektor nije u neophodnoj meri dovoljno razvijen van vecih gradskih centara, odnosno van Beograda.

Ustanove kulture moraju da budu otvorenije za saradnju sa civilnom sektorom, ne samo zato što saradnja jaca i njihove kapacitete, vec i zato što je delovanje civilnog sektora od javnog interesa. Javni interes u delovanju civilnog sektora ogleda se u: podsticanju razvoja savremenog stvaralaštva i ocuvanja kulturne baštine putem interpretacije, animacije i medijacije; stvaranju inovativnih umetnickih formi, alternativnih umetnickih izraza i modela u kulturi; razvoj programa i projekata koji nadopunjuju delovanje ustanova kulture; otvaranju javnog diskursa i ustanova kulture prema inkluzivnim praksama i društveno osetljivim grupama.

Usled aktivnog sprovodenja javnog interesa u kulturi neophodno je da civilni sektor bude ukljucen u procese donošenja odluka na svim nivoima.

Civilni sektor znacajan je cinilac razvoja medunarodne saradnje, internacionalizacije i pozicioniranja Republike Srbije u regionalnim, evropskim i svetskim okvirima. Ovo je tim pre znacajno ukoliko uzmemo u obzir da su organizacije civilnog društva clanice medunarodnih mreža i strukovnih organizacija.

Važne aktere u kulturi predstavljaju strukovna udruženja koja okupljaju umetnike i profesionalce u kulturi, radi unapredenja položaja clanova i njihovog profesionalnog razvoja, te udruženja gradana koja clanstvo okupljaju u ostvarivanju umetnickih i drugih kulturnih programa i projekata. Obe grupe udruženja formalno-pravno registruju se shodno Zakonu o udruženjima. Rad strukovnih udruženja je delimicno regulisan Zakonom o kulturi, prema kome udruženja mogu steci status reprezentativnih udruženja u kulturi, shodno zakonu i Pravilniku o sastavu i nacinu rada Komisije za utvrdivanje reprezentativnosti udruženja u kulturi i bližim uslovima i nacinu utvrdivanja i prestanka statusa reprezentativnog udruženja u kulturi, na predlog Komisije za utvrdivanje reprezentativnosti udruženja u kulturi. Ministar donosi Rešenje o statusu

reprezentativnog udruženja u kulturi. Jedno udruženje može steci status reprezentativnosti za više podrucja rada u kulturi. U Republici Srbiji funkcioniše 31 reprezentativno udruženje, a njihov registar vodi Ministarstvo kulture i informisanja.

Reprezentativna udruženja dodeljuju statuse samostalnog umetnika, samostalnog strucnjaka u kulturi, samostalnih izvodaca kulturnih programa i samostalnog saradnika u kulturi. Dodeljivanjem navedenih statusa, vrši se upis u evidenciju lica koja samostalno obavljaju kulturnu delatnost, koju, prema Pravilniku o sadržini i nacinu evidencije lica koja samostalno obavljaju umetnicku ili drugu delatnost u oblasti kulture, vodi odgovarajuce reprezentativno udruženje. Institucionalni sistem podrške samostalnim umetnicima treba uciniti funkcionalnijim, pre svega u redefinisanju njegovog pravnog okvira. Umetnici i profesionalci u kulturi koji nisu stalno zaposleni u ustanovama kulture su u nepovoljnom položaju zato što nemaju niti stalna niti sigurna primanja.

Reprezentativna udruženja u kulturi, prema clanu 68 Zakona o kulturi, predlažu umetnike i strucnjake u kulturi koji su dali vrhunske doprinose nacionalnoj kulturi, i/ili kulturi nacionalnih manjina, za dobijanje statusa istaktnutog umetnika, odnosno istaknutog strucnjaka u kulturi, a kriterijumi su regulisani u Pravilniku o kriterijumima za sticanje statusa istaknutog umetnika, odnosno istaknutog strucnjaka u kulturi. Vlada Republike Srbije predlaže 4 clana iz reda istaknutih umetnika i istaknutih strucnjaka u kulturi za clanove Nacionalnog saveta u kulturi.

Medu udruženjima gradana razlikuju se grupe ciji se clanovi profesionalno bave umetnošcu, kao i amaterska udruženja. Profesionalne grupe su važni posrednici u upoznavanju domace javnosti sa savremenim umetnickim tendencijama, dok su amaterska društva cesto prva instanca u upoznavanju mladih s umetnošcu i tradicionalnom kulturom, a u ruralnim sredinama predstavljaju jedine aktivne nosioce kulturnog života. Ukupno 39 organizacija civilnog sektora obavlja izlagacku delatnost30, a u Srbiji radi i 85 amaterskih pozorišta31 i oko 750 kulturno-umetnickih društava. Amatersko stvaralaštvo predstavlja znacajan potencijal, posebno kada su u pitanju razvoj publike, participativnost, promocija kulturne razolikosti, kao i narodni obicaji, pesme i igre. Amaterizam je plodno tlo i za stvaranje vrhunskih umetnickih dostignuca. Vecina udruženja amatera pokazuju znacajnu vitalnost i održivost.

2.2. Sadašnje stanje u oblastima kulture

2.2.1 Kulturno naslede

Cuvanje i zaštita arhivske grade

Arhivi su ustanove cija je delatnost regulisana Zakonom o kulturnim dobrima.32 Na teritoriji Republike Srbije radi 41 arhiv. Ministarstvo kulture i informisanja ima osnivacka prava nad 2 istorijska i 2 filmska arhiva33, a stara se i o uslovima za rad 6 arhiva sa teritorije Kosova i Metohije. AP Vojvodina je osnivac Arhiva Vojvodine, a jedinice lokalne samouprave osnivaci su 30 arhiva. Centralna arhivska ustanova je Arhiv Srbije. Teritorijalna nadležnost arhiva regulisana je Rešenjem o utvrdivanju teritorije Arhiva34.

Arhivi su ustanove zaštite koje imaju i upravna ovlašcenja, odnosno vrše strucni nadzor nad postupanjem sa arhivskom gradom kod njenih stvaralaca i izdaju uverenja o cinjenicama sadržanim u arhivskoj gradi. Mreža arhiva je neravnomerno razvijena i neujednacena, u rasponu od samo jedne do cak deset opština.35 Do velikih promena u nacinu funkcionisanja i uslovima za strucni rad lokalnih arhiva došlo je nakon njihovog prelaska u nadležnost opštinskih vlasti 2003. godine. Uslovljeni finansiranjem lokalnih vlasti veliki broj arhiva radi u teškim uslovima. Iako im se nadležnost prostire u više jedinica lokalne samouprave, teret finansiranja rada arhiva pretežno nose gradovi odnosno opštine u kojima je sedište arhiva.

Vecina arhiva više uopšte nema raspoloživi prostor u depoima za arhivsku gradu koju treba da preuzme iz registratura. Usled toga, velika kolicina arhivske grade duže se zadržava u neadekvatnom prostoru izvan arhiva, gde je izložena riziku od uništenja ili oštecenja i nije dostupna korisnicima. Loše je stanje opremljenosti arhivskih depoa, od nedostatka polica za smeštaj arhivske grade do aparata potrebnih za kontrolu uslova u kojima se grada cuva. Najveci broj lokalnih arhiva funkcioniše sa malim brojem radnika (9-19 zaposlenih). Za poslednjih deset godina došlo je do smanjenja broja zaposlenih u arhivima, uz istovremeno povecanje obima poslova. Arhiv Srbije je centralna ustanova zaštite koja vodi Centralni registar arhivske grade u koji je dosad upisano 7.210 arhivskih fondova, odnosno oko 35% od njihovog ukupnog broja.

Proces digitalizacije arhivske grade odvija se sporo, zbog neadekvatnog pravnog okvira, kao i zbog nedovoljnih finansijskih sredstava, posebno za nabavku opreme za restauraciju i digitalizovanje arhivske grade.36 Pojedini arhivi zapoceli su samostalni razvoj programskih rešenja, što otežava njihovo efikasno povezivanje u jedinstven nacionalni elektronski sistem. Potencijalnim korisnicima arhivskih usluga cesto su nedostupni opširniji podaci o arhivskoj gradi na internetu. Mali broj arhiva u Srbiji konkuriše na medunarodnim konkursima za sredstva iz medunarodnih izvora (Evropska unija, MAS, razni donatori i sponzori), a evidentna je i nedovoljna saradnja sa stranim arhivskim institucijama.

Zaštita nepokretnog kulturnog nasleda

U Srbiji radi 14 zavoda za zaštitu spomenika kulture. Teritorijalna nadležnost je utvrdena Rešenjem o utvrdivanju teritorije Zavoda za zaštitu spomenika kulture37. Svi zavodi su nadležni za više gradova i/ili opština. Republicki zavod za zaštitu spomenika kulture je, prema Zakonu o kulturnim dobrima, centralna ustanova, koja vodi i Centralni registar nepokretnih kulturnih dobara. U registru je trenutno upisano 2.531 nepokretno kulturno dobro, od toga 2.188 spomenika kulture, 75 prostorno kulturno-istorijskih celina, 191 arheoloških nalazišta i 77 znamenitih mesta. Kategorisano je 783 nepokretnih kulturnih dobara, od kojih su 201 od izuzetnog, a 582 od velikog znacaja. U Uneskovu Svetsku listu kulturnog nasleda upisani su: Stari Ras sa Sopocanima, manastir Studenica, srednjovekovni manastiri Srpske pravoslavne crkve na Kosovu i Metohiji (Visoki Decani, Pecka Patrijaršija, Bogorodica Ljeviška, Gracanica), lokalitet Felix Romuliana (Gamzigrad) i srednjovekovni nadgrobni spomenici - stecci u okolini Bajine Bašte i Prijepolja. Srednjovekovni spomenici na Kosovu i Metohiji upisani su i na Listu svetske baštine u opasnosti. Na Tentativnoj listi svetske baštine nalazi se 6 kulturnih dobara: arheološko nalazište Caricin grad - Iustiniana Prima, manastir Manasija, istorijsko mesto Bac sa okolinom, Negotinske pivnice, Smederevska tvrdava i Granica Rimskog carstva (Limes).

Bogato arheološko naslede Srbije suoceno je s rizicima od propadanja zbog sve veceg broja gradevinskih i infrastrukturnih poduhvata, ucestalih prirodnih nepogoda, rasprostranjenih ilegalnih iskopavanja i ilegalnog prometa arheoloških nalaza i nedovoljne svesti društva o njegovom znacaju. Postoji potreba za razvijanjem saradnje organa uprave, policije i sudstva na zaštiti nepokretnog kulturnog, posebno arheološkog nasleda.

O nepokretnim kulturnim dobrima u Srbiji brine ukupno 353 zaposlena, od kojih je 65% strucnjaka. Starosna struktura zaposlenih je izuzetno nepovoljna - najveci udeo (41%) cine zaposleni u starosnoj grupi 50-59 godina koji ce u narednih 10 godina steci uslov za odlazak u penziju. U zavodima nedostaju strucni kadrovi, a ovaj problem je vec izrazit u zavodima sa vecom teritorijalnom nadležnošcu. Nedostaje i savremena oprema, a potrebne su i laboratorije38 i konzervatorski ateljei.

Zakonodavni okvir u oblasti zaštite nepokretnog kulturnog nasleda nije se menjao od 1994. godine. Od tada do danas, Republika Srbija je ratifikovala više medunarodnih konvencija u oblasti zaštite kulturnog nasleda, koje postavljaju nove izazove pred zavode za zaštitu spomenika kulture.

Sistem zaštite nepokretnog kulturnog nasleda je 2003. godine decentralizovan na nepotpun nacin. Tada je odgovornost za finansiranje osnovne delatnosti svih zavoda za zaštitu spomenika kulture, izuzev Republickog zavoda, preneta sa Ministarstva kulture na uprave gradova u kojima se nalaze njihova sedišta. Tom prilikom nisu sprovedene procedure prenosa osnivackih prava sa Republike Srbije na jedinice lokalne samouprave. U isto vreme, zadržana je teritorijalna nadležnost ovih ustanova, koja obuhvata cesto i više desetina opština. Tako je nepokretno kulturno naslede na teritoriji Republike Srbije stavljeno u neravnopravan položaj, buduci da je finansiranje njegove zaštite postalo odgovornost samo nekih gradova, ciji su kapaciteti razliciti, a u svim slucajevima nedovoljni. Trenutna organizacija zaštite nepokretnih kulturnih dobara predstavlja skup prostorno razmeštenih institucija zaduženih za zaštitu spomenika kulture na odredenoj teritoriji i nema istinska svojstva mreže, tj. jedinstvenog sistema službe zaštite. Vecina zavoda smatra da osnivacka prava i finansiranje delatnosti treba da se vrati na republicki nivo.

Prosecni ukupni godišnji rashodi zavoda, u prethodnih 5 godina, iznosili su oko 6,65 miliona evra (760 miliona dinara) i imaju tendenciju opadanja od 5,3% prosecno godišnje. Rashodi zavoda iznose oko 3,38% ukupnih budžetskih rashoda za kulturu na nivou Republike Srbije. Sopstveni prihodi zavoda igraju veoma važnu ulogu u nesmetanom obavljanju delatnosti zaštite nepokretnih kulturnih dobara.

Zaštita pokretnog kulturnog nasleda i muzejska delatnost

Medu najvažnija svedocanstava nastajanja, razvoja, sadržaja, strukture i promena kulture jednog naroda spada i sacuvano pokretno, materijalno i nematerijalno, kulturno naslede. Ono pruža mogucnost za stalno ponovno istraživanje, analizu, tumacenje i definisanje karakteristika kulture i ocenu njenog znacaja i znacenja u civilizacijskom razvoju svake nacije. Najbolji nacin za zaštitu pokretnog kulturnog nasleda cini dobro organizovana mreža muzeja i muzejskih ustanova (nacionalnih, regionalnih, lokalnih), kao i pravni i strucni nadzor nad predmetima i zbirkama smeštenim u ustanove koje formalno i organizaciono ne pripadaju resoru kulture (fakulteti, instituti, škole, itd.), ili se nalaze u privatnom vlasništvu (privatni muzeji, kolekcionarske zbirke).

Suštinu i temelj postojanja i rada svakog muzeja i muzejske ustanove cine javne zbirke u kojima se cuvaju predmeti pokretnog kulturnog nasleda, a one su predmet neposredne odgovornosti kustosa. Sveobuhvatna baza podataka o muzejskim zbirkama (obim, sadržaj, struktura, stepen obradenosti, muzeološki, naucni, kulturni i civilizacijski znacaj, uslovi cuvanja i korišcenja) i kustosima (strucnost, osposobljenost, kompetentnost, efikasnost, funkcionalnost) nije izradena. Stalnu postavku ima 92% muzeja, a u muzejima su najviše zastupljene arheološke, fotografske, numizmaticke i etnografske zbirke. Muzeji su, vecinom, smešteni u objektima koji su gradeni za druge namene. Sa retkim izuzecima, prostorije za cuvanje zbirki (depoi) opremljene su uglavnom improvizovanim mobilijarom i sredstvima za smeštaj i fizicku zaštitu predmeta.

Delatnost muzeja regulisana je u Zakonu o kulturnim dobrima, a u ovom zakonu je usvojena definicija muzeja data u statutu Medunarodnog saveta muzeja (The International Council of Museums - ICOM) i Aneksu ovog statuta. Posebnim zakonom regulisan je rad Matice srpske koja obavlja i muzejsko-izlagacku delatnost.

U Republici Srbiji deluje ukupno 144 muzejskih prostora, odnosno samostalnih muzeja i jedinica u sastavu. Vlada Republike Srbije osnivac je 12 muzeja, a takode se stara i o Muzeju u Prištini cije je privremeno sedište u Beogradu. Rešenjem o utvrdivanju nadležnosti muzeja prema vrstama umetnicko-istorijskih dela i prema teritoriji39 i Rešenjem o dopuni rešenja o utvrdivanju nadležnosti muzeja prema vrstama umetnicko- istorijskih dela i prema teritoriji40 utvrdeno je 8 maticnih muzeja, cija je dužnost da pružaju specijalizovanu strucnu pomoc drugim muzejima u ocuvanju odredene vrste umetnicko-istorijskih dela. AP Vojvodina je osnivac 3 muzeja i 2 spomen zbirke.

Muzejska delatnost se obavlja i u polivalentnim centrima i bibliotekama. Takode, muzeji postoje i u javnim preduzecima (Železnica Srbije, PTT Srbija i Aerodrom Beograd), ali i pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Ministarstvu odbrane, FK "Crvena zvezda" i nekim drugim institucijama.

Problemi s kojima se muzeji suocavaju ticu se ljudskih resursa (potrebe za reedukacijom, dodatnim obrazovanjem i novim zanimanjima u skladu sa razvojem informacionih tehnologija), nedostataka ili neuslovnih prostora za depoe, kao i tehnicke neopremljenosti, od cega zavisi pracenje savremenih tokova u muzeologiji (npr. virtuelne postavke, multimedijalne postavke, digitalizacija, itd.).41 Problem predstavljaju i skromna sredstva za akviziciju pokretnih kulturnih dobara, kao i ilegalna trgovina pokretnim kulturnim dobrima.

Centralni institut za konzervaciju je specijalizovana ustanova zaštite kulturnog nasleda u cijim se laboratorijama, ateljeima i radionicama konzerviraju i restauriraju sva kulturna dobra. Pored konzervacije i restauracije kulturnog nasleda, u okviru Centra se sprovode multidisciplinarna istraživanja u oblasti kulturnog nasleda te realizuju edukativni programi namenjeni strucnjacima u ovoj oblasti.

Zaštita nematerijalnog nasleda

Važeci Zakon o kulturnim dobrima ne prepoznaje pojam nematerijalne kulturne baštine. Od maja 2010. godine, kada je Republika Srbija ratifikovala Uneskovu Konvenciju o ocuvanju nematerijalnog kulturnog nasleda, Ministarstvo kulture i informisanja je uspostavilo osnove sistema zaštite i ocuvanja nematerijalnog kulturnog nasleda, u skladu sa smernicama i uputstvima Uneska i postojecom zakonskom regulativom. Formirana je nacionalna mreža za zaštitu nematerijalnog kulturnog nasleda, koju cine Nacionalni komitet za nematerijalno kulturno naslede Republike Srbije, Centar za nematerijalno kulturno naslede Srbije pri Etnografskom muzeju u Beogradu, Komisija za upis u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleda u Etnografskom muzeju u Beogradu i sedam regionalnih koordinatora za zaštitu nematerijalnog kulturnog nasleda (za Vojvodinu, Beograd, zapadnu, istocnu, centralnu Srbiju i Kosovo i Metohiju). Takode je formirano posebno odeljenje za nematerijalno kulturno naslede u Narodnom muzeju u Zajecaru, a Muzej "Staro selo" u Sirogojnu predstavlja edukativni centar za tradicionalne zanate. Uspostavljen je Registar nematerijalnog kulturnog nasleda, koji se vodi u Centru za nematerijalno kulturno naslede. U nacionalnom Registru zasad su upisana 32 elementa nematerijalnog kulturnog nasleda.

Zaštita stare i retke bibliotecke grade

Zakonom o staroj i retkoj biblioteckoj gradi ureduje se zaštita stare i retke bibliotecke grade kao kulturnog nasleda, njeno cuvanje, sredivanje i obrada, kao i uslovi i nacin korišcenja. Poslove od opšteg interesa u zaštiti stare i retke bibliotecke grade obavljaju Narodna biblioteka Srbije, Biblioteka Matice srpske i biblioteke koje rešenjem odredi ministar nadležan za kulturu, na predlog Narodne biblioteke Srbije i Biblioteke Matice srpske. Rešenjem ministra kulture odredeno je 26 biblioteka koje poslove zaštite obavljaju na teritoriji okruga. Zakon predvida da konzervaciju i restauraciju stare i retke bibliotecke grade sprovode samo ovlašcene laboratorije, a to su u ovom trenutku laboratorije Narodne biblioteke Srbije i Biblioteke Matice srpske, što je nedovoljno. Otvaranje, odnosno opremanje još dve do tri ovlašcene laboratorije u okviru vecih maticnih biblioteka, znatno bi doprinelo boljoj organizaciji, a samim tim boljem sistemu zaštite.

Kulturno naslede na Kosovu i Metohiji

Kosovo i Metohija pripada regijama Evrope izuzetno bogatim spomenicima kulture, jer se onamo nalazi preko 1300 ostataka hrišcanskih spomenika. Najvredniji su srednjovekovni manastiri Srpske pravoslavne crkve, jedinstveni po tome što su uspeli da uprilice susret arhitekture pravoslavne Vizantije i katolicke romanike. Poseban znacaj kulturnog nasleda na Kosovu i Metohiji ogleda se u njegovom svedocenju o nastanku srpske države, crkve i kulture, pa zato ono predstavlja kljucni element kulturnog i duhovnog identiteta srpskog naroda. Kulturno naslede na Kosovu i Metohiji, posebno srednjovekovno, predstavlja integralni deo kulturnog nasleda Evrope i sveta.

U toku borbenih dejstava, 1998. i 1999. na Kosovu i Metohiji su oštecene tri džamije iz otomanskog perioda i 14 albanskih stambenih kula registrovanih kao spomenici kulture. Srušen je i znatan broj minareta džamija koje nisu utvrdene za spomenike kulture.

Od juna 1999. do danas na Kosovu i Metohiji je srušeno, ošteceno i oskrnavljeno oko 125 srpskih pravoslavnih verskih mesta. Od toga je 61 verska gradevina zašticena zakonom pre 1989. godine. Neke stradale gradevine pripadaju grupi najznacajnijeg srednjovekovnog nasleda i svetskoj kulturnoj baštini (npr. crkva Bogorodica Ljeviška u Prizrenu). Samo 17. marta 2004. je srušeno, ošteceno i oskrnavljeno 36 srpskih pravoslavnih verskih mesta, od kojih je 16 zašticeno zakonom pre 1989. Nadležni organi na Kosovu i Metohiji nisu preduzeli odgovarajuce mere protiv pocinilaca krivicnih dela vezanih za uništavanje kulturnog nasleda i zbog toga, do danas, niko nije odgovarao. U delovima Kosova i Metohije naseljenim pretežno ili iskljucivo albanskim stanovništvom, bogata srpska kulturna baština i dalje je izložena visokom riziku od namernog uništenja.

Više od 80 posto Srba koji su živeli na Kosovu i Metohiji proterano je i raseljeno posle juna 1999. godine. Iza mnogih su ostale napuštene kuce i imanja, ali iza svih - groblja i grobovi predaka. Statistike Eparhije raško-prizrenske i OEBS-a govore da su u periodu od 1999. do 2011. godine Albanci uništili i oštetili više od 9750 spomenika na 270 srpskih grobalja, a sa pojedinacnim ili grupnim incidentima, zakljucno sa januarom 2014, taj broj premašuje 10.000. Od 1999. godine traje i uništavanje spomen-obeležja posvecenih ne samo Srbima, vec i ostalim borcima protiv okupacije i fašizma u periodu dva svetska rata.

Stradale su i prostorne kulturno-istorijske celine. Medu njima je stambeni, zanatski i trgovacki kompleks u Prizrenu osnovan pocetkom XIX veka, koji je povezivao tvrdavu Kaljaja i obalu Bistrice, pretežno naseljen srpskim stanovništvom. Vec od juna 1999, od proterivanja Srba, pocelo je uništavanje ove spomenicke celine, a marta 2004, kuce su zapaljene i srušene. U drugoj polovini prve decenije XXI veka pocinje obnova naselja najvecim delom sredstvima iz medunarodne pomoci. Rašcišcavanje je uglavnom izvedeno bagerima - potpunim rušenjem starih objekata i uklanjanjem njihovih temelja, a izgradeni su novi objekti vece spratnosti i gabarita koji formiraju urbanu strukturu bez ikakvih spomenickih svojstava. Proterivanjem srpskog stanovništva, nepovratno je nestao jedinstveni kulturni prostor sa svojom kulturom stanovanja, odevanja, zanatima, obicajima, verovanjima, govorom i svim onim što cini njegovu nematerijalnu baštinu. Izmenom izgleda i urbanisticko-arhitektonskom unifikacijom, nepovratno je izgubljen svaki dokumentarni trag koji su imali Potkaljaja, Pantelija i Potok mahala.

Od juna 1999. godine srpski strucnjaci su proterani iz institucija zaštite kulturne baštine na Kosovu i Metohiji. UNMIK nije obrazovao svoju službu za ocuvanje spomenika kulture, vec je nadležnost za zaštitu i cuvanje spomenika kulture 2001. godine preneo Privremenim institucijama samouprave, koje nemaju strucne reference da obavljaju tu nadležnost (nalazi svih misija Unesko i SE) i nisu pokazale brigu da se delotvorno staraju o baštini.

Vec posle juna 1999. godine srpski strucnjaci su pokazali volju i nastojali da se bave zaštitom sopstvene kulturne baštine, a to su uspešno cinili okupljeni u nevladinu organizaciju "Mnemosyne". Od 2002. godine obnovljen je rad Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Leposavicu. Republicki zavod za zaštitu spomenika kulture je, u periodu od 1999. godine do danas, realizovao više konzervatorskih projekata u saradnji sa SPC. Na predlog Srbije i Crne Gore, Unesko je 2004. godine uvrstio manastir Decane na Listu svetske kulturne baštine, a 2006. ekstenzijom ove nominacije dobro pod nazivom

"Srednjovekovni manastiri na Kosovu" upisano je na Unesko listu svetske prirodne i kulturne baštine i Listu svetske baštine u opasnosti. U skladu sa Konvencijom o zaštiti svetske prirodne i kulturne baštine, Republika Srbija, kao clanica Uneska, redovno izveštava o stanju ovog kulturnog dobra koje cine manastiri Visoki Decani, Pecka patrijaršija, Gracanica i crkva Bogorodica Ljeviška u Prizrenu. Ustanova koja sacinjava izveštaje je Republicki zavod za zaštitu spomenika kulture.

Ipak, nedostaje koordinacija u ostvarivanju politike zaštite kulturnih dobara, a ne postoje ni uslovi za sprovodenje jedinstvenog upravljanja, obezbedivanja projekata, njihovog finansiranja i kontrole realizacije. Projekte cesto finansiraju medunarodne institucije kao što je Unesko, strane ambasade i drugi donatori, ali bez jasnih i strucno verifikovanih prioriteta i planova.

Pored ustanova kulture, za proces opstanka i revitalizacije srpskog naroda na Kosovu i Metohiji znacajnu ulogu imaju i ustanove obrazovanja i mediji, narocito ustanove za visoko obrazovanje od kojih se ocekuje da budu nosioci kadrovske obnove institucija. Medutim, Institut za srpsku kulturu i jezik, kadrovski obesnažen, sve ove godine nije pokrenuo znacajne istraživacke projekte u kojima bi ucestvovali i strucnjaci ustanova kulture sa Kosova i Metohije. Ni mediji nisu uspeli da razviju adekvatne obrazovne i kulturne programske sadržaje koji bi mogli da osvetle probleme u zaštiti baštine i da odnos prema njima podignu na viši i strucniji nivo.

Pored svega toga, posle marta 2004. godine, umesto institucionalnih rešenja zaštite kulturne baštine na Kosovu i Metohiji, otpoceo je proces formiranja ad hoc instrumenata. Potpisivanjem Memoranduma o opštim principima obnove srpskih pravoslavnih verskih spomenika izmedu SPC (Sinoda), Privremenih institucija Kosova (Ministarstva kulture, omladine i sporta) i Saveta Evrope, sa UNMIK-om kao garantom sporazuma, obnova je ukljucila samo pojedinacne strucnjake koji su angažovani pod okriljem SPC.

2.2.2. Savremeno stvaralaštvo

Savremeno stvaralaštvo obuhvata umetnicko i kulturno stvaralaštvo u oblastima: književnosti i izdavaštva, muzicke umetnosti, likovnih, primenjenih, vizuelnih umetnosti, dizajna i arhitekture, pozorišne umetnosti, filmske umetnosti i drugog audio- vizuelnog stvaralaštva, umetnicke igre (klasicnog baleta, narodne igre, savremene igre), digitalnog stvaralaštva i multimedije, te drugih oblika izvodenja kulturnih programa i sadržaja (mjuzikl, pantomima, cirkus, ulicna umetnost i slicno).

Sadašnje stanje u ovim oblastima zahteva razvoj stabilnog kulturnog sistema koji ce omoguciti unapredenje savremenog stvaralaštva. Sadašnji trenutak karakteriše, pre svega, nedovoljno podsticajni ambijent za umetnicko stvaralaštvo i relativno nizak nivo ucešca gradana u kulturnim aktivnostima, i kao stvaralaca i kao publike. Kulturni život se ne odvija u svim sredinama podjednako, što onemogucava ravnomerni kulturni razvoj na celoj teritoriji Republike. Takode, slaba zastupljenost kapitalnih projekata u oblasti kulture i neodgovarajuca i nedovoljno opremljena kulturna infrastuktura, toliko potrebna svim umetnickim oblastima, ukazuju na neophodnost poboljšanja postojecih kapaciteta. Otvoreno je i pitanje ljudskih resursa, jer u nekim segmentima umetnickog stvaralaštva, ali i umetnickih oblasti, nedostaju strucni i naucni kadrovi, pa cak i odredeni nivoi umetnickog obrazovanja. Položaj umetnika, posebno samostalnih, kao i radnika u kulturi je oslabljen socijalnom nesigurnošcu i gubitkom društvene afirmacije, što u velikoj meri utice na izbor mladih koji odlucuju da li da se bave profesijama u oblasti umetnosti i kulture. Slicno je i sa amaterizmom, izvorom nove publike i potencijalnih profesionalnih umetnika, cija uloga treba da bude redefinisana u 21. veku, a kome nije posveceno dovoljno pažnje. Pored navedenih problema, koji pogadaju celo savremeno stvaralaštvo, i svaka umetnicka oblast ima raznovrsnu i svojstvenu problematiku.

Književnost, izdavaštvo i bibliotecko-informaciona delatnost

Književnost je svakako najrazudenije podrucje savremenog stvaralaštva. U Srbiji trenutno deluju reprezentativna udruženja književnika i književnih prevodilaca, koji pokušavaju da ostvare staleške i socijalne interese. Tranziciona kretanja u našem društvu i pojacana komercijalizacija izdavacke delatnosti u velikoj su meri promenili društveni status visoke književnosti i socijalni položaj književnika, odnosno vrednovanje književnog rada.

Širom Srbije se organizuje preko 100 književnih manifestacija, ukljucujuci i dodele nagrade za književna ostvarenja. Od tri znacajna sajma knjiga u Srbiji (u Novom Sadu, Beogradu i Nišu) Medunarodni sajam knjiga u Beogradu, sa više od 180.000 posetilaca u 2016. godini, ima status najvece i najposecenije književne, pa i sajamske manifestacije u zemlji i regionu.

Ministarstvo kulture i informisanja, putem konkursa, pomaže održavanje književnih manifestacija i dodelu nagrada, koje se takode finansiraju iz pokrajinskog i lokalnih budžetskih izvora. Konkurs za objavljivanje kapitalnih i vrednih dela i konkurs za otkup knjiga namenjenih javnim bibliotekama, cine vec ustaljeni mehanizam podrške kvalitetnom izdavaštvu. Književna i uopšte kulturna periodika opstaje iskljucivo zahvaljujuci redovnom konkursu za sufinansiranje izdavanja periodicnih publikacija koji raspisuje Ministarstvo kulture i informisanja i putem dotacija pojedinih gradskih ili opštinskih uprava i nema razvijenu distribuciju unutar knjižarske mreže niti elektronska izdanja dostupna širem citalackom krugu.

U Srbiji se izdavaštvom bave ustanove, organizacije, preduzeca i drugi subjekti, a 300 od njih tokom godine objavi 10 ili više knjiga.42 Štampa i izdavaštvo su najznacajnija delatnost zasnovana na autorskom pravu. U ovoj kreativnoj industriji je zaposleno 25.584 ljudi, što cini 1.15% od ukupne zaposlenosti.43 Izdavacka preduzeca su gotovo sasvim privatizovana. Zajedno sa reprezentativnim udruženjima u kulturi koja okupljaju književnike i prevodioce, udruženje izdavaca je ucestvovalo u osnivanju reprografske organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava.44

Na osnovu podataka Narodne biblioteke Srbije, u oblasti književnosti, u proseku dve trecine (oko 3.000) naslova, koji se izdaju na godišnjem nivou, pripada domacim autorima, a jednu trecinu (oko 1.500) cine prevodi. Najmanje polovina izdavackih kuca štampa knjige u tiražu od 500 do 1.000 primeraka.

Bibliotecko-informacioni sistem regulisan je Zakonom o bibliotecko- informacionoj delatnosti Republike Srbije a cine ga: Narodna biblioteka Srbije, Biblioteka Matice srpske, Narodna i univerzitetska biblioteka "Ivo Andric" na Kosovu i Metohiji, Univerzitetska biblioteka "Svetozar Markovic" u Beogradu, Biblioteka Srpske akademije nauka i umetnosti; zatim mreža od 164 javne biblioteke, 10 biblioteka u sedištima opština, koje rade u okviru domova kulture; i mreža koju cini 1968 biblioteka drugih tipova i informacionih centara (školske, visokoškolske i univerzitetske, biblioteke naucno-istraživackih instituta i ustanova te specijalne biblioteke). U svakoj urbanoj sredini radi javna biblioteka, a brojne gradske biblioteke imaju ogranke u seoskim podrucjima. U 35 opština biblioteke su jedine ustanove kulture, te funkcionišu i kao polivalentni centri za kulturu, organizujuci raznovrsne kulturne aktivnosti. U mreži javnih biblioteka, 80 biblioteka su clanice virtuelne bibliotecke mreže Kobis (COBISS - Korporativni onlajn bibliografski sistem i servisi), dok je 16 biblioteka clanica Bisisa (BISIS - Bibliotecki informacioni sistem).

Narodna biblioteka Srbije je, u 2015. godini, u saradnji sa Narodnom bibliotekom "Vuk Karadžic" iz Kosovske Mitrovice, prikupila podatke za 58 biblioteka na Kosovu i Metohiji (3 opštinske, 1 specijalna, 43 školske i 11 visokoškolskih, od kojih su pojedine izmeštene sa Kosova i Metohije i nalaze se u drugim gradovima u Srbiji, ukljucujuci i Narodnu univerzitetsku biblioteku "Ivo Andric" iz Prištine, privremeno smeštenu u zgradi Narodne biblioteke Srbije).

Prema zakonu, centralne maticne bibliotecke ustanove su Narodna biblioteka Srbije i Biblioteka Matice srpske u Novom Sadu. Mrežu javnih maticnih biblioteka cini još 26 biblioteckih ustanova smeštenih u centrima okruga i nadležnih za sve biblioteke u okrugu.45 Na osnovu zakona donet je niz podzakonskih akata koji bliže ureduju pojedina pitanja iz bibliotecko-informacione delatnosti. Za analizu rada javnih biblioteka od posebnog su znacaja dva akta: Pravilnik o bližim uslovima za obavljanje bibliotecko- informacione delatnosti javnih biblioteka ii Pravilnik o nacionalnim standardima za obavljanje bibliotecko-informacione delatnosti.

U 2015. godini bilo je registrovano 541.199 clanova biblioteka, što cini 7,53% ukupne populacije. Prema nacionalnim standardima, broj upisanih korisnika treba da obuhvati najmanje 12% ukupnog broja stanovnika grada/opštine.

Prema podacima iz baze "Mreža biblioteka Srbije" (MBS) koju vodi Narodna biblioteka Srbije mreža javnih biblioteka Srbije radila je u 2015. godini, na 99.725 m², odnosno u razmeri 13,88 m² na hiljadu stanovnika. Poredenje raspoloživog prostora sa parametrima iz nacionalnih standarda, u celini gledano, ostaje u okvirima nepovoljne ocene prostornih kapaciteta.

Biblioteke se uglavnom oslanjaju na otkup organizovan od strane Ministarstva kulture i informisanja, dok su sredstva od osnivaca nedovoljna, ili izostaju.46 Primena Zakona o javnim nabavkama otežava blagovremenu i povoljnu nabavku izdanja u skladu sa zanimanjem korisnika i dinamikom objavljivanja knjiga i onemogucava direktnu nabavku bibliotecke grade. U mreži javnih biblioteka prinovljeno je 2015. godine ukupno 441.519 knjiga, što je 59,93% od propisanih standarda. Obim nabavke knjiga je izrazito nedovoljan i ugrožava rad i razvoj javnih biblioteka, odnosno ostvarivanje njihovih temeljnih funkcija. Zakonska je obaveza osnivaca javnih biblioteka, organa lokalne samouprave, da obezbeduju relevantna sredstva za nabavku bibliotecko-informacione grade i izvora.

Javne biblioteke Srbije raspolagale su (na kraju 2015. godine) sa opštim fondom od 13.651.373 knjige, odnosno sa 1,90 knjige po stanovniku. Nacionalnim standardima je projektovana velicina fonda monografskih publikacija 1,5-2,5 po stanovniku, tako da je postojeci fond na donjoj granici standardnih parametara.

Takode, nedovoljna je opremljenost u racunarskoj tehnici za same korisnike, kao i u opremi za digitalizaciju, za svakodnevni strucni rad i ukljucivanje u virtuelne mrežne sisteme poput Kobis-a i Bisis-a. Nepovoljan je status školskih biblioteka, cije je opremanje u nadležnosti lokalnih samouprava.

U javnim bibliotekama Srbije 2015. godine, radilo je ukupno 1.937 strucnih radnika. U ukupnom broju zaposlenih u 2015. godini, 861 radnik je sa visokom spremom (25 magistara i 6 doktora nauka), 233 radnika sa višom i 843 radnika sa srednjom školskom spremom. Po kriterijumu broja stanovnika, sadašnji broj zaposlenih cini oko 65% od broja radnika neophodnih za razvijenu mrežu.

Pozorište

Pozorišni sistem u Republici Srbiji je relativno razvijen i, pored repertoarskih profesionalnih pozorišta, obuhvata i znacajan broj amaterskih pozorišnih trupa, umetnickih udruženja i udruženja gradana u ovoj oblasti, kao i brojne umetnike, saradnike i strucnjake u kulturi.

Najrazvijeniji pozorišni život je u Beogradu (15 pozorišta, od toga dva privatna), kao i u Novom Sadu, Subotici, Nišu i Kragujevcu, gde ukupno radi više od polovine svih srpskih pozorišta. U ostalim delovima Srbije, ove ustanove kulture su neravnomerno rasporedene, što umanjuje dostupnost kvalitetnih umetnickih programa i predstava. Takode, pored ogranicenih finansijskih sredstava, vecina pozorišta radi u neuslovnim zgradama, bilo da su nenamenski objekti ili namenski gradeni za pozorišta, ali su u lošem stanju i slabo tehnicki opremljene. Zbog skromnih uslova rada, vecina mladih umetnika i strucnjaka ne odlazi van Beograda ili Novog Sada, što je dovelo do toga da vecina teatara u Srbiji nema potpuno profesionalne umetnicke ansamble. Pored navedenih otežanih uslova, pozorišta nedovoljno saraduju medusobno: na regionalnom, kao i na medunarodnom planu i nemaju strateške planove rada. Decja i lutkarska pozorišta nisu ravnomerno teritorijalno rasporedena i dovoljno umrežena.

Domaci pozorišni autori nisu dovoljno zastupljeni u okviru aktuelne produkcije, što iziskuje sistematsku podršku u okviru kulturne politike.

Godišnje se u Republici Srbiji održava veci broj pozorišnih festivala i manifestacija, od kojih neki zauzimaju znacajno mesto na medunarodnoj, a posebno regionalnoj kulturnoj mapi. Jedan broj festivala se, i pored nedostatka jasnog umetnickog koncepta, održava redovno i predstavlja glavni, a cesto i jedini, segment pozorišnog života u nekoj sredini.

Umetnicko obrazovanje u oblasti pozorišnog stvaralaštva je razvijeno i dostupno, pored državnih umetnickih fakulteta, radi i nekoliko privatnih, i ova oblast prati savremene standarde u zadovoljavajucoj meri.

Umetnici su udruženi u nekoliko strukovnih udruženja: Udruženje dramskih umetnika Srbije, Udruženje dramskih umetnika Vojvodine, Udruženje dramskih pisaca Srbije itd., koja se bave statusnim pitanjima dramskih umetnika i saradnika, a povremeno realizuju i manje produkcije. Isto tako, pozorišne ustanove su povezane u okviru dve asocijacije: Zajednice profesionalnih pozorišta Srbije (za pozorišta centralne Srbije izvan Beograda) i Zajednica profesionalnih pozorišta Vojvodine. Beogradska pozorišta ne ucestvuju u radu pomenutih udruženja, ali su clanovi važnih medunarodnih pozorišnih asocijacija.

Pored navedenih udruženja, aktivna su i brojna udruženja gradana koja se bave kako produkcijom, tako i ostalim pozorišnim aktivnostima. Predstavljaju važan segment savremenog pozorišnog stvaralaštva koji se odlikuje specificnim oblicima i estetskim formama savremene prakse. U sadržajnom smislu, njihova produkcija se prepoznaje kvalitetom i inovativnošcu koja podjednako obuhvata nove inicijative, neretko zasnovane na istraživackom aspektu. U okvirima medunarodne razmene, doprinos se prvenstveno ogleda u neposrednim kontaktima i saradnji.

Postoje dva muzeja pozorišne umetnosti (u Beogradu i Novom Sadu) i Centar za pozorišnu dokumentaciju u okviru Sterijinog pozorja.

U ovoj umetnickoj oblasti, izlazi nekoliko strucnih casopisa.

Medijski najvidljiviji je rad pozorišta iz vecih gradskih centara, te je Udruženje pozorišnih kriticara i teatrologa Srbije pokrenulo projekat, sufinansiran od strane Ministarstva kulture i informisanja, u okviru kojeg pozorišni kriticari iz tiražnih dnevnih i nedeljnih listova odlaze u manje gradove da bi napisali strucne prikaze i kritike, što doprinosi popularizaciji pozorišta i stvaranju nove publike.

Umetnicka igra

(Klasican balet, narodna igra, savremena igra)

Iako narodne igre imaju dužu tradiciju i uživaju vecu popularnost, i druge umetnicke forme igre, prevashodno klasican balet, a u nešto manjem obimu i savremena igra, prisutne su na kulturnoj sceni Srbije. U okviru ustanova kulture deluje samo pet ansambala (Narodno pozorište u Beogradu, Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu, Ansambl narodnih igara i pesama Srbije "Kolo" i Ansambl narodnih igara i pesama Kosova i Metohije "Venac", kao i Pozorište na Terazijama u Beogradu). Oni prvenstveno obuhvataju klasican balet i narodnu igru, dok Pozorište na Terazijama uglavnom izvodi mjuzikle i ima manji profesionalni igracki ansambl. Od oktobra 2009. godine u okviru Bitef-teatra uspešno radi i stvara "Bitef dance company", profesionalna trupa za savremeni ples.

Narodna igra je zastupljena širom Srbije, ali prvenstveno kroz amaterizam koji obuhvata veliki broj društava, umetnickih udruženja i udruženja gradana.

Dobra polazišta za unapredenje oblasti jesu postojanje tradicije klasicnog baleta, kao i rad znacajnih stvaralaca u oblasti savremene igre, te velikog broja amatera koji se bave najrazlicitijim formama igre, od salse, latino plesova, brejk densa, do hip-hopa, i svih drugih formi, a koji predstavljaju široku osnovu za potencijalne profesionalne igrace. Talentovana deca i strucni pedagozi, uz postojece kapacitete i infrastrukturu, takode predstavljaju pogodnost na koju se treba osloniti u ostvarivanju ciljeva.

Važan segment u stvaranju kvalitetne umetnicke produkcije i dostizanja evropskih standarda rada umetnika predstavlja umetnicko obrazovanje igraca. Naš sistem obrazovanja igraca neophodno je izmeniti i osavremeniti, jer su, izmedu ostalog, postojece tri niže i srednje baletske škole koncentrisane u Beogradu, Pancevu i Novom Sadu, i nedostupne za najveci broj dece i mladih u Srbiji. Od nedavno radi i prva akreditovana visokoškolska ustanova u oblasti umetnicke igre, koja za sada, ne može da u potpunosti zadovolji potrebe u ovoj oblasti.

U jacanju savremene plesne scene i formiranju nove publike posebno važnu ulogu imao je Beogradski festival igre, osnovan 2004. Festival je dao znacajan doprinos pozicioniranju ove umetnicke grane, stvarajuci novu, mladu publiku i popularišuci umetnicku igru.

Udruženje baletskih igraca Srbije od 1996. godine organizuje Festival koreografskih minijatura, ciji je cilj podsticanje rada mladih koreografa savremenog plesnog izraza, dok Stanica vec više godina vodi medunarodni festival "Kondenz", kao i brojne obrazovne programe namenjene koreografima i igracima.

Socijalni položaj igraca predstavlja goruci dugogodišnji problem, koji obuhvata širi spektar tema, medu kojima su najvažnija nerešena pitanja radnog staža i statusa. Ustanove kulture su primorane da angažuju honorarne saradnike kao izvodace tekuceg repertoara, jer stalno angažovani stariji igraci više nisu u mogucnosti da izvršavaju svoje radne obaveze. Zaposlenih igraca u Republici Srbiji ima manje od 200, pa se namece razmatranje promene starosne granice za odlazak u penziju igraca, njihove prekvalifikacije, kao i poboljšanja njihove zdravstvene zaštite, što do sada nisu bile prioritetne teme.

Najznacajniji napredak u oblasti umetnicke igre desio se u finansijskom pogledu, tj. u opredeljenim budžetskim sredstvima Ministarstva kulture i informisanja, koja su, u proteklom periodu, višestruko uvecana. Reprezentativno udruženje u ovoj oblasti je Udruženje baletskih umetnika Srbije - UBUS, sa oko 420 clanova, a u Novom Sadu deluje vojvodansko udruženje baletskih umetnika.

Muzicko stvaralaštvo

Nosioci organizacije muzickih aktivnosti u gradovima Srbije, pored nekoliko specijalizovanih ustanova, vecinom su muzicke škole, nevladine organizacije, a u manjoj meri i polivalentni centri za kulturu i domovi kulture. Kulturna infrastruktura u muzicko-scenskoj oblasti u našoj zemlji uglavnom je u nezavidnom stanju: ne samo koncertne dvorane, višenamenske sale u lokalnim sredinama i letnje scene na otvorenom, nego su takode dotrajali muzicki instrumenti i informaciona tehnologija.

Hiperprodukcija muzickih manifestacija najrazlicitijeg profila pokušava da zameni osiromašeni koncertni život, zasad vezan za Beograd i Novi Sad. U ova dva najrazvijenija urbana centra Srbije dolaze ugledni inostrani umetnici i ansambli, uglavnom u okviru renomiranih muzickih ciklusa ili festivalskih produkcija. Organizatori festivala u Srbiji prinudeni su da se prilagodavaju prema godišnjim gradskim ili republickim konkursima, te je teško planirati gostovanja eminentnih inostranih umetnika i ansambala, ciji je raspored koncertnih nastupa popunjen godinama unapred.

U pratecem delatnostima, izdavaštvu - notnoj i diskografskoj delatnosti, nedostaju sredstva za projekte. Diskografija se nalazi u nepovoljnoj situaciji, a notno izdavaštvo je skoro urušeno, narocito posle ukidanja Muzicko-informativnog centra (2006), ustanove sa solidnom bazom podataka o domacim kompozitorima i njihovom opusu, kao i rukopisa i partitura. Muzickoj izdavackoj delatnosti je neophodna podrška radi opstanka u uslovima sve prisutnijih nematerijalnih oblika distribucije muzike (streaming, download).

Ministarstvo kulture i informisanja je, u proteklom periodu, stimulisalo nekoliko relevantnih muzickih (notnih) izdanja, u saradnji s Udruženjem kompozitora Srbije, Muzikološkim društvom Srbije i Muzikološkim institutom SANU, ali se to pokazalo nedovoljnim, buduci da ova mera nije ustanovljena kao sistemska i kontinuirana.

Vizuelne umetnosti

Vizuelne umetnosti predstavljaju veoma široku oblast koja obuhavata mnogobrojne umetnicke forme: od tradicionalnih, poput slikarstva ili skulpture, preko primenjenih umetnosti i umetnickih zanata, do fotografije, video-umetnosti, novih medija i performansa.

Galerije su prostori za izlaganje dela vizuelnih umetnosti, pre svega savremene umetnosti, ali i umetnickih dela kulturnog nasleda. Ukupno deluje 58 samostalnih galerija, mada izložbenu delatnost obavljaju i druge ustanove. Vlada Republike Srbije obezbeduje uslove za rad Galerije umetnosti u Prištini. Cest problem je nedostatak prostora za izlaganje, kao i za smeštaj umetnickih zbirki (depoi), narocito u galerijama unutar drugih ustanova. Isto tako, nedovoljna su sredstva za izložbe, nabavku tehnicke opreme, zapošljavanje strucnih kadrova, kao i za materijalne troškove. I pored sve intenzivnijeg korišcenja interneta i virtuelnog prostora, kao i razlicitih negalerijskih in situ projekata, galerije i izložbeni prostori ostaju najvažniji segment sistema za predstavljanje vizuelnih umetnosti i multimedije. Jedan od vecih problema sistema cini nedovoljna prilagodljivost savremenim tokovima u Evropi i u svetu. Institucije, galerije i pojedinci iz Srbije tek sporadicno ucestvuju u medunarodnoj razmeni i na sceni savremene umetnosti u svetu.

Kao dugo nedostajuci instrument podrške, Ministarstvo kulture i informisanja 2014. godine pokrenulo je specijalizovan konkurs za finansiranje (otkup) umetnickih dela savremene umetnosti. Znacaj ovog konkursa je mnogostruk, od upotpunjavanja zbirki delima savremenih umetnika, i poboljšanja položaja umetnika, do razvoja publike, buduci da se umetnicka dela finansiraju i za javne ustanove drugih resora, poput bolnica, škola i fakulteta, specijalizovanih ustanova.

Položaj savremenih umetnika veoma je opterecen nefunkcionalnim sistemom podrške samostalnim umetnicima, neuredenim tržištem savremene umetnosti, kao i malim brojem privatnih kolekcionara, agenata i menadžera.

Na oblast vizuelnih umetnosti utice i okolnost da je Muzej savremene umetnosti u Beogradu godinama zatvoren zbog rekonstrukcije, tako da vec dugo savremeni umetnici ne mogu da izlažu svoja dela u najznacajnijoj ustanovi za savremeno stvaralaštvo, a generacije mladih umetnika, kustosa, istoricara umetnosti nemaju priliku da se direktno upoznaju sa kolekcijama ovog muzeja.

Filmska umetnost i audio-vizuelno stvaralaštvo

Filmska umetnost i ostalo audio-vizuelno stvaralaštvo u Srbiji predstavlja kompleksnu delatnost sa snažnom kulturnom komponentom i ekonomskim potencijalom, koji istovremeno prati i tržišni rizik. Audio-vizuelne delatnosti predstavljaju važan deo kreativnih industrija, koje se danas ubrzano razvijaju. Investicije države u ovu delatnost vracaju se višestruko: kroz placanje poreza, placanje i korišcenje širokog spektra usluga, aktivnosti na privlacenju stranih investicija i promociji lokacija, kao i kroz razvoj turizma i povecanje vidljivosti države na medunarodnoj kulturnoj mapi.

Tokom godine u Srbiji se organizuje oko 100 filmskih manifestacija i festivala, ukljucujuci i dodelu filmskih nagrada. Ministarstvo kulture i informisanja, putem konkursa, pomaže filmske festivale, manifestacije, radionice i kolonije. 50 srpskih dugometražnih igranih filmova imalo je evropsku premijeru u poslednje tri godine.

Ustanova za podsticaj filmske delatnosti, Filmski centar Srbije, obavlja zakonom poverene strucne poslove u kinematografiji: razvija filmsku kulturu, podstice kinematografsku delatnost, promoviše kinematografska dela Srbije na medunarodnoj sceni, prikuplja i, putem javnog konkursa, dodeljuje sredstva za filmsko stvaralaštvo, podržava i organizuje strucno i profesionalno usavršavanje u oblasti kinematografije.

Kada je rec o digitalizaciji, vecina bioskopa u Srbiji nije digitalizovana, sale su u lošem tehnickom stanju, veliki deo prikazivacke delatnosti oslanja se na mobilne projekcije u polivalentnim salama, kao što su domovi kulture. S druge strane, u sinepleksima domaci filmovi se ne zadržavaju dugo na repertoaru.

Imajuci u vidu da važeci Zakon o kinematografiji nije uskladen s regulativom Evropske Unije, neophodno je donošenje novog zakona koji bi na sveobuhvatan nacin uredio filmsku oblast i oblast ostalog audio-vizuelnog stvaralaštva. U tom smislu je potrebno imati u vidu i odluku Ustavnog suda iz aprila 2014. godine, kojom je utvrdeno da clan 19. Zakona o kinematografiji nije u saglasnosti sa Ustavom47, te je potrebno pronaci nacin da se donese novi zakon, u skladu sa domacim pravnim okvirom i normama Evropske unije.

Polivalentni centri

U Republici Srbiji radi 176 polivalentnih centara (domova kulture, domova omladine, kulturnih centara ili centara za kulturu), koji su najbrojnije ustanove u javnoj mreži ustanova kulture. Vecinom su ih lokalne samouprave osnivale tokom 60-tih i 70-tih godina prošlog veka, pre svega u AP Vojvodini (oko 40%), gde ih je najviše i opstalo u ruralnom podrucju.48 Rec je o ustanovama kompleksnog tipa, u kojima se odvijaju razlicite vrste kulturnih programa, te tako neguju, izmedu ostalog, izvodacke delatnosti i amatersku scenu, izložbene aktivnosti, edukativni program (tribine i književne veceri) i mogu imati funkciju bioskopa ili biblioteke. U SFRJ aktivnosti polivalentnih centara za kulturu, u izvesnoj meri, bile su koordinisane kroz rad krovnih organizacija (saveza domova kulture, saveza amatera, kulturno-prosvetnih zajednica). Prestankom funkcionisanja ovih organizacija, otežana je organizacija i pracenje rada polivalentnih centara za kulturu, kojima cesto nedostaje kvalifikovana uprava i jasan programski koncept. Problemi se ogledaju i u lošem stanju prostora i opreme, narocito u centrima u kojima se obavlja i bioskopska delatnost.49

Specificne ustanove kulture

Matica srpska je najstarija aktivna kulturno-naucna ustanova srpskog naroda (1826), a Srpska književna zadruga je izdavacka kuca sa najdužim trajanjem (1892), cije Kolo predstavlja najugledniju ediciju u srpskom izdavaštvu. Uvažavajuci njihov ukupni znacaj, ove ustanove i danas deluju prema posebnim zakonima.

Zavod za proucavanje kulturnog razvitka jeste jedina ustanova kulture u Republici Srbiji koja se bavi naucnim, primenjenim i akcionim istraživanjima u oblastima teorije i sociologije kulture i kulturne politike. Ova ustanova ima znacajan potencijal za pružanje podrške u definisanju i primeni kulturne politike u razlicitim oblastima, koji može biti bolje iskorišcen, posebno osnaživanjem funkcionalnih veza sa Ministarstvom kulture i informisanja, posebno podsticanjem naucno-istraživackog rada.

Zavodi za kulturu su posebne ustanove koje se staraju o sprovodenju kulturne politike. AP Vojvodina je osnovala Zavod za kulturu Vojvodine, ustanovu koja realizuje razvojne projekte zasnovane na istraživanjima kulturnih specificnosti pokrajine, te koordinira rad lokalnih ustanova i organizacija kulture. Takode, na teritoriji AP Vojvodine radi pet zavoda ciji su osnivaci nacionalni saveti nacionalnih manjina: Zavod za kulturu vojvodanskih Madara, Zavod za kulturu Slovaka, Zavod za kulturu Rumuna, Zavod za kulturu Rusina i Zavod za kulturu Hrvata. Njihove aktivnosti usmerene su na negovanje nacionalnog identiteta i kulture pripadnika nacionalnih manjina.

2.2.3. Meduresorno i medusektorsko povezivanje

Međuresorna saradnja odnosi se na saradnju razlicitih društvenih resora (kultura, obrazovanje, nauka, privreda, turizam i dr.). Slicno medusektorskoj saradnji - povezivanju javnog, civilnog i privatnog sektora, Međuresorna saradnja jaca celokupan sistem kulture i njenu društvenu poziciju: povezanost kulture i obrazovanja doprinosi razvoju kritickog mišljenja, doživotnog ucenja, edukativnih funkcija ustanova i organizacija u kulturi, participaciji u kulturi i razvoju publike; povezanost kulture i nauke najpre je važno zbog uspostavljanja kulturne politike bazirane na podacima, statistikama i istraživanjima; veza kulture i privrede ili turizma razvija nove (poslovne) modele u kulturi, doprinosi društvenom i ekonomskom razvoju i medunarodnoj promociji. Međuresorna saradnja takode ukazuje na društveni znacaj kulture, u cemu važnu ulogu ima i saradnja razlicitih ministarstava i drugih republickih institucija, autonomnih pokrajina, opština i gradova, kao i na važnost tretiranja kulturne politike kao znacajnog dela korpusa javnih politika.

Nipošto ne treba zaboraviti i na neophodno povezivanje kulturne baštine i savremenog staralaštva i kulture, buduci da se i kulturna baština mora tretirati savremenim konceptima. I obrnuto, savremena kultura i umetnost cesto referišu na prošlost, istoriju i kulturnu baštinu što je posebno znacajno za kulturu secanja. Takode, sva druga povezivanja kao što su interdisciplinarnost ili intermedijalnost veoma su znacajna prilikom osmišljavanja i realizacije projekata u kulturi.

Aktuelno stanje meduresorne saradnje u Srbiji nije na zadovoljavajucem nivou jer ne postoji nedvosmislena uskladenost i zajednicki rad ministarstva i drugih tela Vlade, opština i gradova na razvoju šire koncipiranih projekata, vec je fokus stavljen na pojedinacne resore. Kada je rec o strateškim dokumentima, Međuresorna saradnja jasno se istice, ali ono što ostaje dvosmisleno i upitno jesu kontinuirano i detaljno izveštavanje, pracenje i ocena postignutih ciljeva i efekata. Saradnja javnog, civilnog i privatnog sektora takode je nezadovoljavajuca, zbog cega je neophodna dodatna edukacija profesionalnih kadrova.

2.3. Sadašnje stanje i ciljevi kulturnog razvoja

Polazeci od istraživanja, prikaz sadašnjeg stanja u kulturi pokazuje da postoji osnova za ostvarivanje ciljeva definisanih u Strategiji razvoja kulture u Republici Srbiji, pre svega u pogledu kljucnih ciljeva kao što su: ravnomerno ucešce gradana u kulturnom životu (jer nema opštine bez makar jedne ustanove kulture) i razvoj kulturnih potreba, s tim da je neophodno preduzimati korake u ohrabrivanju odgovorne kadrovske i upravljacke politike, jer se veliki broj problema u praksi može rešiti odgovornim upravljanjem. Time se obezbeduje i diversifikacija programa i resursa, ali i uspostavljanje aktivne meduresorne saradnje, pocevši od Vlade Republike Srbije pa dalje, horizontalno i vertikalno.

Kultura je sveprožimajuca sfera života ljudi i društva, te na njen razvoj uticu odluke i aktivnosti koje se donose i preduzimaju u drugim domenima: narocito u obrazovanju, ekonomiji (ukljucujuci turizam), socijalnoj politici i organizaciji državne uprave i lokalne samouprave. Od kvaliteta meduresorne saradnje zavise i uspesi u prioritetnim podrucjima kulturnog razvoja (kulturno naslede, savremeno stvaralaštvo, kreativne industrije i medunarodna saradnja), kao i ostvarivanja tešnje povezanosti nacionalnog kulturnog prostora unutar i izvan Republike Srbije.

Zarad ostvarivanja svakog od ovde navedenih ciljeva neophodna je podrška kroz unapredenja na planu legislative, kao i obezbedivanje uslova u sistemu finansiranja: uvecanje budžetskih izdvajanja (na republickom, pokrajinskom i lokalnom nivou) i diversifikacija sistema finansiranja, da bi se obezbedilo vece ucešce privatnog, civilnog sektora i jedinica lokalne samouprave, od sredstava ostvarenih kao sopstveni prihodi.

2.3.1. Odgovorna upravljacka politika

Ustanove kulture su kljucni akteri u sprovodenju kulturne politike i ostvarivanju razvoja kulture. Prema Zakonu o kulturi, direktori rukovode ustanovama50, upravni odbori upravljaju ustanovama51, dok nadzorni odbori nadziru poslovanje ustanova52. Zajedno, odgovornim delovanjem oni znacajno mogu poboljšati rezultate poslovanja, te organizaciju, pre svega ljudskih resursa. Odgovorna upravljacka i kadrovska politika pociva na specificnim funkcijama menadžmenta - strateškom planiranju, organizovanju, vodstvu i kontroli. Vecina problema koji se susrecu u praksi proisticu upravo iz neostvarivanja ovih funkcija, iako u pravnom okviru nema ogranicenja da sama ustanova uspostavi jasne procedure rada i kriterijume odlucivanja, organizuje podelu poslova i radnih zadataka, da na razlicite nacine motiviše zaposlene, razvije aktivnu komunikaciju s javnošcu i dugorocno, strateški planira svoj razvoj i razvoj publike. Razlozi za to su nedovoljne upravljacke kompetencije rukovodilaca i clanova upravnih odbora u pogledu savremenih koncepata upravljanja kulturnim institucijama, ponekad cak i kada je rec o osobama od ugleda u oblastima umetnosti i kulture. Uglavnom, nisu doneti srednjorocni i dugorocni planovi razvoja, te se javljaju diskontinuiteti u radu. Dodatnu nepovoljnu okolnost predstavlja cinjenica da nije zaživeo sistem vrednovanja (evaluacije), koji bi pružao osnovu za buduce planove, ukljucujuci i plan razvoja ljudskih resursa.

2.3.2. Ravnopravno ucešce svih gradana u javnom kulturnom životu

Pocevši od Ustava Republike Srbije, postojeci zakonski okvir obezbeduje potpuno i ravnopravno ucešce svih gradana u javnom kulturnom životu u Republici Srbiji. Zakon o kulturi53 istice da se sprovodenje kulturne politike zasniva na nacelima: slobode izražavanja u kulturnom i umetnickom stvaralaštvu, autonomije subjekata u kulturi, otvorenosti i dostupnosti kulturnih sadržaja javnosti, uvažavanja raznolikosti kulturnih izraza, demokraticnosti kulturne politike, ravnopravnosti subjekata u kulturi i decentralizaciji u odlucivanju, organizovanju i finansiranju kulturnih delatnosti. Zakon o lokalnoj samoupravi nalaže jedinicama lokalne samouprave da se staraju o tome da gradani imaju mogucnosti za zadovoljavanje kulturnih potreba. Nacionalni program, pod nazivom Gradovi u fokusu, zapocet 2016. godine, po ugledu na program "Evropske prestonice kulture", ima za cilj unapredenje kapaciteta u kulturi i razvoj kulturnog sektora, kroz prepoznavanje specificnosti kulturnog identiteta i održivog razvoja lokalne zajednice. Ipak, u Srbiji ima velikih razlika u dostupnosti kulturnih sadržaja i otežana je mogucnost gradana iz unutrašnjosti da zadovolje svoje kulturne potrebe. Istraživanjima koja su sproveli razliciti akteri54 tokom prethodnih godina identifikuju se suštinske nepovoljnosti, ciji su uzroci, izmedu ostalog:

• Nesrazmera u razvijenosti kulturne infrastrukture na teritoriji Republike Srbije

• Nepovezanost aktera u kulturi, na svim nivoima

• Izostanak strateškog pristupa kulturnim delatnostima, narocito na lokalnom nivou

• Problemi u prostornoj i tehnickoj opremljenosti objekata kulture u lokalnim sredinama, što se odnosi i na objekte pod zaštitom države

• Nedostatak kadrova obrazovanih u oblasti menadžmenta u kulturi, kao i za obavljanje poslova po principu projektnog menadžmenta

• Manjak programa animacije i medijacije u ustanovama kulture

• Nedovoljan obim kulturnih sadržaja za decu i mlade, kao i kulturnih sadržaja u školama i medijskim programima

• Ogranicen pristup kulturnim sadržajima za osobe s invaliditetom

• Zatvorenost ustanova kulture za predloge i sugestije povodom pitanja programske koncepcije i nedovoljna javnost delovanja

• Nedovoljna vidljivost rada kulturno-umetnickih društava i amatera, uz tek sporadicnu saradnju profesionalaca i amatera

• Zapostavljanje javnih rasprava u donošenju važnih odluka.

2.3.3. Razvoj kulturnih potreba

Tokom prethodnih godina sprovodena su istraživanja ciji je cilj bio da ispitaju kulturne potrebe i navike gradana Srbije55, mladih56 i starih.57 Najcešce, u svim ispitanim Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Subašic B. i B. Opacic (2013) Vrednosti i kulturni aktivizam maturanata u Srbiji. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka grupama, kulturne potrebe se zadovoljavaju u privatnom prostoru: citanjem knjiga i štampe, gledanjem filmova na televiziji ili racunaru, pretraživanjem interneta. Rezultati istraživanja pokazuju slabo interesovanje za aktivnu participaciju (bavljenje umetnošcu ili kreativnim hobijem), kao i za recepciju kulturnih sadržaja u javnom prostoru. Izuzetak su festivali.58 Ranija istraživanja kulturne ponude namenjene deci, tokom 70-ih i 80-ih godina 20. veka, pokazala su da se kulturnim potrebama dece i tada poklanjalo malo pažnje te stoga i ne cudi malo interesovanje za ucešce u kulturnom životu današnjih roditelja i njihove dece.59

Neophodnost kulturne participacije dece još od predškolskog uzrasta prepoznata je u procesu izrade Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju60, te Strategije razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine, a programi kreativnog i interaktivnog rada sa decom pokazuju uspeh u pogledu kulturne participacije i razvijanja kulturnih potreba u odraslom dobu. Takode, potreba za kulturnom participacijom starih osoba, prepoznata je i u Nacionalnoj strategiji o starenju 2006-2015, a u skladu sa konceptom aktivnog starenja.61

2.3.4. Kultura medusobnog razumevanja

Kultura medusobnog razumevanja nerazdvojna je od oblasti ljudskih prava i u fokusu je prakticnih politika u našoj zemlji, koje se rukovode i domacim zakonskim okvirom i dokumentima Ujedinjenih nacija, Uneska i Saveta Evrope.62 Niz reformskih procesa odvijaju se u saradnji i uz pomoc Saveta Evrope, što je od znacaja u kontekstu evropskih integracija.63

Pravni okvir države Srbije, u oblasti ljudskih prava, širok je i raznovrstan; od Ustava Republike Srbije i zakona kojima se, poput Zakona o kulturi, kao opšti interes navode pojedine društveno osetljive grupe, preko takozvanih lex specialisa, do strateških dokumenata i akcionih planova.64 Strategija prevencije i zaštite od diskriminacije posebno izdvaja devet osetljivih grupa, i to: nacionalne manjine, žene, LGBT osobe, osobe sa invaliditetom, starije osobe, decu, izbeglice, interno raseljena lica i druge ugrožene migrantske grupe, osobe razlicite verske pripadnosti i lica cije zdravstveno stanje može biti osnov diskriminacije.65

Kultura nacionalnih manjina na teritoriji Republike Srbije integralni je deo kulturne scene Srbije i predstavlja njeno bogatstvo oliceno u razlicitosti. Nacionalni saveti nacionalnih manjina staraju se o prioritetima kulturne politike svoje manjine i kao relevantni partneri saraduju sa svim organima javne vlasti u cilju kvalitetnog ostvarivanja kolektivnih kulturnih prava. U izveštaju ekspertske misije Evropske unije, koja je u Srbiji boravila 2015. godine, konstatuje se da je važeci pravni okvir za nacionalne manjine i dalje iznad evropskog proseka, ali i da nedostaci naznaceni u izveštaju eksperata iz 2012. godine (poput toga da postoje znacajna ogranicenja u vezi sa delotvornom primenom važecih zakona, ili mišljenja da su znatne razlike izmedu Autonomne pokrajine Vojvodine i ostalog dela Srbije) i dalje postoje.66

2.3.5. Razvoj meduresornih podrucja kulture

Prioritetna Međuresorna podrucja kulture, prepoznata u odredbama Zakona u kulturi67 su: obrazovanje u kulturi; kultura u obrazovanju; doživotno ucenje; kulturni turizam; kulturna prava; interkulturalni dijalog; naucna istraživanja; i medunarodna saradnja. Navedeni, ali i drugi prioriteti meduresorne saradnje definisani ovim Zakonom (ravnomerni regionalni razvoj, medunarodna saradnja i kreativna industrija), kao i mere i instrumenti za njihovo unapredenje (stimulativna poreska politika u kulturi, programi bilateralne i multilateralne saradnje, mere podsticanja preduzetništva u kulturi itd.) jesu podrucja od podjednakog znacaja za kulturno naslede i za oblast savremenog stvaralaštva.

Strateški dokumenti i agende usvojeni u medunarodnoj zajednici od kraja 20. veka naglašavaju važnost sinergijskih odnosa izmedu obrazovanja i kulture, te potencijale i doprinose kvalitetnog umetnickog obrazovanja pozitivnoj obnovi obrazovnog sistema, postizanju društvenih i kulturnih ciljeva za dobrobit dece, mladih i svih onih u celoživotnom ucenju, kao i u rešavanju društvenih i kulturnih problema.

U Republici Srbiji, Zakonom o kulturi kao opšti interes u kulturi naznaceno je širenje i unapredivanje edukacije u kulturi, ali postojeci sistem marginalizuje ove oblasti i ne stavlja ih u prioritete. Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, s druge strane, istice kao cilj kvalitetna znanja i veštine u oblasti kulture, umetnosti i stvaralaštva, ali aktuelni sistem obrazovanja ne može da ostvari postavljene ciljeve. Analiza oba zakona ukazuje na postojanje zakonskih odredbi koje otvaraju prostor za uspostavljanje saradnje i zajednicko delovanje, u oblasti kulture68 i u obrazovanju. Ova dva zakona medusobno nisu uskladena, niti se u praksi podržava kontinuirani razvoj, održivost i efikasnost u sprovodenju meduresorne saradnje.

Ministarstvo nadležno za turizam je od 2010. godine izdvojilo znacajna sredstva za razvoj kulturnog turizma, uz odgovarajucu podršku Turisticke organizacije Srbije i Ministarstva kulture i informisanja.

Treca prepoznata oblast meduresorne saradnje cine naucna istraživanja u kulturi. Strategija naucno-tehnološkog razvoja društveno-humanisticke nauke tretira kao društveni prioritet i stavlja ih u kontekst unapredenja procesa donošenja državnih odluka i afirmacije nacionalnog identiteta. Ipak, društvene i humanisticke nauke nedovoljno su podstaknute i njihov znacaj na medunarodnoj sceni je gotovo neprimetan. Istraživaci su nedovoljno povezani s donosiocima odluka u državnoj politici. Mreža naucno-istraživackih organizacija nije reformisana, a neke su na samoj granici finansijske održivosti.

Najzad, društvene i humanisticke nauke dele sudbinu celokupne naucne zajednice, jer se Republika Srbija još uvek svrstava medu zemlje sa najmanjim ulaganjima u nauku, u regionu i šire. Problemi nastaju i zbog rascepkanosti ionako malih izdvajanja i nedostatka velikih multidisciplinarnih timova istraživaca koji imaju kapacitet da odgovore na neka veca naucna pitanja od interesa za Srbiju i šire okruženje.

U takvom ambijentu, zapaženi su pojedini naucni casopisi koji uspevaju da se utemeljeno i kvalitetno bavi pojedinim oblastima kulture.69

2.3.6. Medunarodna kulturna saradnja

Medunarodna kulturna saradnja predstavlja jedan od glavnih instrumenata kako spoljne, tako i kulturne politike. U suocavanju sa procesima i problemima globalizacije i digitalnog okruženja, instrumenti tradicionalne spoljne politike pokazali su se neadekvatnim, te kraj 20. veka i pocetak 21. veka donosi orijentisanje na multilateralnu saradnju i zahteva traganje za novim oblicima delovanja. Medunarodni odnosi u svetu danas imaju ojacanu kulturnu dimenziju: širenje kulturnog uticaja kroz ucenje jezika i prevodenje; razmenu kulturnih sadržaja i proizvoda i prevazilaženje kulturnih razlika kroz dijalog; globalno jacanje uticaja kulturne i kreativne industrije u društvenim lancima vrednosti.

Glavni akteri medunarodne saradnje, ali i kreatori spoljne politike na nacionalnom nivou u oblasti kulture su Ministarstvo spoljnih poslova i ministarstvo nadležno za poslove kulture, koji to cine preko diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Srbije i Kulturno-informativnog centra Srbije u Parizu, medunarodnih manifestacija u zemlji i u inostranstvu (Medunarodni sajam knjiga, BITEF i FEST u Beogradu, te Bijenale u Veneciji, Filmski festival u Kanu i dr.), medunarodnih takmicenja, ali i cinom potpisivanja medunarodnih bilateralnih i multilateralnih ugovora. Paralelno s ustanovama kulture, u polju medunarodne razmene i tržišta identifikuju se i novi akteri kao što su: regioni, gradovi, mreže, fondacije i organizacije civilnog društva.

Posvecenost Srbije razvoju medunarodnih odnosa u kulturi ima dugu tradiciju i jako sistemsko uporište u institucionalnom, zakonodavnom i programskom delovanju. Srbija je naslednica potpisanih sporazuma o kulturnoj saradnji SFRJ koji predstavljaju osnov za nove i savremene bilateralne sporazume i programe saradnje koji su rezultirali nizom uspešnih projekata prezentacije kulture Srbije. Dinamicnost sektora kulturnih industrija Srbije ogleda se u prisustvu na manifestacijama kulturnih industrija, posebno u izdavaštvu (sajmovi u Pekingu, Frankfurtu, Lajpcigu, Moskvi) i kinematografiji (Berlin, Kan, Venecija). Medutim vidljiv je nedostatak operativne mreže institucija ili tela u cilju strateškog širenja srpskog kulturnog prisustva i jezika u inostranstvu (katedre i lektorati srbistike, kulturno informativni centri, lobisticke grupe, grupe prijatelja, nepostojanje definisanog srpskog kulturnog proizvoda i njegovog plasmana...).

Aktivnu ukljucenost u medunarodnu scenu pokazuje i clanstvo i ucešce Srbije u relevantnim programima u oblasti kulture (Program Kreativna Evropa i Evropske prestonice kulture Evropske unije, Filmski fond Saveta Evrope Eurimaž i dr.). Srbija je clanica Saveta ministara kulture jugoistocne Evrope od samog osnivanja 2004. godine, i jedan od lidera u mehanizmu Centralne i Istocne Evrope i Kine (16+1) i potpisnik je svih konvencija Saveta Evrope koje tretiraju kulturu i kulturno naslede.

Proglašenjem Grada Novog Sada za Evropsku prestonicu kulture za 2021. godinu i pružanjem podrške programskom konceptu Grada pod nazivom Za nove mostove, Republika Srbija aktivno ucestvuje u programu Evropske unije pod nazivom Evropske prestonice kulture.

2.3.7. Negovanje srpskog jezika i cirilickog pisma

Srpski književni jezik predstavlja jezik komunikacije stanovnika Srbije razlicite izvorne govorne pripadnosti, i predstavlja jedan od najvažnijih kulturnih kohezionih faktora u društvu. S druge strane, Republika Srbija afirmiše jezike i kulture svih naroda koji žive u njoj.

U savremenim uslovima globalne komunikacije, jezicka kultura u javnom prostoru, kao i zastupljenost cirilice kao istorijskog pisma srpskog naroda, trpe negativne posledice koje iziskuju sistemska rešenja i podršku. Projekti kao što su izrada Recnika Srpske akademije nauka i umetnosti nisu završeni, a ukazuje se potreba i za recnicima savremenog srpskog jezika i drugim jezickim prirucnicima za širu upotrebu.

2.3.8. Povezivanje srpskog kulturnog prostora

Neophodno je izgraditi i ojacati mehanizme pomocu kojih bi udaljeni delovi srpskog naroda mogli ocuvati intenzivnu kulturnu komunikaciju sa maticom i ojacati nacionalni identitet izložen neizbežnim asimilacionim procesima, a u skladu sa Strategijom ocuvanja i jacanja odnosa maticne države i dijaspore i maticne države i Srba u regionu koji je donela Vlada Republike Srbije.70

Osnovni instrument Ministarstva kulture i informisanja u ovoj oblasti u prethodnoj deceniji bio je redovan godišnji konkurs za sufinansiranje kulturnih delatnosti Srba u inostranstvu (dijaspora i region).

Izuzetno vredan deo kulturnog nasleda srpskog naroda nalazi se izvan teritorije Republike Srbije, u susednim zemljama, ali i u Italiji, Austriji, Grckoj, kao i u drugim zemljama u kojima Srbi vekovima žive. Ovo naslede cini integralni deo srpskog kulturnog prostora. Najznacajnije kulturno naslede izvan teritorije Republike Srbije cine spomenici kulture u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, koja baštini u svojim riznicama i vredna umetnicko-istorijska dela, arhivsku gradu i staru i retku bibliotecku gradu. Posebno se izdvaja manastir Hilandar u Grckoj, manastir Krka u Hrvatskoj i crkve u Sentandreji i Trstu. Republika Srbija je, u proteklom periodu, uložila znacajna sredstva i rad u obnovu srpskog kulturnog nasleda u Hrvatskoj, Madarskoj, Rumuniji i Grckoj, ali nije imala poseban mehanizam kulturne politike za sistematicnu podršku istraživanju, dokumentovanju, konzervaciji i restauraciji ove baštine.

3. Ciljevi i prioritetna podrucja kulturnog razvoja

3. Prioriteti kulturnog razvoja

Prioriteti kulturnog razvoja Republike Srbije su:

1. Razvoj kadrova

2. Razvoj infrastrukture

3. Evropske integracije i medunarodna saradnja

Razvoj kadrova kao tema nastoji da odgovori na društvene izazove ("odliv mozgova", smanjeno ucešce u kulturi, opadanje broja publike, politizacija kulture i javnog diskursa), povecanje društvenih razlika i izazove sistema kulture - od novih tehnologija i digitalizacije do vece potrebe za povezivanjem i medunarodnom saradnjom. Razvoj kadrova u vezi je i sa neophodnošcu osavremenjivanja programskih sadržaja, novim praksama i inovacijama. Potrebna je i odgovorna kadrovska politika i depolitizacija zapošljavanja u kulturi. Od posebne važnosti je i edukacija profesionalaca u kulturi, celoživotno ucenje, kao i razvoj novih znanja i veština, kako bi resor kulture mogao da odgovori na zahtevne procese i promene koje proisticu iz globalizacije.

Razvoj infrastrukture odgovara na potrebu ne samo ocuvanja, produkcije, prezentacije i interpretacije savremenog stvaralaštva i kulturnog nasleda, vec i na neophodnost savremenog koncipiranja programa i aktivnosti. S tim u vezi je i potreba za boljom i svrsishodnijom tehnickom opremljenošcu, ali i savremenijim izgledom i dizajnom infrastrukture u kulturi. Jedan od gorucih problema kulturne infrastrukture u Srbiji jesu uslovi u kojima ustanove kulture deluju, i taj problem se podjednako oslikava kako na potrebu za izgradnjom novih tako i na rekonstrukciju postojecih objekata. Takode, veliki broj ustanova deluje u neadekvatnim i nenamenski gradenim objektima što ih u znacajnoj meri ometa u obavljanju njihovih funkcija. Civilni sektor podjednako je ugrožen, buduci da se javno-civilna saradnja i partnerstva realizuju veoma otežano iz razlicitih razloga, ali i usled toga što komercijalni sadržaji dobijaju prednost nad kulturnim, kao što je slucaj i prilikom izdavanja prostora ustanova kulture i škola i prilikom ustupanja nekorišcenih objekata sistemu kulture. Ništa manje nije znacajna ni potreba za izgradnjom i osavremenjivanjem infrastrukturnih resursa za potrebe digitalizacije i vecim korišcenjem digitalnih alata u kulturi, posebno u savremenom stvaralaštvu, ali i u domenu animacije, komunikacije i odnosa sa javnošcu.

Treci prioritet odgovara na problem turbulentne istorije, prošlosti, potrebe za pomirenjem kao uslova razvoja saradnje, dobrosusedskih odnosa, ugleda i boljeg pozicioniranja Srbije i regiona u evropskom i svetskom kontekstu. Opšti cilj javne politike evrointegracija jeste posmatranje kulture kao oblasti koja može umnogome da doprinese kako evrointegracijama, tako i celokupnom društvenom razvoju putem promocije demokraticnosti, otvorenosti, ljudskih prava, inkluzije, participativnosti u procesu donošenja odluka i razvoja publike. Ujedno, u tom procesu razvijaju se sveukupni kapaciteti ustanova, organizacija civilnog društva, privatnih inicijativa, kao i profesionalni kapaciteti pojedinaca, odnosno profesionalaca u kulturi. Razvoj medunarodne saradnje svedoci o vitalnosti svakog društva. Pored evropske i regionalne saradnje (sa akcentom na bivše jugoslovenske republike), veoma je znacajna i medunarodna saradnja koja se odvija u drugim pravcima: makroregionalna (Mediteranska, Jadransko-jonska, Dunavska, Crnomorska, saradnja sa Višegradskom grupom i Nordijskim zemljama), Slovenska saradnja (panslovenski projekti saradnje, razvoj srbistike) i saradnja izvan granica Evrope (strateški važne države, dijaspora, pokret nesvrstanih). U okviru medunarodne saradnje prioritet treba da imaju partnerski projekti saradnje u odnosu na projekte prezentacije savremenog stvaralaštva i kulturnog nasleda.

3.1. Razvoj institucionalnog okvira sistema kulture

3.1.1. Unapredenje pravnog okvira

Pravni okvir sistema kulture zasnovan je na postojanju dve grupe zakona i podzakonskih akata. U prvu grupu spadaju akti kojima se reguliše kultura u celini ili u nekom njenom delu; a u drugu grupu spadaju akti kojima se primarno reguliše neka druga oblast društvenog života, a uticu i na oblast kulture (videti Aneks 1).

Sistemsko pracenje primene zakona iz kulture je suštinski važno, kao i njihovo blagovremeno donošenje, menjanje i dopunjavanje. Potrebno je koordinisati mrežu predstavnika republickih i lokalnih institucija i organizacija za redovno izveštavanje o primeni zakona iz kulture i saradnju s inspekcijskim službama više ministarstava: finansija, državne uprave, lokalne samouprave i pravosuda, kao i sa organima Ministarstva unutrašnjih poslova i drugim ustanovama i organizacijama, s kojima treba razraditi mehanizme blagovremenog reagovanja i otklanjanja problema.

Posebno je važno proširiti normativni okvir na oblasti kulture koje nisu pravno uredene na odgovarajuci nacin.

Mere:

1. Utvrdivanje pocetnog stanja u svim prioritetnim podrucijima i oblastima kulturnog razvoja

2. Izmene i dopune Zakona u oblasti kulture (Zakona o kulturi i drugih)

3. Donošenje novih zakona u oblastima koje nisu adekvatno pravno uredene (kulturnog nasleda, arheologije, arhiva, muzeja, pozorišta, kinematografije itd.)

4. Iniciranje izmena i dopuna zakonskih odredbi u zakonima iz drugih oblasti koje se nepovoljno odražavaju na kulturu i predlaganje rešenja koja bi uvažila specificnosti delatnosti u kulturi, kao na primer u:

Zakonu o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, a u oblasti ostvarivanja socijalne sigurnosti samostalnih umetnika i profesionalaca u kulturi

Zakonu o porezu na imovinu radi pomoci vlasnicima objekata nepokretnog kulturnog nasleda za održavanje objekata

Zakonu o javnim nabavkama, a u vezi sa postupcima angažovanja strucnjaka, ocuvanja nasleda i akvizicije kulturnih dobara, kao i nabavke knjiga za biblioteke.

Zakonu o igrama na srecu. Sredstva za kulturu se, u mnogim državama, izdvajaju iz lutrijskih fondova, a deo sredstava se usmerava ka podsticanju stvaralaštva i ocuvanju kulturnog nasleda.

5. Aktivno ucešce Ministarstva kulture i informisanja u izradi zakona od znacaja za ukupan održivi razvoj, u domenima obrazovanja, ekonomije, prostornog planiranja i politike (državne uprave i lokalne samouprave).

6. Osigurati punu primenu zakona od znacaja za oblast kulture, (stvoriti pravni osnov za rad inspekcijske službe u oblasti kulture)

3.1.2. Primereno finansiranje

Finansiranje kulturnih delatnosti pre svega pociva na javnim sredstvima koja su opredeljena republickim, pokrajinskim i budžetom jedinica lokalne samouprave. Podrška iz javnih sredstava narocito je važna u oblasti brige o nasledu, u oblasti inovativnog savremenog stvaralaštva, u ohrabrivanju rada profesionalaca i organizacija u kulturi, kao i u obezbedivanju pristupa nasledu gradanima i podsticanju aktivne kulturne participacije (projekti razvoja publike, amaterizma, stvaralaštva dece i omladine, osetljivih grupa, itd.). Pored javnih sredstava, kako pokazuju iskustva brojnih evropskih država, veoma važnu i znacajnu podršku razvoju kulture može pružiti i privatni sektor. Podrška ovog sektora ogleda se i u finansijskoj participaciji i njegovim ukljucivanjem dodatno se obezbeduje diversifikacija izvora finansiranja, što jeste opšti cilj u pogledu primerenog finansiranja kulture.

Ostvarivanje opšteg cilja podrazumeva opredeljenost za delovanje u dva posebna cilja71:

1. Uvecanje sredstava za kulturu i obavljanje kulturnih delatnosti iz javnih sredstava, narocito za aktivnosti koje nemaju (znacajniji) komercijalni karakter

2. Podsticanje javno-privatnog partnerstva, preduzetništva u oblasti kulture i ucešca aktera iz Srbije na medunarodnim konkursima.

Uvecanje sredstava za kulturu iz javnih sredstava

1. Uvecanje budžetskih sredstava za kulturu

Imajuci u vidu preporuku Uneska, prema kojoj je za minimalan razvoj kulture potrebno ulagati sredstva u iznosu od najmanje 1% budžeta države, uvecanje budžetskih sredstava, treba da se odnosi na:

Rad ustanova kulture. Povecanje izdvajanja budžetskih sredstava iziskuju dugo zapostavljene potrebe za unapredenjem opremljenosti ustanova kulture, za investicionim održavanjem zgrada, te potrebe da primanja zaposlenima u kulturi omogucavaju dostojanstven život. Uvecanje sredstava treba da se odnosi i na zapošljavanje nedostajucih, iskljucivo strucnih kadrova, kao i na osiguravanje dodatne edukacije i mobilnosti profesionalaca u kulturi. Sredstva za programsku delatnost potrebno je progresivno uvecavati, dok ce, u pogledu sredstava za unapredenje opreme i investiciono održavanje objekata, utrošak uvecanih sredstava biti ciklican, a u skladu sa utvrdenim prioritetima. Rast zarada zaposlenih u ustanovama kulture potrebno je da prati rast zarada zaposlenih u drugim javnim službama (prosveta, zdravstvo...).

Uvecanje sredstava za rad ustanova zaštite treba da se odnosi i na otkup pokretnih kulturnih dobara, a što je potrebno regulisati i u okviru buduceg zakona o kulturnom nasledu.

Poboljšanje kapaciteta ustanova treba da prati težnja ka ostvarenju vecih sopstvenih prihoda, koje bi ustanove koristile za one namene za koje su budžetska sredstva nedovoljna, ali prvenstveno za nabavku opreme, investiciono i tekuce održavanje. Neophodno je i pracenje i kontrola trošenja sopstevnih prihoda od strane nadležnih (Republika, pokrajina, lokalna samouprava).

Jedinice lokalne samouprave bi trebalo više da ucestvuju u finansiranju programa ustanova zaštite, koji se odnose na naslede koje je upravo na teritoriji tih opština. Zarade zaposlenih i materijalne troškove za ove ustanove trebalo bi da obezbedi Republika.

Ništa manje nije znacajno ni finansiranje projekata savremene umetnosti i kulture, te organizacija civilnog društva. Proces donošenja odluka mora se zasnivati na jasnim i profesionalno postavljenim kriterijumima i transparentnim procedurama, na svim nivoima odlucivanja (od nacionalnog do lokalnog).

Kapitalne investicije

Prilikom utvrdivanja prioriteta, posebna komisija Ministarstva kulture i informisanja obavice procenu potreba, mogucnosti rekonstrukcije postojecih objekata, ocekivanih efekata, kao i troškova održavanja. Pored ostalih, bice razmotrene i sledece investicije:

• Završetak radova na zgradi Narodnog muzeja u Beogradu,

• Završetak radova na zgradi Muzeja savremene umetnosti u Beogradu,

• Obezbedenje novog depoa za Arhiv Srbije (nedostatak depoa vec duže vreme onemogucava redovni prijem nove arhivske grade u Arhiv Srbije),

• Obezbedenje novog, eksternog depoa za Narodnu biblioteku Srbije, kao i sanacija i adaptacija depoa i konzervatorskih odeljenja radi uvodenja savremene protivpožarne zaštite i drugih sistema kojima se obezbeduju adekvatni uslovi za cuvanje grade,

• Završetak izgradnje depoa za smeštaj filmske grade Jugoslovenske kinoteke na Košutnjaku cime bi se obezbedili odgovarajuci uslovi za njenu trajnu zaštitu,

• Obnova i revitalizacija bioskopske mreže koja je skoro u potpunosti devastirana i u dužem vremenskom periodu potpuno zapuštena,

• Obezbedivanje eksternog depoa za sve republicke muzeje (svim muzejima nedostaje adekvatan prostor za smeštaj muzejskih predmeta i grade, u skladu sa principima savremene muzeologije),

• Obezbedenje i adaptacija zgrade u kojoj ce trajno biti smešten Istorijski muzej Srbije (prostor u kome je trenutno smešten Istorijski muzej Srbije nije dovoljan za efikasno funkcionisanje ustanove i formiranje stalne postavke),

• Adaptacija i rekonstrukcija zgrade Muzeja primenjene umetnosti (proširenje postojecih kapaciteta, otkup nepokretnosti koje muzej trenutno koristi, a u privatnoj su svojini),

• Izgradnja nove zgrade Prirodnjackog muzeja u Beogradu (pokrenuta je inicijativa za odredivanje lokacije za novu zgradu na potezu izmedu Brankovog mosta i hotela Jugoslavija na Novom Beogradu),

• Izgradnja nove zgrade Beogradske filharmonije i koncertne dvorane u Nišu

• Revitalizacija koncertnih dvorana sa dugom tradicijom (Doma sindikata i Zadužbine Ilije Kolarca)

• Izgradnja gradskih galerija u Beogradu i u drugim gradovima i opštinama

• Izgradnja opere i baleta, kao proširenja zgrade Narodnog pozorišta u Beogradu

• Izgradnja namenske zgrade za Ansambl narodnih igara i pesama Srbije Kolo, ili njegovo spajanje sa zgradom za balet

• Izgradnja profesionalnog pozorišta u zapadnoj Srbiji

• Pomoc lokalnim samoupravama u rešavanju problema adekvatnog prostora za maticne biblioteke (Cacak, Valjevo i dr.)

• Završetak radova na Narodnom pozorištu u Subotici

• Završetak radova na Narodnom pozorištu u Vranju

• Održavanje i adaptacija nacionalnog paviljona Srbija u Đardinima, u Veneciji

Što se tice objekata za savremenu umetnost i kulturu, neophodna je izgradnja pozorišta u zapadnoj Srbiji, buduci da u tom delu zemlje nema pozorišnog života. U gradovima poput Subotice i Vranja pozorišta se u dužem vremenskom periodu rekonstruišu, pa je te radove potrebno uspešno okoncati. Pojedine biblioteke posluju u neadekvatnim nenamenski gradenim zgradama, kao što su one u Cacku i Valjevu, a pritom svojim ambicioznim planovima i savremenim pristupima u poslovanju i osmišljavanju programa zavreduju podršku. U Beogradu dugo nerešeni problem predstavlja neadekvatan smeštaj za operu i balet, buduci da Narodno pozorište u Beogradu u istoj, nevelikoj zgradi objedinjuje aktivnosti tri sektora - baleta, opere i drame. U oblasti vizuelnih umetnosti veliki problem u Srbiji predstavlja nepostojanje velikog izlagackog prostora za savremenu umetnost i kulturu, koji bi savremenim pristupima (kako u programskom tako i u tehnickom smislu) predstavljao i interpretirao savremene umetnicke i kulturne prakse. Veoma ambiciozan program Beogradske filharmonije i dalje se realizuje u neadekvatnoj zgradi te je neophodna izgradnja nove, što je slucaj i sa koncertnom dvoranom u Nišu, dok su dve znacajne koncertne dvorane u Beogradu (Zadužbina Ilije M. Kolarca i Dom sindikata) u neprilicnom stanju. U oblasti plesa, neophodna je izgradnja namenski gradenog objekta za Ansambl narodnih igara i pesama Srbije "Kolo", ili njegovo spajanje sa predvidenom zgradom namenjenom baletu, buduci da je rec o ustanovi koja se jedina na republickom nivou bavi narodnim stvaralaštvom sa visokim profesionalnim standardima u radu. Kada je rec o oblasti kinematografije, odnosno audio-vizuelnom stvaralaštvu, neophodna je revitalizacija i obnova biskopske mreže, jer je ona skoro u potpunosti devastirana i u dužem vremenskom periodu potpuno zapuštena.

Finansiranje i sufinansiranje programa i projekata. Povecanje sredstava za sufinansiranje projekata treba da bude uskladeno s uvecanjem mogucnosti za korišcenje sredstava iz drugih izvora (javno-privatna partnerstva, sponzorstva, sredstva iz samostalnih prihoda jedinica lokalne samouprave, itd.). Od suštinskog je znacaja uspostavljanje sistema vrednovanja završenih projekata i njihovog uticaja na kvalitet kulturnog života zajednice, kao i bolje vidljivosti u javnosti svih detalja važnih za ostvarenje projekata, kao i rada komisija koje odlucuju o njihovom finansiranju, radi bolje procene obima finansijske podrške u buducnosti, kao i sprecavanja sukoba interesa i drugih zloupotreba. Važno je pružati podršku projektima i programima kroz koje se tešnje povezuju kultura i obrazovanje, rad ustanova i organizacija u kulturi sa školama i vrticima te centrima za obrazovanje odraslih i osoba s invaliditetom. Javne ustanove treba da budu otvorene za razvoj partnerskih projekata sa organizacijama civilnog društva. Na nivou Republike, potrebno je nastaviti i proširiti finansiranje i sufinansiranje projekata obnove prostora i opreme lokalnih ustanova kulture s tim da te prostore koriste i lokalne organizacije civilnog društva i neformalne grupe. Posebnu pažnju je potrebno posvetiti lokalnim ustanovama kulture i organizacijama civilnog društva iz slabije razvijenih opština, a u skladu sa pokazateljima Republickog zavoda za statistiku, kao i na osnovu drugih relevatnih analiza.

Priznanje za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi. Shodno Zakonu o kulturi72, Vlada, izuzetno, može dodeliti priznanje u vidu doživotnog mesecnog novcanog primanja umetniku, odnosno strucnjaku u kulturi, za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, odnosno kulturi nacionalnih manjina. Radi priznavanja znacaja vrhunskom stvaralaštvu i kulturi uopšte, posebno ce se voditi racuna o uspostavljanju objektivnijih i jasnijih kriterijuma za izbor zaslužnih. Pošto je rec o vrhunskom društvenom priznanju, a ne o socijalnoj kategoriji, posebna pažnja ce biti usmerena na postupak izbora i nacin dodele priznanja. Imajuci u vidu raspoložive budžetske mogucnosti, iznos ce biti vezan za prosecnu neto zaradu u Republici Srbiji.

Podsticanje projekata meduresorne saradnje. Pored meduresornih projekata prijavljenih na konkursima u domenu kulture, potrebno je uvecati broj i onih projekata koji koriste sredstva iz fondova drugih ministarstava. Do sada se najviše isticu ulaganja Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija u projekte razvoja kulturnog turizma, dok je uocena potreba za vecim angažovanjem Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja za projekte ukljucivanja nasleda u sistem obrazovanja i podsticanje umetnickog obrazovanja, ali i za ucešcem Ministarstva za sport i omladinu u podržavanju projekata aktivne kulturne participacije mladih, narocito u kontekstu kulturno-umetnickog amaterizma. Slicno važi za sufinansiranje projekata u oblasti kreativnih industrija, koji bi trebalo da budu podržani i sredstvima ministarstva nadležnog za privredu.

Definisanje mera podsticaja jedinica lokalne samouprave da više sredstava iz sopstvenih prihoda izdvajaju za kulturu:

1. Davanje prednosti i podrške jedinicama lokalne samouprave koje više izdvajaju za kulturu iz sopstvenih prihoda u predstavljanju na forumima u inostranstvu gde se predstavlja Srbija ili na medunarodnim dogadajima kojima je Srbija domacin

2. Sprovodenje kampanja (ukljucujuci medijske) usmerenih ka podizanju svesti donosioca odluka na lokalnom nivou o važnosti kulture

3. Pored podsticajnih mera, uspostaviti mehanizme kontrole namenskog korišcenja sredstava prenetih s republickog nivoa, jacanjem saradnje Ministarstva kulture i informisanja, Ministarstva finansija, Uprave za trezor i Poreske uprave.

Povecanje obima izdvajanja finansijskih sredstava iz javnih fondova

• Na nivou Republike Srbije, cilj je da izdvajanja za kulturu i informisanje iz republickog budžeta u 2027. godini postignu ucešce na nivou od 1,5 do 1,68% ukupnog budžeta Republike Srbije.

Dakle, uvecanje bi u proseku bilo za 0.1 procentnih poena godišnje, što po godinama iznosi:

Godina Procentualno ucešce sredstava opredeljenih za kulturu i informisanje u Budžetu RS
2016 0.69
2017 0.68
2018 0.78
2019 0.88
2020 0.98
2021 1.08
2022 1.18
2023 1.28
2024 1.38
2025 1.48
2026 1.58
2027 1.68

Na ovaj nacin 2020. godine bi se postigla stabilnost na nivou od 1%, da bi 2025. ucešce kulture u ukupnom budžetu Republike Srbije iznosilo 1,5%. Od 2026. godine potrebno je planirati dalja uvecanja, a s obzirom na ostvaren privredni rast i uspostavljene mehanizme diversifikacije izvora finansiranja.

Na pokrajinskom, kao i na lokalnom nivou, neophodno je dalje uvecavati budžetska izdvajanja za kulturu i to iz sredstava ostvarenih kao sopstveni prihodi.

Podsticanje javno-privatnog partnerstva, preduzetništva u oblasti kulture i ucešca na medunarodnim konkursima aktera iz Srbije

- Javno-privatno partnerstvo u kulturi u smislu Zakona o javno-privatnom partnerstvu73, jeste dugorocna saradnja izmedu javnog i privatnog partnera radi obezbedivanja finansiranja, izgradnje, rekonstrukcije, upravljanja ili održavanja infrastrukturnih kulturnih objekata od javnog znacaja i pružanja usluga od javnog znacaja u kulturi, koja može biti ugovorna ili institucionalna, a u cilju pružanja usluga od javnog znacaja krajnjim korisnicima iz okvira nadležnosti u kulturi javnog partnera. S druge strane, Zakon o kulturi74, predstavlja osnovni akt u kulturi kojim se, izmedu ostalog, reguliše i materija finansiranja u oblasti kulture. Imajuci u vidu ova dva akta, mere podsticanja javno-privatnog partnerstva u oblasti kulture su:

• Stvaranje pretpostavki za aktivnije ucešce ministarstva nadležnog za kulturu u razvijanju saradnje javnog i privatnog sektora (organizovanje strucnih skupova na kojima bi se vršila edukacija u ustanovama kulture o mogucnostima koje pruža koncept javno- privatnog partnerstva)

• Podsticanje zajednickih projekata javnog i privatnog sektora u oblasti kulture sa posebnim akcentom na kapitalne investicije

- U cilju podsticanja preduzetništva u oblasti kulture konkretni zadaci su:

• Pojednostavljivanje procedura u primeni odredbi Zakona o porezu na dobit pravnih lica75, kako bi se mogucnost poreskih olakšica za ulaganje u kulturu više koristila u praksi

• Donošenje novog Pravilnika o ulaganjima u oblasti kulture koja se priznaju kao rashod, u kome se bliže ureduje šta se u smislu Zakona o porezu na dobit pravnih lica76, smatra ulaganjima u oblasti kulture koja se priznaju kao rashod, u iznosu najviše do 5% od ukupnog prihoda

• Jacanje svesti o važnosti kulture za društvo i njegov razvoj, uz približavanje javnosti postojecih podsticajnih odredbi - narocito se odnosi na Zakon o zadužbinama i fondacijama, ciji je cilj oživljavanje duge tradicije zadužbinarstva.

Kako je u prikazu sadašnjeg stanja u pogledu finansiranja ukazano, ucešce kulturnih i kreativnih industrija u ostvarenom BDP znacajno je ne samo u evropskim državama vec i u našoj zemlji. Stepen toga ucešca umnogome pociva na podsticanju preduzetništva, što je bio slucaj i u Srbiji do 2008. godine. Osnovne mere su:

Olakšavanje procedura i umanjenje troškova registracije mikro i malih preduzeca u kulturnim delatnostima

Subvencije za zapošljavanje u kreativnim industrijama

• Pomoc u promovisanju i plasmanu kulturnih proizvoda, posebno na inostranim tržištima

- Potrebno je sprovoditi odgovarajuce kampanje za povecanje broja ustanova i organizacija kulture koje bi sa inovativnim projektima konkurisali za sredstva iz fondova Evropske unije koji ukljucuju programe za podsticanje prekogranicne saradnje. Takode, potrebno je organizovati sistemsku obuku i trening za pripremu projekata sa kojima ce se aplicirati, u saradnji sa institucijama koje imaju iskustva u toj oblasti (na primer, Kancelarija za evropske integracije). Važnu ulogu u tom procesu imaju nacionalne kancelarije za sprovodenje programa Evropske unije na nacionalnom nivou.

3.2. Odgovorna kadrovska i upravljacka politika

Radi podsticanja odgovorne kadrovske i upravljacke politike u ustanovama kulture potrebno je:

1) Strateško planiranje, pri cemu je procena rezultata od kljucnog znacaja za dalji rad

2) Podrška razvoju kvaliteta i dostizanju medunarodnih profesionalnih standarda poslovanja u radu ustanova i njihovo vece ucešce u programima evropske i medunarodne saradnje

3) Plansko sprovodenje edukacije - podizanje nivoa znanja, sposobnosti i veština, te razvoj novih veština zaposlenih u ustanovama kulture

4) Plansko povezivanje aktera i formiranje centara za razvoj prioritetnih podrucja sistema kulture

5) Finansiranje iz razlicitih izvora, od samostalnih prihoda, lokalne samouprave, privatnog i civilnog sektora.

6) Prepoznavanje ustanova i manifestacija od posebnog kulturnog znacaja i pružanje narocite podrške njihovom radu

Potrebno je uskladivanje propisa u domenima nauke, obrazovanja i kulture i donošenje posebnih akata na nivou resornog ministarstva i lokalnih samouprava kojima bi se utemeljila obaveza strateškog planiranja i ocene, evaluacije rezultata, definisali kriterijumi odlucivanja o finansiranju programa ustanova kulture i organizacija civilnog društva i indikatori za ocenu uspešnosti rada i delovanja ustanova. Potreba za vrednovanjem rada ustanova kulture prepoznata je još na pocetku tranzicije, kada su uoceni problemi u vezi s modelom i procedurama odlucivanja i primenom instrumenata kulturne politike, kao i u pogledu ostvarivanja misije ustanova kulture usled drasticnog pada participacije gradana u kulturnom životu77. Bez vrednovanja, odluke koje se donose ne zasnivaju se na cinjenicama, a izostaju i povratne informacije o efektima kulturne politike, programa i projekata ustanova kulture koji odražavaju kvalitet njihovog rada.

U kadrovskoj politici, cilj je uspostavljanje i razvijanje planskog i dugorocnog sistema permanentne edukacije koji podržava fleksibilan i kontinuiran razvoj ljudskih resursa u kulturi i meduresornim podrucjima. Ostvarivanje ovog cilja podrazumeva:

1) Analizu trenutnog stanja i potreba u oblasti permanentne edukacije i razvoj održivog sistema za pracenje promena i utvrdivanje u koje profesije, znanja i veštine treba prioritetno ulagati

2) Oblikovanje adekvatnog odgovora na pojavu "odliva mozgova", otvaranjem mogucnosti za vece zapošljavanje u kulturi, bolje profesionalno napredovanje, kao i za stipendiranje mladih profesionalaca u kulturi, posebno kroz samozapošljavanje i podsticanje preduzetništva u kulturi

3) Uspostavljanje institucionalizovanih oblika meduresorne i medusektorske saradnje radi preciznog odredivanja uloga i zadataka u razvoju sistema permanentne edukacije; strateško planiranje kvalifikacija, oblika zapošljavanja i broja radnih mesta; kao i donošenje odgovarajucih pravnih akata

4) Uspostavljanje procedure za licenciranje realizatora edukativnih programa u umetnosti i kulturi, što podrazumeva definisanje jasnih kriterijuma za procenu kvaliteta, posebno kada je rec o kursevima koji se održavaju pri javnim ustanovama kulture

5) Osiguravanje sredstava iz državnog budžeta i podrška usmeravanju na alternativne izvore finansiranja za stipendiranje i usavršavanje.

Radi ostvarivanja odgovorne upravljacke i kadrovske politike definisani su sledeci posebni ciljevi i mere:

1. posebni cilj : Razvoj upravljackog i kadrovskog potencijala

1. Uspostavljanje mehanizma obavezivanja u kreiranju i sprovodenju strateških planova osnivaca (na svim nivoima vlasti) i ustanova kulture, kao i sistema koji osigurava pracenje i vrednovanje rada ustanova kulture

2. Razvoj indikatora vrednovanja i izrada profesionalnih standarda za rad ustanova i sprovedene projekte uz ucešce strucnjaka iz razlicitih oblasti i organizacija civilnog društva (strukovna i reprezentativna udruženja), a u skladu sa uspešnom medunarodnom praksom; uspostavljanje mehanizama internog i eksternog vrednovanja osnivaca i ustanova putem medusobne procene, rada strucnih tela78 i stavova strucne i šire javnosti utvrdene istraživanjima

3. Izrada programa edukacije u oblasti menadžmenta u kulturi i sprovodenje edukacije u cilju podizanja nivoa znanja i veština zaposlenih u ustanovama kulture, lokalnim samoupravama i drugim subjektima u kulturi

4. Razvoj programa za privlacenje publike i širenje tržišta kulture, uz primenu rezultata istraživanja, kao i projekata za povecanje vidljivosti ustanova u javnosti, u medijima i na internetu, radi dobijanja podrške u zajednici.

5. Osnivanje organizacionih jedinica za razvoj u oblastima kulturnog nasleda, scenske umetnosti, knjige, vizuelnih umetnosti, muzike, kulturnog turizma, kreativnih industrija i drugih prioritetnih podrucja, koje ce pružati podršku u primeni kulturne politike Ministarstvu kulture i informisanja

2. posebni cilj: Razvoj istraživacko-informacionog sistema

Savremenoj kulturnoj politici u Srbiji je potreban održivi istraživacko- informacioni sistem, cije su osnove uspostavljene u okviru projekta E-kultura79. Jasno i precizno koncipirana istraživacko-informaciona podrška kulturi omogucava izradu kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja od znacaja za planiranje kulturne politike zasnovane na cinjenicama, što se direktno odražava na planiranje, pracenje i vrednovanje rada ustanova kulture. Stoga je prioritet jacanje naucno-istraživackog rada, statistike kulture, indikatora kulturnog razvoja i vrednovanje rada institucija kulture.

Mere:

1. Razvoj održivog istraživacko-informacionog sistema na osnovu dosadašnjeg iskustva (www.e-kultura.net) i medusobno kompatibilnih baza podataka je preduslov za kontinuirano pracenje i vrednovanje kulturne politike i promena radi ostvarivanja strateških ciljeva u svim oblastima u kojima je to moguce.

2. Uspostavljanje istraživanja o programima, materijalnim i ljudskim resursima u razlicitim oblastima kulture, a posebno istraživanja kulturnih potreba, kulturnih praksi (kulturne participacije, ukusa i stilova života), ljudskih resursa u kulturi, publike (posebnih publika) i uspostavljanje prakse povezivanja istraživackog procesa i planiranja.

3. posebni cilj: Prepoznavanje i razvoj ustanova i manifestacija od nacionalnog i posebnog znacaja za kulturu

Odredene ustanove kulture i manifestacije sa svojom dugom tradicijom ili važnom ulogom predstavljaju stubove nacionalne kulture i nezamenljivi kulturni kapital, koji treba da bude prepoznat i uvažen dodeljivanjem stalnog statusa ustanove od nacionalnog znacaja. Osim toga je potrebno da se odgovarajuca pažnja ciklicno posvecuje razvoju ustanova od posebnog znacaja za kulturu, kako bi se dao zamah njihovom razvoju. Zato ce biti preduzete sledece mere:

1. Odredivanje ustanova i manifestacija od nacionalnog kulturnog znacaja (Narodni muzej, Narodna biblioteka, Republicki zavod za zaštitu spomenika kulture, Arhiv Srbije, Arhiv Jugoslavije, Jugoslovenska kinoteka, Narodno pozorište, Srpsko narodno pozorište, i druge), u skladu sa odgovarajucim jasnim kriterijumima.

2. Definisanje kriterijuma na osnovu kojih ce se svake cetiri godine privremeno birati ustanove od posebnog znacaja, koje ce biti prioritet kulturne politike u narednom cetvorogodišnjem periodu.

3. Kategorizacija manifestacija od znacaja za kulturu

4. Uspostavljanje javno vidljivog sistema vrednovanja i indikatora rada ustanova kulture i manifestacija i povezivanje ocene njihovih rezultata i dodeljenog statusa sa obimom finansijske podrške i novim razvojnim zadacima.

4. posebni cilj: Pokretanje inicijative i saradnja sa visokoškolskim ustanovama, uz podršku Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja za osnivanje studijskih programa ili specijalistickih, master i doktorskih studija za specificna zanimanja neophodna za obavljanje poslova u ustanovama kulture i kulturi uopšte, posebno u oblasti kulturnog nasleda (uskladeno sa katalogom radnih mesta u Republici Srbiji).

Mere:

1. U saradnji sa visokoškolskim ustanovama i ustanovama kulture definisati studijske programe

2. Definisati obrazovne profile, uskladene sa katalogom radnih mesta u RS i potrebama ustanova kulture

3. Obezbediti održivost studijskih programa i kontinuirano obrazovanje studenata na osnovnim, specijalistickim, master i doktorskim studijama

3.3. Ravnopravno ucešce gradana u kulturnom životu

Ucešce u kulturnom životu, ili kulturna participacija, obuhvata sve oblike umetnickog stvaranja gradana i njihovo uživanje u kulturnim sadržajima, povezano je sa kulturnim potrebama i navikama i doprinosi kvalitetu života zajednice. U ovoj oblasti, cilj je podstaci i olakšati ucešce gradana u kulturnom životu (nezavisno od geografskih, finansijskih, socijalnih, fizickih i drugih prepreka), kao i u procesu donošenja odluka u oblasti kulture uopšte.

Posebni ciljevi:

1. Ravnomerni razvoj kulture na celoj teritoriji

Mere:

• Investiciona ulaganja države u kulturnu infrastrukturu u mestima u kojima ona nije dovoljno razvijena

• Raspisivanje konkursa na nacionalnom nivou za podržavanje projekata usmerenih na uklanjanje disproporcija u regionalnom razvoju kulture u Srbiji.

• Pružanje podrške gradovima u Srbiji kroz nacionalni program "Gradovi u fokusu" u cilju unapredenja kulture i umetnosti u lokalnim sredinama, podsticanja razvoja kreativnosti, kulturne raznolikosti i održivog razvoja lokalne zajednice

• Jacanje ljudskih resursa u lokalnim samoupravama i ustanovama organizovanjem obuka i edukacije u oblasti kulture

• Sprovodenje kontinuiranih istraživanja u oblasti kulture širom Srbije, radi uspostavljanja standarda i merila koji mogu biti osnova za uravnoteženi razvoj lokalnih sredina

2. Osnažena uloga lokalnih samouprava u razvoju kulture

Mere:

• Obavezivanje donosilaca odluka na lokalnom i regionalnom nivou da izraduju i sprovode planove razvoja kulture koji doprinose ravnopravnom ucešcu gradana u kulturnom životu

• Uspostavljanje saradnje lokalnih samouprava radi podsticanja razvoja kulturno-istorijskih regija

• Uspostavljanje i širenje saradnje lokalnih samouprava s lokalnim donatorima i preduzetnicima spremnim da ulažu u kulturu

• Sprovodenje aktivnosti lokalnih samouprava usmerenih na podsticanje otvaranja ustanova kulture, knjižara, bioskopa i drugih mesta koja doprinose kulturnoj participaciji, posebno ukoliko ih uopšte nema u lokalnoj sredini.

2. Osnažena uloga ustanova i organizacija u razvoju kulture

Mere:

• Obavezivanje kulturnih ustanova da izraduju i sprovode planove razvoja kulture sa merama koje doprinose ravnopravnom ucešcu gradana u kulturnom životu;

• Povecanje broja kvalitetnih i atraktivnih programa namenjenih posebnim ciljnim grupama (deci, mladima, osobama iz osetljivih društvenih grupa, pripadnicima nacionalnih manjina, starijima itd.) u lokalnim ustanovama i organizacijama

• Saradnja nacionalnih, lokalnih ustanova kulture i organizacija civilnog društva radi obogacivanja lokalnog kulturnog života

3. Unapredena dostupnost kulturnih sadržaja pripadnicima osetljivih grupa

Mere:

• Ustanoviti stalni dijalog organa javne vlasti, reprezentativnih predstavnika osetljivih grupa i drugih aktera radi participacije i rešavanja specificnih problema

• Zajednicki definisati prioritetne probleme i predvideti dinamiku i vrstu aktivnosti za njihovo rešavanje

• Podržavati ustanove, organizacije civilnog društva i druge subjekte u kulturi koji programe koncipiraju i realizuju na participativan nacin i doprinose pristupacnosti kulturnih sadržaja

• Saradnja ustanova i organizacija sa školama, ustanovama za nezbrinutu decu, domovima za smeštaj starih lica, ustanovama i organizacijama posvecenim osetljivim društvenim grupama radi diversifikacije programa.

3.4. Razvoj kulturnih potreba

Kulturne potrebe se javljaju još u najranijem detinjstvu80, a razvijaju se do kraja života. Razvoj kulturnih potreba uslovljen je stepenom kulturne participacije, odnosno intenzitetom bavljenja umetnošcu, ucestalošcu poseta kulturnim dogadajima i uživanja u kulturnim sadržajima kod kuce81, a na njega posredno utice širok opseg mera kulturne politike, od onih koje doprinose razvoju kulturne infrastrukture do onih koje podsticu razlicite programe u prioritetnim podrucijima kulture.

Ohrabrivanje kulturne participacije je važno za razvoj kulturnih potreba svih generacija, u cemu je posebno znacajna uloga porodice, predškolskih i školskih ustanova. Cilj je povecanje svih oblika kulturne participacije, kao polazišta za razvoj kulturnih potreba i navika, što podrazumeva i brigu o negovanju ukusa za prepoznavanje umetnickih dostignuca. Kljucne ciljne grupe su deca i omladina.

Posebni ciljevi:

1. Podsticanje i razvoj kulturnih potreba

Mere:

• Podsticanje ustanova i drugih subjekata u kulturi da aktivno ucestvuju u razvoju kulturnih potreba i navika

• Organizovanje obuka i edukacija za ustanove i organizacije u kulturi u cilju doprinosa razvoju kulturnih potreba i navika

• Podrška programima i projektima za unapredivanje kulturnih navika i podsticanje meduresorne saradnje sa istim ciljem

• Podrška razvoju kulturno-umetnickog amaterizma na lokalnom nivou, uz uspostavljanje cvršce saradnje ustanova, profesionalaca i amatera

• Razvoj volontiranja u kulturi i podrška mehanizmima koji omogucavaju znacajnije ukljucivanje volontera u kulturni život

2. Ojacana uloga medija u razvoju kulturnih potreba

Mere:

• Podržavanje projekata koji omogucavaju afirmisanje kvalitetnih umetnickih dela i promovisanje kulturnih programa i pružanje podrške znacajnijoj dostupnosti kulturnih sadržaja putem razlicitih medija i pristupacnim oblicima obaveštavanja (internet, mobilne aplikacije)

• Afirmisanje i podrška umetnosti i kulture u javnom prostoru i na javnim skupovima;

• Iniciranje saradnje sa javnim medijskim servisima, kao i medijima sa nacionalnom frekvencijom, u cilju razvoja kulturnih potreba.

3. Razvoj kulturnih potreba dece i mladih ljudi

Mere:

• Povezivanje aktera u oblastima kulture, obrazovanja, nauke i socijalne politike; formiranje meduresornih timova na republickom, pokrajinskom, okružnom i lokalnom nivou za pružanje podrške kreiranju, sprovodenju i pracenju kulturnih programa i aktivnosti za decu i mlade

• Uspostavljanje strateških partnerstava ustanova kulture sa školama, obrazovnim centrima i službama za socijalni rad; pokretanje programa interaktivnog rada sa decom pocevši od predškolskog uzrasta

• Edukacija zaposlenih u ustanovama i organizacijama u kulturi za sprovodenje programa posebno namenjenih deci i mladima

• Podrška projektima posvecenim razvoju kulturnih potreba dece i mladih ljudi na republickom i lokalnom nivou.

3.5. Kultura medusobnog razumevanja

Kulturna raznolikost je univerzalno ljudsko pravo i predstavlja glavni pokretac održivog razvoja društva i doživljava procvat u uslovima demokratije, tolerancije, socijalne pravde i uzajamnog poštovanja medu narodima i kulturama. Razvijenost kulture znacajno doprinosi umanjenju polarizacije u društvu i prevazilaženju jaza izmedu društvenih grupa. Polazeci od definicije date u clanu 4 Konvencije o zaštiti i unapredenju raznolikosti kulturnih izraza, "kulturna raznolikost" se odreduje kao mnoštvo nacina na koji kulture grupa i društava pronalaze svoj izraz. U ovom procesu treba se starati da gradani koriste kulturna prava i brinuti o razvoju interkulturnog dijaloga, zasnovanog na poštovanju i sposobnosti za miroljubiv dijalog sa drugima,82 bilo da je rec o gradanima Republike Srbije ili gradanima drugih država.

Neophodno je voditi politiku jednakih mogucnosti koja podrazumeva uspostavljanje novih etickih standarda u društvu, što obavezuju kulturne institucije da usvoje politiku socijalne kohezije, ciji je cilj ukljucivanje svih društvenih grupa u kulturni život i promovisanje jednakih mogucnosti za sve. Briga o društveno osetljivim grupama nije izolovani segment stvarnosti, koji se najcešce dovodi u vezu samo sa odredenim oblastima društvenog života (obrazovanje, zdravstvo ili zapošljavanje), vec predstavlja pitanje znacajno za razvoj kulture i kvalitetnih meduljudskih odnosa. Rodna ravnopravnost je jedan od uslova kulturnog razvoja i pripada grupi najznacajnijih indikatora i osnovnih cinilaca kulturne raznolikosti. Isto važi i za ravnopravnost nacionalnih manjina.

Odgovornost države u kulturnoj politici koja je usmerena prema deci i mladima83 veoma je velika. Mladima treba da bude omoguceno da dostignu svoje potencijale, aktivno ucestvuju u društvenom životu. Posebno je osetljivo pitanje dece i mladih koji su iz grupa izloženih opasnosti od višestruke diskriminacije, kao što je to slucaj sa decom ulice, decom bez roditeljskog staranja ili decom iz migrantskih grupa.

Istice se potreba da se društveno osetljive grupe, ciljne grupe od posebne važnosti, periodicno redefinišu, zato što je društvo dinamicna kategorija i uvek iznova integriše jedne, a rada nove osetljive grupe. Važnost civilnog sektora je velika, jer on ima kljucnu ulogu u razvoju onih kulturnih aktivnosti kojih nema u programima ustanova javnog sektora, podstice inovativne pristupe, otvoren je za dijalog, a kriticki propituje i promišlja društvo, što može igrati veliku ulogu u otvaranju ustanova kulture ka onim slojevima stanovništva kojima je dostupnost kulturi otežana, zagovarajuci inkluzivne politike i prakse.

Opšti cilj:

Zaštititi i unaprediti kulturu medusobnog razumevanja kroz kulturnu raznolikost i interkulturalnost

Osnovni principi na kojima se zasnivaju politike i mere kojima dolazimo do ovog cilja jesu:

• Poštovanje ljudskih i manjinskih prava i osnovnih sloboda

• Ocuvanje kulturnog i istorijskog nasleda, sloboda izražavanja u kulturnom i umetnickom stvaralaštvu i pokretljivost kulturnih aktivnosti, dobara i usluga

• Otvorenost i dostupnost kulturnih sadržaja

• Ravnopravnost aktera u kulturi i društvena kohezija

• Povezanost sa politikama u drugim resorima i strateškim opredeljenjima Vlade Republike Srbije.

Posebni ciljevi:

1. Negovanje kulture medusobnog razumevanja

Mere:

• Sprovoditi aktivnosti predvidene obavezama koje proisticu iz medunarodnih ugovora i nacionalnih strategija

• U saradnji s medijima podizati svest o vrednostima raznolikosti kulturnih izraza i njihovoj slojevitoj i dinamicnoj prirodi, o specificnosti kulturnih potreba društveno osetljivih grupa i isticati znacaj interkulturnog pristupa

• Raspisivati konkurse za sufinansiranje projekata koji se odnose na pojedinacne ciljne grupe (nacionalne manjine, osobe sa invaliditetom, decu i mlade)

• Uskladivati takve konkursne procedure na svim nivoima javne vlasti (saradnja sa pokrajinskim i lokalnim organima javne vlasti)

• Podsticati razmenu programa u kulturi na interkulturnom principu.

2. Ojacani kapaciteti subjekata u kulturi i podržani edukativni programi u cilju razvoja kulture medusobnog razumevanja

• Podrška strucnim usavršavanjima, razmeni iskustava, naucnim i strucnim istraživanjima i edukativnim programima/projektima koji doprinose interkulturalnosti

• Jacanje kapaciteta svih subjekata u kulturi, a posebno onih u ekonomski nerazvijenim jedinicama lokalne samouprave, kao i nacionalnih manjina cije sedište nije na teritoriji AP Vojvodine i romske nacionalne manjine

3. Zaštita, omogucavanje, podsticanje i podržavanje kulturnog nasleda i stvaralaštva od posebnog znacaja za nacionalne manjine i snaženje njihove uloge u komunikaciji vecinske i manjinskih kultura

Mere:

• Usaglasiti odredbe Zakona o kulturi i zakona kojima se reguliše oblast prava nacionalnih manjina

• Podizati svest o vrednostima kulture nacionalnih manjina u kontekstu raznolikosti kulturnih izraza

• Obezbedivanje sadržaja, mera, aktivnosti ili manifestacija kojima se cuva i promoviše kulturni identitet i tradicija nacionalnih manjina nastanjenih na teritoriji jedinice lokalne samouprave, u programima ustanova kulture ciji je osnivac jedinica lokalne samouprave koja se u smislu zakona smatra nacionalno mešovitom

• Kontinuirana i uredena saradnja sa nacionalnim savetima nacionalnih manjina i drugim zainteresovanim stranama.

3.6. Negovanje srpskog jezika i cirilice

Radi sistematskog vodenja politike na ocuvanju i razvoju srpskog jezika i njegovog maticnog pisma, Ministarstvo kulture i informisanja, koje je po zakonu odgovorno za zaštitu jezika kao segmenta kulturnog nasleda, formirace Savet za srpski jezik, u saradnji sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Odborom za standardizaciju srpskog jezika.

Izmenama i dopunama zakona treba omoguciti da se odluke i preporuke Saveta za srpski jezik, iz oblasti planiranja, standardizacije i kodifikacije, primenjuju u oblasti službene i javne upotrebe srpskog jezika i pisma. Kontinuirano, kroz rad Saveta za srpski jezik, procenjivace se ucinak zakona koji reguliše pitanja upotrebe i zaštite srpskog jezika kao službenog jezika i cirilice kao službenog pisma u Srbiji.

Posebni ciljevi:

U okolnostima predominacije anglofone globalne komunikacije i latinice, potrebno je predvideti zakonom i drugim aktima podsticajne mere za ostvarivanje prvog posebnog cilja: Afirmisanje srpskog jezika i srpske cirilice u javnoj upotrebi.

Mere:

1) Smanjivanje poreza za objavljivanje listova i casopisa na srpskom jeziku i na cirilici, kao i poreske olakšice privatnim izdavacima za cirilicna izdanja

2) Prilikom otkupa knjiga za biblioteke na konkursu Ministarstva kulture i informisanja prednost davati domacoj književnosti i domacoj naucnoj i strucnoj knjizi, kao i izdanjima štampanim cirilicom

3) U državnom finansiranju prevodnih izdanja iz književnosti i humanistike davati prednost onim prevodima koji se publikuju na cirilici; uvesti obaveznog lektora za jezicki kvalitet prevoda

4) Poreskim olakšicama podstaci distributerske mreže na emitovanje filmova na srpskom jeziku, kao i stranih filmova sa cirilickim titlom

5) Stvaranje normativnog okvira za pravilnu upotrebu srpskog jezika u javnoj komunikaciji

6) Obavezati komercijalne televizije da 50% titlova bude na cirilici

7) Obavezati operatore da omoguce ravnopravno korišcenje cirilice na mobilnim platformama

8) Kulturne manifestacije koje finansira Ministarstvo kulture i informisanja moraju imati i cirilicni logo

9) Preporucivati, uz odredene pogodnosti (stimulanse), da kompanije pocnu afirmisati cirilicu, kroz uporedno korišcenje cirilicnog logotipa.

U saradnji sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja ce se raditi na ostvarivanju drugog posebnog cilja: Jacanje meduresorne saradnje u oblasti negovanja srpskog jezika i cirilice

Predvidene mere su:

1) Bogacenje nastavnih planova i programa sadržajima i aktivnostima usmerenim na negovanje srpskog jezika i cirilice i uvodenje izbornih programa koji bi afirmisali srpski jezik i jezicku kulturu: Funkcionalna pismenost, Jezik i komunikacija i slicno, jer je aktuelna zastupljenost ovog predmeta ispod evropskog proseka84.

2) Pokrenuti inicijativu da se u nastavu na univerzitetima uvede predmet Kultura

izražavanja ili Funkcionalna pismenost, zarad unapredenja nivoa pismenosti najšire akademske zajednice, narocito na fakultetima koji školuju buduce nastavnike

3) Stvarati materijalne i kadrovske uslove za nastavu srpskog jezika i kulture u srpskoj dijaspori

4) Saciniti plan održanja i obnove lektorata srpskog jezika u inostranstvu, u koordinaciji sa ministarstvima prosvete i inostranih poslova: sagledati gde je interes države da se zadrže, a gde da se otvore novi lektorati.

3.7. Povezivanje srpskog kulturnog prostora

S obzirom na cinjenicu da Srbi danas žive u više država (Republika Srbija, Republika Srpska - Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, ali i Slovenija, Makedonija, Rumunija, Madarska, Austrija, Albanija i mnoge druge zemlje Evrope i sveta), treba raditi na sistematskoj pomoci delatnosti onih ustanova i organizacija koje deluju na tim prostorima, pretvarajuci ih u neformalne srpske kulturne centre, uz kontinuirana ulaganja i strucno staranje. U prilog ovakvom pristupu govore iskustva ustanova poput Matice srpske, Vukove zadužbine, SKD "Prosvjeta" iz Hrvatske, SKPD "Prosvjeta" iz Republike Srpske i iz Federacije Bosne i Hercegovine, Savez Srba u Temišvaru i Rumuniji, Samouprava Srba u Budimpešti i Madarskoj i dr.), ustanova iz rasejanja (poput Srpske nacionalne akademije iz Toronta i dr.), ciji je zadatak okupljanje svih onih koji drže do srpskih kulturnih vrednosti.

U okviru unapredivanja delatnosti Kulturnog centra Srbije u Parizu i uspostavljanja novih srpskih kulturnih centara u znacajnijim svetskim prestonicama i drugim gradovima (opširnije u poglavlju 4.5.), odgovarajucu pažnju posvetiti i njihovoj ulozi u kulturnom povezivanju pripadnika naše dijaspore. U planu je i otvaranje Kulturnog centra Srbije u Trstu.

Slicnu funkciju obavljaju i srpski lektorati na fakultetima, gde se izucava i predaje srpski jezik i književnost, koji treba da dobijaju posebne podsticaje za kulturne programe u okviru izvodenja nastave.

Posebnu pažnju bi trebalo posvetiti delovanju putem interneta, u okviru stranica (sajtova) posvecenih srpskom jeziku, književnosti i kulturi, kako onim oblikovanim u Srbiji, tako i onim iz inostranstva, uz tešnju saradnju sa Upravom za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova.

Važna je briga o ocuvanju i zaštiti kulturnih dobara, javnih spomenika, spomen- obeležja vezanih za najistaknutije licnosti i dogadaje iz srpske istorije, a koja se nalaze izvan teritorije Republike Srbije. U posebnu grupu spadaju i brojni memorijali, znamenita mesta kao i mesta stradanja srpskog naroda, medu kojima se izdvaja jasenovacki sistem ustaških koncentracionih logora, u kojem su najviše stradali Srbi, Jevreji i Romi, kao i drugi nacisticki logori na teritoriji Evrope, gde su takode stradali zatocenici iz Srbije i sa srpskih prostora. Pomenuta briga mora da bude važan aspekt bilateralnih odnosa izmedu Srbije i država na cijem se tlu nalazi srpsko naslede, i u tome je neophodna koordinacija sektora zaštite kulturnog nasleda sa diplomatskom službom naše zemlje u drugim zemljama, te stranih ambasadora u Srbiji.

Važan impuls u ostvarenju pomenutih ciljeva davace konkursi Ministarstva kulture i informisanja usmereni na ocuvanje i zaštitu kulturnog identiteta i istorijskog pamcenja srpskog naroda izvan granica Srbije u oblastima savremenog stvaralaštva i kulturnog nasleda, njegove prezentacije i interpretacije.

Posebni cilj: Razvoj kulturnih delatnosti Srba u inostranstvu

Mere:

• Unapredenje godišnjeg konkursa za podršku kulturnim delatnostima Srba u inostranstvu kao osnovnog instrumenta kulturne politike Ministarstva kulture i informisanja.

• Podrška republickim ustanovama kulture da u delokrugu svoga rada posvete bar jedan program u dve godine ovom posebnom cilju

• Podrška kulturnim aktivnostima usmerenim ka poboljšanju položaja pripadnika srpskog naroda u stranim zemljama u kojima žive, a posebno u zemljama regiona.

• Gradenje partnerskih odnosa i saradnje u oblasti kulture izmedu maticne države i pripadnika srpskog naroda u inostranstvu.

• Podrška izgradnji održive i funkcionalne mreže srpskih kulturnih organizacija u dijaspori i regionu.

• Razvoj meduresorne saradnje sa Upravom za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu i drugim nadležnim institucijama radi ostvarivanja mera za ocuvanje i negovanje kulturnog identiteta Srba izvan maticne države.

4. Ciljevi u oblastima kulturnog razvoja

4.1. Kulturno naslede - istraživanje, zaštita i korišcenje kulturnih dobara

Kulturno naslede predstavlja skup resursa nasledenih iz prošlosti koje ljudi prepoznaju kao refleksiju i ekspresiju svojih vrednosti, uverenja, znanja i tradicija, ono je kljucna komponenta i temelj kulturnog identiteta. Naslede je jedinstven resurs, delikatan, neobnovljiv i nepreseljiv, doprinosi razvoju i privlacnosti Srbije. Demografske promene, migracije, politicke, ekonomske i finansijske krize imaju znacajan uticaj na naše društvo, pa je potrebno spreciti razvoj situacije u kojoj dolazi u iskušenje da se zatvara u sebe i prolazi kroz eroziju tradicionalnih vrednosti, što može da izazove potencijalne potrese.

Strateški ciljevi u oblasti istraživanja, zaštite i korišcenja kulturnog nasleda

Jacanje institucionalnog okvira - stvoriti uslove za formiranje stabilnog i pouzdanog institucionalnog okvira za efikasnu brigu o kulturnom nasledu, njegovo prepoznavanje, istraživanje, vrednovanje, zaštitu, prezentaciju, tumacenje i ukljucivanje u savremene tokove života

Kulturno naslede kao razvojni resurs - obezbediti osnov za korišcenje kulturnog nasleda kao resursa privrednog i društvenog razvoja

Kulturno naslede i znanje - savremene ustanove zaštite zahtevaju strucno usavršavanje i specijalizaciju kadra, višestranost i sposobnost za timski rad. Nova polja delovanja ustanova zaštite zahtevaju opšte i specificno obrazovanje kao i kontinuiranu obuku

Pridobijanje podrške javnosti - podizanje svesti gradana o vrednostima kulturnog nasleda, koje ih povezuje s njihovim okruženjem i istorijom i pomaže u prenosu sistema vrednosti kroz generacije

Međuresorna saradnja - uspostavljanje cvršceg partnerstva izmedu upravnih i strucnih institucija zaštite kulturnog nasleda sa drugim ciniocima koji mogu da doprinesu njegovoj efikasnijoj zaštiti, revitalizaciji i korišcenju.

Ciljevi i mere

1. Jacanje institucionalnog okvira

1.1. Donošenje novih zakona i podzakonskih akata u oblasti zaštite kulturnog nasleda i njihovo blagovremeno ažuriranje:

• Zakon o kulturnom nasledu

• Zakon o zaštiti nepokretnih kulturnih dobara

• Zakon o muzejskoj delatnosti

• Zakon o arhivskoj gradi i arhivskoj delatnosti

• Zakon o izmenama i dopunama zakona o zaštiti stare i retke bibliotecke grade.

1.2. Registar i dokumentacija

• Revizija i unapredenje centralnih registara nepokretnih kulturnih dobara, umetnicko istorijskih dela, arhivske grade, filmske grade i stare i retke bibliotecke grade

• Uspostavljanje informacionog sistema kulturnih dobara Srbije; izrada tezaurusa za sve vrste kulturnih dobara

• Mapiranje kulturnog nasleda Srbije i integrisanje u GIS platformu Srbije

• Izrada baza podataka o ukradenim kulturnim dobrima, radi uspostavljanja efikasne i brze razmene podataka sa drugim relevantnim državnim organima

• Izrada nacionalne baze podataka kulturnog nasleda u opasnosti i mapiranje rizika

• Izrada registra srpskog kulturnog nasleda izvan granica Republike Srbije.

1.3. Jacanje kapaciteta ustanova zaštite kulturnog nasleda

• Uspostavljanje mreža ustanova zaštite (po vrstama) kulturnog nasleda, koje treba da primenjuju jedinstvene kriterijume i metode u obavljanju delatnosti, usaglase petogodišnje planove i programe rada s prioritetima i obezbede mobilnost strucnjaka i znanja unutar mreže

• Razgranicenje upravnih i strucnih funkcija u konzervatorskoj delatnosti, kroz jedinstvenu službu zaštite (primenom modela koji se zasnivaju na tome da upravne poslove u zaštiti kulturnih dobara obavljaju organi državne uprave i lokalne samouprave, a strucne i konzervatorske poslove vrše za te poslove osnovane ustanove i mreže ustanova)

• Podela odgovornosti za brigu o kulturnom nasledu na nacin da republicki nivo vlasti preuzme odgovornost za finansiranje osnovne delatnosti ustanova i mreža ustanova zaštite, a lokalne samouprave za finansiranje programa i projekata zaštite kulturnih dobara koja se nalaze na njihovoj teritoriji ili su od znacaja za lokalnu samoupravu

• Promena odluka o teritorijalnoj nadležnosti ustanova zaštite i njihova optimizacija

• Uspostavljanje jasnih standarda i protokola u delatnosti zaštite i konzervacije

• Izgradnja novih prostornih kapaciteta za obavljanje osnovne delatnosti

• Opremanje radnih prostora i prostora za cuvanje kulturnih dobara, opremanje konzervatorskih ateljea i laboratorija

• Povecanje broja strucnjaka i osoblja u ustanovama zaštite kulturnog nasleda nakon analize sadašnjih kapaciteta i potreba; izrada planova razvoja ljudskih resursa (2017-2027) na lokalnom i nacionalnom nivou.

1.4. Jacanje kapaciteta državne uprave i lokalne samouprave zadužene za zaštitu kulturnog nasleda

• Jacanje kapaciteta strucnih službi Ministarstva kulture i informisanja u funkciji pracenja, analize, ocene i davanja predloga za unapredivanje zaštite kulturnog nasleda

• Jacanje kapaciteta službi lokalnih samouprava koje ucestvuju u procesu donošenja odluka o kulturnom nasledu

• Uspostavljanje inspekcijske službe u oblasti zaštite kulturnog nasleda

1.5. Definisanje prioritetnih nacionalnih projekata

• Završetak radova na obnovi gradevina manastira Hilandar stradalih u požaru 2004. godine (do 2022. godine)

• Unapredenje prostornih i tehnickih uslova u objektima u kojima su smeštene ustanove zaštite kulturnog nasleda

• Osnivanje sledecih muzeja: Muzej Nemanjica, Muzej Dvorskog kompleksa na Dedinju, Muzej televizije, Muzej arhitekture, Muzej fotografije, Muzej (nacionalni centar za istoriju) plovidbe, Muzej fantastike

• Izvodenje konzervatorsko-restauratorskih i projekata revitalizacije na kulturnim dobrima upisanim na Listu svetske prirodne i kulturne baštine i Listu kandidata za upis na Listu svetske baštine Uneska

• Utvrdivanje Liste nacionalnih prioritetnih projekata, na predlog mreže zavoda za zaštitu spomenika kulture, za period 2017-2027, koja bi se ažurirala na svake 3 godine - izvodenje konzervatorsko-restauratorskih projekata i projekata revitalizacije kulturnih dobara u skladu sa Listom.

• Unapredenje upravljanja kulturnim nasledem i urbane obnove Istorijskog jezgra Sremskih Karlovaca

• Izvodenje radova na istraživanju, zaštiti i prezentaciji u Caricinom gradu, Medijani, Vinci, Sirmiumu, Viminaciumu, Drenovcu i arheološkim nalazištima duž Rimskog limesa

2. Razumevanje i tretman kulturnog nasleda kao razvojnog resursa

2.1. Promocija kulturnog nasleda u svrhe obrazovanja, istraživanja, naucne i tehnicke saradnje

• Obogacivanje programa osnovnih i srednjih škola temama iz kulturnog nasleda

• Podrška projektima saradnje ustanova zaštite i naucno-obrazovnih institucija u istraživanju, zaštiti i revitalizaciji kulturnog nasleda

• Podsticaj projektima bilateralne ili multilateralne tehnicke saradnje ustanova ili mreža ustanova zaštite sa naucno-istraživackom zajednicom

• Izrada nacionalnog Programa ukljucivanja kulturnog nasleda u sistem visokog obrazovanja kao nastavne baze za obuke u oblasti istraživanja i konzervacije (partnerstvo sa domacim i stranim univerzitetima).

2.2. Promocija kulturnog nasleda u svrhu razvoja turizma

• Podsticaj razvoju postojecih evropskih kulturnih ruta kroz podršku projektima zaštite i revitalizacije kulturnog nasleda u njihovom sastavu

• Podsticanje formiranja novih nacionalnih i evropskih kulturnih ruta

• Podrška projektima revitalizacije kulturnog nasleda za unapredenje turisticke ponude i razvoja kulturnog i obrazovnog turizma u Srbiji

• Povecanje raznovrsnosti ponude lokaliteta kulturnog nasleda

• Unapredenje pristupa kulturnom nasledu, ukljucujuci i digitalne sadržaje.

2.3. Unapredenje nacina finansiranja zaštite kulturnog nasleda

• Izrada dugorocnog plana finansiranja prioritetnih projekata u oblasti zaštite kulturnog nasleda - na nacionalnom nivou, izrada Akcionog plana za zaštitu nepokrenih kulturnih dobara sa prioritetnom listom intervencija, dinamikom finansiranja i indikatorima za vrednovanje ovih projekata

• Vece ucešce lokalnih samouprava u finansiranju projekata u oblasti zaštite i revitalizacije kulturnog nasleda

• Povecanje udela privatnog sektora u finansiranju zaštite i revitalizacije kulturnog nasleda

• Ohrabrivanje instituta donacija, osnivanje fondova i fondacija za prikupljanje sredstava za projekte zaštite i revitalizacije kulturnog nasleda.

3. Kulturno naslede i znanje

3.1. Razvoj strucnih kadrova u oblasti zaštite kulturnog nasleda

• Izrada planova razvoja ljudskih resursa za period 2017-2027 (uz uvodenje novih profesija u zaštiti kulturnog nasleda)

• Prepoznavanje segmenata zaštite kulturnih dobara gde nedostaju strucnjaci i obezbedivanje njihovog školovanja i obuke

• Uspostavljanje standarda kompetencija i standarda kvalifikacija za strucna zanimanja u zaštiti kulturnog nasleda

• Obezbedivanje ocuvanja i prenošenja znanja i veština profesionalaca koji brinu o kulturnom nasledu na mlade strucnjake.

3.2. Profesionalizacija - strucno usavršavanje

• Unapredenje programa i nacina polaganja strucnih ispita; redefinisanje kriterijuma i pravilnika za sticanje viših strucnih zvanja

• Uspostavljanje sistema pracenja rada i vrednovanja rezultata rada strucnjaka

• Obezbedivanje uslova i definisanje obaveze kontinualnog obrazovanja i usavršavanja postojecih strucnjaka

• Ohrabrivanje razmene strucnjaka unutar mreža ustanova zaštite kulturnog nasleda i izmedu razlicitih ustanova zaštite

• Aktivan pristup i ucešce u edukativnim programima Ikroma, Saveta Evrope i Uneska.

3.3. Jacanje saradnje ustanova zaštite kulturnog nasleda sa univerzitetima i naucno-istraživackom zajednicom

• Unapredenje veza i saradnje izmedu upravnih tela, ustanova i naucno-istraživacke zajednice,

• Redefinisanje misija institucija visokog obrazovanja i nauke u cilju razvoja nacionalnog znanja u oblasti konzervacije-restauracije

• Donošenje programa obrazovnog i naucno-istraživackog razvoja u zaštiti kulturnog nasleda

• Podsticanje primene naucno-istraživackog rada u zaštiti nasleda i primene njihovih rezultata u praksi ustanova zaštite kulturnog nasleda

• Ukljucivanje studenata i volontera u projekte ustanova zaštite kulturnog nasleda.

4. Pridobijanje podrške javnosti

4.1. Ohrabrivanje prezentacije i interpretacije koja doprinosi razumevanju kulturnih vrednosti nasleda kod gradana, posebno kod dece i mladih

• Sprovoditi programe obrazovanja lokalnih vlasti o potencijalima i koristi kulturnog nasleda za razvoj lokalnih zajednica

• Primena interaktivnih, savremenih nacina interpretacije koji podrazumevaju participaciju publike

• Podsticanje projekata modernizacije turisticke signalizacije nepokretnih kulturnih dobara.

4.2. Podsticanje projekata koji se odnose na tumacenje kulturnog nasleda u medijima, posebno elektronskim medijima i na internetu

• Definisanje i sprovodenje planova odnosa sa javnošcu na nivou mreže ustanova zaštite

• Podrška filmskoj i televizijskoj produkciji sadržaja koji tumace kulturno naslede Srbije

• Stalno ažuriranje i unapredenje internet prezentacija ustanova zaštite, projekata u oblasti istraživanja, zaštite i revitalizacije kulturnog nasleda uz mogucnost interakcije sa posetiocima

• Osigurati da javnosti budu stalno dostupni podaci o kulturnom nasledu.

4.3. Unapredenje partnerstva izmedu ustanova zaštite i organizacija civilnog društva

• Podrška projektima i manifestacijama koje razvijaju svest gradana da im pripada i da ih povezuje kulturno naslede (Dani evropske baštine)

• Podrška realizaciji javnih debata, diskusija i rasprava o temama iz oblasti brige o kulturnom nasledu.

5. Međuresorna saradnja

5.1. Unapredenje meduresorne saradnje

• Uspostavljanje meduresorne radne grupe (privreda, kultura, turizam) u cilju zajednickog definisanja prioriteta

• Animiranje donatora za finansiranje projekata zaštite i revitalizacije kulturnih dobara u saradnji s Kancelarijom za evropske integracije

• Ukljucivanje prioritetnih projekata u programe bilateralne medunarodne kulturne saradnje i rad mešovitih komisija za ekonomsku saradnju.

5.2. Cvršce partnerstvo izmedu upravnih i strucnih institucija zaštite kulturnog nasleda s vlastima u oblasti urbanistickog i prostornog planiranja i lokalnim samoupravama

• Donošenje planova upravljanja za pojedine vrste kulturnog nasleda

• Donošenje prostornih planova za pojedine vrste nepokretnih kulturnih dobara, kao i aktivnije ucešce ustanova zaštite u izradi i donošenju prostornih i urbanistickih planova.

5.3. Jacanje saradnje izmedu resora kulture i nauke i prosvete

• U predškolskom i osnovnom obrazovanju razviti oblike posebnih znanja o vrednostima kulturnog nasleda i važnosti njegovog ocuvanja

• Uvesti sadržaje o kulturnom nasledu i njegovom ocuvanju u srednjoškolsko obrazovanje

• Formiranje novih obrazovnih programa koji bi osposobljavali strucnjake razlicitih strucnih profila u zaštiti i konzervaciji kulturnog nasleda.

6. Zaštita i ocuvanje kulturnog nasleda na Kosovu i Metohiji

Ocuvanje srpskog kulturnog nasleda je od prioritetnog znacaja za održivost Srba na Kosovu i Metohiji. Ono mora biti sacuvano u svom izvornom obliku i nameni i, unapredeno, predato buducim generacijama. Srbija je u obnovu vecine ovih spomenika uložila ogromna sredstva i strucni potencijal.

Na Kosovu i Metohiji dugo su egzistirale najmanje dve nacionalne kulture i dva kulturna identiteta. Nastojanja albanske etnicke zajednice da u postojecoj situaciji preko monoetnickih ustanova i institucija nasilno stvori tzv. "kosovarski" kulturni identitet, namece neodložnu potrebu da se ponudi rešenje koje evropska praksa poznaje i primenjuje. Više kulturnih identiteta mogu da koegzistiraju ukoliko za to postoji politicka volja zainteresovanih strana. Da bi se stvorio potreban ambijent za takvu vrstu koegzistencije u kulturi potrebno je definisati jasnu kulturnu politiku srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.

Nekoliko osnovnih odlika aktuelnog trenutka ukazuje na potrebu donošenja odluka o efikasnijem pristupu zaštiti i ocuvanju kulturnog nasleda na Kosovu i Metohiji. Ti pristupi se, u skladu s medunarodno uskladenim dokumentima, mogu izraziti kroz sledece stavove i ocene:

• Kontroverznost poimanja istorijskog nasleda na Kosovu i Metohiji, opterecenje meduetnickim sukobima i uništavanjem, pre svih, srpskih verskih spomenika kulture svih kategorija, kao i produžena konfliktnost sadašnjih meduetnickih odnosa, zahteva preduzimanje dodatnih mera i obnove sistema zaštite kulturnog nasleda na Kosovu i Metohiji

• Nadležnost za vršenje zaštite kulturnih dobara i upravljanje spomenicima kulture može se rasporediti kroz sistem uporednih institucija, cije se delovanje odreduje prema vrsti i kategoriji kulturnog dobra, teritorijalnom rasporedu i etnickom sastavu lokalnih zajednica, iskljucivo u skladu sa strucnim kriterijumima i po zakonima. Status i imovina institucija Srpske pravoslavne crkve nisu predmet razmatranja u ovom dokumentu

• Mora se uvažavati cinjenica da Srbi nemaju poverenje u spremnost i sposobnost albanske zajednice za upravljanje spomenicima koji se smatraju temeljima srpske istorijske baštine. Stepen vandalskog uništavanja, brojnost uništenih spomenika i dalja kontinuirana ugroženost srpskog kulturnog nasleda, nedvosmisleno ukazuju na opravdanost ovakvog stava o modalitetu zaštite vlastite kulturne baštine. Misije Uneska, Saveta Evrope i relevantnih medunarodnih organizacija civilnog društva (EUROPA NOSTRA) konstatovale su da izmedu albanske i srpske zajednice na Kosovu i Metohiji i dalje nema poverenja i uspostavljanja dijaloga, što se odražava i na krugove strucnjaka u oblasti zaštite nasleda: "Treba imati u vidu cinjenicu da ce tokom dužeg perioda pripadnici svih zajednica i dalje neminovno biti vitalno zainteresovani uglavnom za kulturno naslede koje je posebno vezano za njihove zajednice i koje objedinjuje kulturne, verske i socijalne elemente, odnosno izražava vezu izmedu ovih spomenika i zajednice"85.

• Ne može se ignorisati cinjenica da Srbi, bilo gde u svetu, spomenike kulture na Kosovu i Metohiji smatraju svojim etnickim svetinjama, a teritoriju Kosova i Metohije svojom duhovnom kolevkom i svetim mestom stradanja. Ta vrsta kolektivnog osecanja se mora poštovati u okviru prava svakog naroda na negovanje svojih tradicija.

U zaštiti, obnovi i ocuvanju kulturnog nasleda na Kosovu i Metohiji moraju biti uvaženi osnovni principi:

• Trajni karakter spomenika kulture i kontinuitet njihovih vrednosti zahteva kontinuitet rada službi i iskljucuje postupke koji bi taj karakter i kontinuitet dovodili u pitanje

• Nijedan srušeni spomenik kulture ne sme biti prepušten zaboravu

• Na registrovanim spomenicima, saglasno evropskim standardima, ne sme se raditi bez dokumentacije i osoblja sa priznatim referencama u zaštiti kulturnih dobara

• Obnova srušenih ili oštecenih spomenika kulture mora se vršiti prema izvornom stanju, na osnovu dokumentacije.

Ciljevi uspostavljanja obnove institucionalne zaštite kulturnog nasleda na Kosovu i Metohiji su:

• Održavanje uporednih i ravnopravnih kulturnih identiteta kao temelj smirivanja napetosti i stvaranja uslova za ucvršcivanje regionalne stabilnosti u skladu s evropskim nacelima tolerancije i multikulturalnosti

• Reorganizovanje postojecih ustanova zaštite kulturnih dobara

• Ocuvanje strucnog potencijala, stvaranje novih kadrova i unapredenje profesionalnog rada u svim domenima brige o svim vrstama kulturnog nasleda

• Uspostavljanje aktivnog institucionalnog pristupa prema inicijativama koje se pokrecu sa relevantnog medunarodnog nivoa i od strane zainteresovanih domacih institucija i strucnjaka

• Obezbedivanje uslova za sprovodenje posebnih mera kojima ce se garantovati bezbednost kulturnog nasleda i onemogucavanje njegovog namernog uništenja

• Omogucavanje posebnog tretmana srušenih i oštecenih kulturnih dobara na Kosovu i Metohiji

• Integrisanje mera zaštite nepokretnih kulturnih dobara u prostorne i urbanisticke planove u okviru nadležnosti Zajednice srpskih opština.

4.2. Savremeno stvaralaštvo

Savremeno stvaralaštvo obuhvata umetnicko i kulturno stvaralaštvo u oblastima: književnosti i izdavaštva, muzicke umetnosti, likovnih, primenjenih, vizuelnih umetnosti, dizajna i arhitekture, pozorišne umetnosti, filmske umetnosti i drugog audio- vizuelnog stvaralaštva, umetnicke igre (klasicnog baleta, narodne igre, savremene igre), digitalnog stvaralaštva i multimedije, te drugih oblika izvodenja kulturnih programa i sadržaja (mjuzikl, pantomima, cirkus, ulicna umetnost i sl.).

Polazeci od znacaja kulture kao pokretaca društvenog razvoja, potencijal savremenog stvaralaštva mora biti prepoznat i adekvatno korišcen. Podsticajan ambijent za savremeno stvaralaštvo i ukljucivanje što veceg broja pripadnika društvene zajednice u kulturni život strateški su ciljevi i osnovno polazište u kreiranju kulturne politike.

Savremeno stvaralaštvo sobom nosi raznovrsnu problematiku, jer svaka umetnicka oblast ima svoje specificnosti. Osnovni cilj u uredivanju ovih oblasti je stvaranje povoljnih i stimulativnih uslova za umetnicko stvaranje, a posebnu pažnju treba usmeriti na postizanje visokih umetnickih dometa, ali i stvaranje uslova za eksperiment i inovacije. To se odnosi pre svega na stabilan sistem finansiranja i objektivan i transparentan nacin raspodele sredstava namenjenih umetnickoj i kulturnoj produkciji. Pored finansijske podrške, koja se realizuje kroz javne konkurse za sufinansiranje programa i projekata, neophodno je uspostaviti ili ojacati druge vidove podrške, kao što su otkupi, narucivanje dela, umetnicke nagrade, podsticaj sponzorstvu i donatorstvu, nagrade za uspešna partnerstva, rezidencijalni programi.

Takode, pažnju treba posvetiti unapredenju i osavremenjivanju rada ustanova kulture. Uvodenje strateškog planiranja i strucnog, savremenog upravljanja važan je preduslov za jacanje kapaciteta ustanova kulture, kao i permanentno profesionalno obrazovanje zaposlenih. Za realizaciju programa i projekata, neophodni su adekvatni prostorni uslovi, namenski gradeni objekti, koji su opremljeni potrebnom i savremenom opremom. Važnu ulogu u povecanju vidljivosti rada ustanova kulture ima segment marketinga, posebno u programima razvoja i divercifikacije publike. Stalni rad na stvaranju nove publike i privlacenju ne-publike doprinosi povecanju participacije gradana u savremenom stvaralaštvu i razvoju publike.

Podjednaku važnost za savremeno stvaralaštvo ima umetnicka i kulturna produkcija civilnog sektora, u okviru kojeg su stvorena znacajna dela i inicijative. Za sve umetnicke oblasti civilni sektor je veoma bitan i traži kontinuranu podršku.

Jacanje saradnje srodnih ustanova kulture, zajednicki projekti, koprodukcije i svi drugi oblici partnerstva, mogu pomoci u otklanjanju problema nedostatka profesionalnih kadrova, opreme, finansijskih sredstava i sl. Isto tako, od znacaja je i saradnja ustanova i organizacija, koje imaju razlicite primarne funkcije i delatnosti, kao i podrška ustanovama i organizacijama civilnog društva cije primarna delatnost nije vezana za sektor kulture.

Savremeno stvaralaštvo posebnu snagu dobija kroz aktivno ucešce umetnika i njihovih dela u medunarodnim tokovima, te je potreban podsticaj mobilnosti umetnika, njihovom usavršavanju i specijalizacijama, posebno deficitarnih profesionalnih umetnika i umetnickih saradnika (menadžeri u kulturi, osobe zadužene za odnose s javnošcu, za korišcenje digitalnih alata u prezentaciji, medijaciji i animaciji, i dr.). Uspostavljanje partnerskih i koprodukcionih odnosa naših ustanova kulture i organizacija civilnog društva sa stranim partnerima veoma je bitno i zbog prezentacije naše umetnosti u inostranstvu, ali i jacanja projektnog menadžmenta i korišcenja alternativnih izvora finansiranja. Nezavisna umetnicka scena pokazuje nešto bolju prilagodljivost projektnim zahtevima medunarodnih fondova, te aktivnije ucestvuje u internacionalnim projektima.

Poboljšanje socijalnog položaja svih umetnika, posebno samostalnih, kao i radnika u kulturi, treba da bude jedan od prioriteta kulturnog razvoja. Kako su umetnicke profesije u nekim oblastima izgubile i na ugledu i na socijalnoj sigurnosti, kroz rad i aktivnosti reprezentativnih udruženja i drugih aktera neophodno je doprineti osnaživanju socijalne sigurnosti i ukupnoj afirmaciji ovih profesija. Pracenje sprovodenja zaštite autorskih i srodnih prava, kao i podrška kolektivnim organizacijama u toj oblasti, takode ce unaprediti položaj umetnika i pomoci im da ostvaruju svoja prava.

Strateške mere koje se odnose na reprezentativna udruženja u kulturi, odnosno status samostalnih umetnika:

1. Preduzimanje mera za jacanje kapaciteta reprezentativnih udruženja u kulturi, u cilju efikasnijeg, transparentnijeg i strucnijeg rešavanja statusnih problema i poslova vezanih prevashodno za samostalne umetnike odnosno samostalne strucnjake, saradnike u kulturi i samostalne izvodace kulturnih programa.

2. Analiza i unapredenje normativnih mera

3. Podizanje nivoa odgovornosti reprezentativnih udruženja u kulturi za rad i odluke koje donose, a koje se ticu finansiranja vršenja poverenih poslova kroz neposredni i konstantni dijalog izmedu Ministarstva kulture i informisanja i reprezentativnih udruženja u kulturi.

3.2.1. Književnost, izdavaštvo i bibliotecko-informaciona delatnost

Opšti cilj u oblasti književnog stvaralaštva i izdavaštva predstavlja stvaranje podsticajnog ambijenta za književnu (književnoumetnicku, naucnu, prevodilacku) delatnost, kao i osiguranje uslova za stabilno funkcionisanje programski razlicitih izdavaca, a sve zarad zadovoljenja i razvoja potreba i navika citalacke publike.

Razvoj citalaštva kao kulturne potrebe podržati kroz jacanje kapaciteta biblioteka: najpre kroz dostupnost i kontinuiranu popunu fondova biblioteckom gradom i dostizanje standarda odredenih nacionalnim standardima u ovoj oblasti. U tešnjoj meduresornoj saradnji ministarstava kulture, prosvete i nauke, prepoznati javne, školske, ali i specijalne biblioteke kao nosioce razvoja citalaštva. Školske biblioteke treba da preuzmu snažniju ulogu u razvijanju i negovanju navike citanja kod mlade citalacke publike.

Mediji moraju usmerenije delovati u popularizaciji citalaštva: u predstavljanju dela književne umetnosti i humanistickih nauka, književnih manifestacija i nagrada, periodike i ostalih vidova izdavaštva, kao i u pracenju novih tehnologija koje obezbeduju dostupnost razlicitih sadržaja i podsticu citalaštvo.

Ministarstvo kulture i informisanja pomaže izgradnju partnerskih odnosa ustanova kulture sa izdavacima radi formiranja izdavackih programa i projekata od znacaja za kulturu, kao i na polju unapredivanja izdavackih standarda, pre svega putem konkursa za sufinansiranje izdavanja kapitalnih i vrednih dela.

Realizacijom konkursa za sufinansiranje prevodenja dela srpskih autora u inostranstvu, u cemu prioritet treba da budu pisci i dela koja su ugradena u kanon srpske književnosti i koji najbolje reprezentuju njena usmerenja i domete, pospešuje se medunarodna promocija srpske književnosti i kulture. Time se povecava vidljivost srpske kulture u inostranstvu, ali i poboljšava status autora i knjige u samoj zemlji. Zarad unapredenja ovog programa trebalo bi izraditi kvalitetan elektronski katalog vodecih srpskih pisaca namenjen stranim izdavackim kucama, kao i razudenu bazu s tim povezanih podataka.

Kao važna tema kulturne politike namece se potreba za sistematskim razvojem nacionalne enciklopedistike. Uprkos cinjenici da srpski enciklopedisticki sistem nije uspostavljen u formi posebne ustanove, što je negativno naslede iz jugoslovenskog perioda, ostvareno je više vrednih enciklopedijskih publikacija. Od strateške važnosti za oblikovanje savremenog identiteta srpske kulture i nacionalne samosvesti, kao osnove za adekvatnu interkulturnu i transkulturnu saradnju, jeste zasnivanje enciklopedistike kao organizovane delatnosti.

Ciljevi i mere:

1. Razvoj citalacke kulture

Mere:

• Popularizacija citalaštva i izdavacke produkcije u javnosti

• Podsticaj književnim manifestacijama i nagradama od ugleda u strucnoj i široj javnosti

• Unapredivanje sistema otkupa knjiga za biblioteke na svim nivoima

• Razvijanje citalackih potreba kod dece i mladih

2. Podrška izdavaštvu

• Stvaranje uslova za sufinansiranje dugorocnih izdavackih projekata i unapredenje konkursa za sufinansiranje kapitalnih izdanja

• Podsticanje naucnih, obrazovnih i ustanova kulture, organizacija civilnog sektora i izdavaca na umrežavanje radi dugorocnog planiranja izdavackih projekata veceg obima

• Unapredenje i afirmacija profesionalnih standarda u izdavackoj delatnosti.

3. Razvoj enciklopedistike

• Pružanje finansijsko-materijalne podrške projektima enciklopedistike u Srbiji, koji su u toku (projekti SANU, Matice srpske)

• Osnivanje i uspostavljanje stabilnog sistema finansiranja posebne ustanove koja bi se bavila nacionalnom enciklopedijskom delatnošcu u Srbiji.

Unapredivanje bibliotecko-informacionog sistema

• Obezbedivanje materijalnih, tehnickih i organizacionih uslova za potpunu i jedinstvenu automatizaciju poslovanja mreže javnih biblioteka

• Dugorocno rešavanje pitanja softverske podrške za rad bibliotecko-informacionog sistema Srbije, uz podršku razvijanju domacih softverskih rešenja

• Unapredenje kulturno-prosvetne i izdavacke delatnosti biblioteka.

Posebni ciljevi i mere:

1. Razvoj normativnog okvira

• Okoncanje procesa rada na izmenama i dopunama Zakona o bibliotecko-informacionoj delatnosti

• Donošenje pravilnika, standarda i uputstva za digitalizaciju bibliotecko-informacione grade i izvora

• Inoviranje zakonske regulative u oblasti maticnih funkcija, uz dalje uvecanje sredstava za obavljanje maticnih funkcija i podizanje kvaliteta vršenja maticnih funkcija

2. Širenje bibliotecke mreže

• Osnivanje samostalnih biblioteka u opštinama gde to do sada nije ucinjeno, u skladu sa zakonskom obavezom jedinica lokalne samouprave

• Razvoj mreže ogranaka javnih biblioteka u naseljenim mestima i gradskim naseljima, otvaranjem stacionarnih ogranaka ili organizacijom pokretnih ogranaka

• Razmatranje preduslova za osnivanje biblioteke za slepe

3. Razvoj ljudskih resursa, prostornih uslova i opreme u bibliotekama

• Poboljšanje prostornih uslova mreže javnih biblioteka, prema posebnoj analizi

• Obezbedivanje uslova za potpunu i jedinstvenu automatizaciju poslovanja mreže javnih biblioteka, unapredenje bibliotecke opreme (automatizacija strucnih poslova, korišcenje udaljenih izvora i digitalizacija grade)

• Jacanje ljudskih resursa u mreži javnih biblioteka strucnjacima s odgovarajucim akademskim obrazovanjem i njihovim kontinuiranim strucnim usavršavanjem

4. Unapredenje nabavne politike knjiga i ostale bibliotecke grade

• Unapredenje saradnje Ministarstva kulture i informisanja s drugim ministarstvima, organima autonomnih pokrajina, kao i organima jedinica lokalne samouprave u kojima se nalaze maticne biblioteke u planiranju aktivnosti, s ciljem popune fondova javnih, školskih i strucnih biblioteka u skladu sa standardima

• Obogacivanje zbirki bibliotecko-informacione grade i izvora

• Podsticanje strucnog rada na koordiniranoj nabavci i zajednickom korišcenju resursa.

4.2.2. Vizuelne umetnosti

Prezentacija savremene umetnicke prakse, od tradicionalnih formi kao što su slikarstvo ili skulptura, primenjene umetnosti i umetnicki zanati, do onih koje su nastale i pozicionirale se u skorijem vremenu poput fotografije, video-umetnosti, novih medija i performansa jedne sredine, omogucava javnosti uvid u aktuelna dešavanja na sceni. Veoma je važno postici raznovrsnost, ali i profilisanost unutar galerijskog sistema i prezentaciju savremenih umetnickih kretanja u svim aspektima i segmentima - institucionalnim i vaninstitucionalnim. Galerije i izložbeni prostori omogucavaju kontekstualizaciju tekucih umetnickih praksi i vodenje debate o aktuelnim pojavama. Ove funkcije vrše se kroz realizaciju godišnjeg programa izložbi, ali i organizovanjem radionica, okruglih stolova i neformalnih razgovora, manifestacija, projekata, izdavanje publikacija, pokretanje edicija itd.

Kroz projekte medunarodne saradnje, galerije i izložbeni prostori nastoje da internacionalizuju rad, uvecaju vidljivost, jacaju kapacitete i partnerstva, što doprinosi daljoj afirmaciji umetnika koje predstavljaju. Važan segment medunarodne saradnje jeste i pozitivno predstavljanje domace umetnicke scene, što se postiže umrežavanjem domacih i inostranih galerija i izložbenih prostora.

Ciljevi i mere:

1. Profesionalizacija i modernizacija sistema vizuelnih umetnosti i jacanje kapaciteta rada ustanova i organizacija

• Podrška razvoju izlagacke infrastrukture i tehnicke opremljenosti

• Doedukacija strucnih kadrova u oblasti vizuelnih umetnosti kroz programe celoživotnog ucenja i razmene, a u skladu sa Planom razvoja ljudskih resursa

• Realizacija novih konkursa i drugih vidova podrške (za uredenje prostora galerija i izlagackih prostora, za kustoske projekte, za mlade umetnike i njihove prve projekte, za nove inicijative, galerije i izlagacke prostore)

• Podrška razvoju projekata i jacanje kapaciteta ustanova i organizacija za kriticko mišljenje, kritiku, pracenje i kontekstualizaciju umetnickog i kulturnog stvaralaštva.

2. Ravnomeran razvoj sistema vizuelnih umetnosti na ukupnoj teritoriji Republike Srbije

• Podrška kvalitetnim projektima koji se realizuju u manjim i nerazvijenim sredinama i koji omogucavaju povezivanje stvaralaca iz razlicitih lokalnih sredina

• Osavremenjivanje koncepta likovnih kolonija i njihovo umrežavanje na nacionalnom i na medunarodnom nivou.

3. Internacionalizacija i regionalno povezivanje

• Podrška projektima prezentacije domaceg stvaralaštva u inostranstvu

• Podrška projektima koji povezuju domace stvaraoce s profesionalcima iz regiona i drugih zemalja, baziranim na stvarnim profesionalnim potrebama i interesima

4. Razvoj publike, unapredenje participacije i amaterizma

• Podrška projektima s višim stepenom participacije i rada sa publikom: savremena umetnost u javnom i negalerijskom prostoru i ustanovama koje se (primarno) ne bave kulturom

• Razvoj amaterskog stvaralaštva u ovoj oblasti.

4.2.3. Pozorišna umetnost

Prioritet u oblasti pozorišnog stvaralaštva je stvaranje efikasnog i ekonomicnog savremenog pozorišnog sistema koji omogucava kvalitetnu produkciju visokih umetnickih dometa i cini je dostupnom u svim delovima Republike Srbije. Taj sistem treba da prati inovacije u teatru 21. veka, kao i da se izrazitim umetnickim sadržajima suprotstavi uticaju onih koji su površni i komercijalni. Važan cilj strategije razvoja cini reorganizacija Narodnog pozorišta u Beogradu i Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, kako bi se njihova složena trodelna organizacija ucinila efikasnijom u radu i održivom. Jacanje strucnih upravljackih struktura pozorišta i strateško planiranje mora biti polazište u postizanju njihove održivosti.

Posebno važan cilj cini jacanje decjih i lutkarskih pozorišta, kako bi ona imala aktivnu ulogu u vaspitanju i odrastanju novih generacija i formiranju buduce publike. Razvoj publike je važan i s komercijalnog aspekta, pa programe edukacije publike treba stalno podsticati, narocito za društveno osetljive grupe. Takode, znacajan potencijal drame i pozorišta u radu sa pripadnicima razlicitih osetljivih grupa i mogucnosti "primenjenog" pozorišta moraju da budu vidljiviji. Amatersko scensko stvaralaštvo podjednako uspešno "regrutuje" novu publiku i potencijalne profesionalne umetnike.

Pored oslonca na budžetska sredstva, neophodno je usmeravati pozorišta na partnerstvo s uspešnim kompanijama i stvarati pogodne uslove za donatorstvo, sponzorstvo, podršku fondacija, zadužbina i drugo. Osnivanje privatnih pozorišta trebalo bi regulisati i stimulisati adekvatnim zakonskim merama i propisima. Važna je i stalna podrška umetnickom radu nezavisne pozorišne scene, u okviru koje su ostvarena znacajna dela savremenog pozorišnog stvaralaštva, a koja predstavlja i vrlo dinamican i vitalan segment pozorišnog sistema.

Sistematski treba podsticati izvodenja dela domacih autora u programima pozorišta, festivala, manifestacija i obeležavanja znacajnih datuma u istoriji srpskog pozorišta.

Ciljevi i mere su sledeci:

1. Stvarni podsticajni uslovi za unapredenje pozorišne umetnosti

Mere:

• Izrada zakona o pozorištu, te drugih pravnih propisa i izmena i dopuna postojecih propisa neophodnih za bolje funkcionisanje pozorišnog sistema

• Podsticanje stvaralaštva i produkcije domace pozorišne umetnosti u okviru repertoarskih politika, a posebno onih koji su namenjeni deci i mladima kao i ostalim društveno osetljivim grupama

• Stimulisanje najistaknutijih domacih umetnika i institucija

• Jacanje kapaciteta privatnih pozorišta

• Stvaranje podsticajnog okruženja za unapredenje kapaciteteta organizacija civilnog društva

• Promocija i afirmacija pozorišne umetnosti

2. Jacanje i osavremenjivanje kapaciteta u oblasti pozorišnog stvaralaštva

Mere:

• Unapredenje organizacione strukture ustanova kulture - pozorišta, prevanstveno Narodnog pozorišta u Beogradu i Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu po uzoru na savremene evropske prakse

• Obnavljanje i tehnicko osavremenjivanje pozorišne infrastrukture

• Promovisanje alternativnih izvora finansiranja

• Podsticanje svih vidova umrežavanja

• Stvaranje uslova za podsticanje medunarodne, a narocito regionalne saradnje

3. Ravnomerni razvoj pozorišnog stvaralaštva i povecana dostupnost kvalitetnih pozorišnih programa i predstava

Mere:

• Stvaranje podsticajnog okruženja za saradnju i umrežavanje lokalnih samouprava kao osnovnog instrumenta podrške razvoju pozorišta

• Stvaranje uslova za izgradnju i opremanje novih pozorišta

• Podsticanje razvoja pozorišne umetnosti, posebno u sredinama u kojima nema institucionalnog utemljenja

• Podrška stvaranju mreže gostovanja kao i jacanje mobilnosti umetnika i profesionalaca

• Podrška razvoju i osnaživanju pozorišnog amaterizma

4.2.4. Umetnicka igra

Rad postojecih ansambala klasicnog baleta (Narodno pozorište u Beogradu i Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu) prioritetno treba unaprediti i izvršiti temeljite reforme u skladu sa svetskim iskustvima i standardima. U okviru tih reformi, neophodno je rešiti višegodišnji problem prestanka aktivnog igrackog staža i prekvalifikacije igraca, kako bi nastavili svoj radni vek u nekoj od primenjenih oblasti igre. Osnivanje fondova za finansiranje troškova "tranzicije" igraca znatno bi olakšalo ovaj proces.

Uspostaviti sistem stalne podrške domacem stvaralaštvu, u okviru repertoarskih politika, ukljucujuci i obavezni donji procentualni limit za dela domacih autora.

Usled snažne koncentracije aktivnosti i programa u oblasti umetnicke igre u samo dva centra, Beogradu i Novom Sadu, neophodno je intenzivirati gostovanja znacajnih dela umetnicke igre po gradovima Republike Srbije, gde postoje potrebni prostorni uslovi. Podrška nezavisnoj sceni mora biti kontinuirana, kao i pronalaženje mogucnosti, u saradnji s lokalnim sredinama, da se obezbedi prostor za njen rad.

Formiranje centra za umetnicku igru, pri nekoj od postojecih ustanova, ubrzalo bi rešavanje brojnih problema u ovoj oblasti. Slicni organizacioni oblici imaju dobre rezultate i znacajna dostignuca u svetu, te bi bilo poželjno razmotriti i mogucnost prerastanja neke od postojecih ustanova kulture u pomenuti centar.

U saradnji sa ministarstvom nadležnim za prosvetu razmotriti mogucnost formiranja nižih škola po Srbiji (u okviru muzickih škola), kako bi obrazovanje u ovoj oblasti bilo što dostupnije. Važno je pitanje otvaranja smera za umetnicku igru (pedagogija i koreografija) pri nekom od postojecih umetnickih fakulteta, što bi trajno rešilo pitanje deficitarnih kadrova, kao i upošljavanje igraca ciji je aktivni igracki staž završen ili pri kraju.

Ciljevi i mere su sledeci:

1. Unapredenje uslova za razvoj umetnicke igre (klasicnog baleta, narodne igre i savremene igre)

Mere:

• Stvaranje uslova za zaokružen visokoobrazovni sistem u oblasti umetnicke igre

• Stvaranje podsticajnog okruženja za unapredenje socijalnog statusa igraca

• Jacanje kapaciteta ustanova kulture, organizacija civilnog društva i pojedinaca

• Podsticanje domaceg stvaralaštva, produkcije i interpretacije

• Unapredenje medunarodne razmene a posebno molbilnosti umetnika i profesionalaca

2. Povecanje dostupnosti plesnih predstava i popularizacija umetnicke igre

Mere:

• Podsticanje razvoja publike

• Stvaranje uslova za formiranje mreža gostovanja

• Osnaživanje amaterizma

• Popularizacija i afimracije umetnicke igre

4.2.5. Filmska umetnost i audio-vizuelno stvaralaštvo

U ovoj oblasti, strateški pristup obuhvata: jacanje produkcijskih resursa i stabilnog finansiranja nacionalne kinematografije, povecanje efikasnosti, podsticanje koprodukcija i plasmana na domacem i medunarodnom tržištu, digitalizaciju opreme bioskopskih dvorana, te stalnu edukaciju filmskih profesionalaca. Potrebno je proširiti izvore finansiranja filmske umetnosti i ostalog audio-vizuelnog stvaralaštva. Pored budžeta Ministarstva kulture i informisanja, neophodno je otvoriti nove mogucnosti finansiranja tako da citav sektor što manje zavisi od državne pomoci. Novim zakonskim rešenjem regulisati da subjekti koji imaju direktne koristi od korišcenja audio-vizuelnog dela ucestvuju u finansiranju filmske umetnosti i ostalog audio-vizuelnog stvaralaštva.

Takode, važno je održati visok nivo domacih i medunarodnih manifestacija u Srbiji i imati u vidu potrebu za decentralizacijom. Podrškom manifestacijama koje promovišu filmsku umetnost ujedno se vrši i animiranje kulturne javnosti u lokalnim sredinama i podstice veca angažovanost lokalnih vlasti.

Medunarodno predstavljanje kinematografije Srbije usmeriti ka postizanju što bolje vidljivosti filmova i njihovoj distribuciji izvan zemlje. Raditi na ukljucivanju u evropske i svetske filmske organizacije i na što vecem korišcenju medunarodnih fondova, podsticati regionalno povezivanje i osnivanje namenskih regionalnih fondova u ovoj oblasti.

Ciljevi i mere su sledeci: Unapredenje filmske produkcije Mere:

• Izrada novog Zakona o audio-vizuelnim delatnostima i uskladivanje sa Saopštenjem Komisije o državnoj pomoci za film i druga audiovizuelna dela (2013/C 332/01)86 i ostalim propisima relevantnim za audio-vizuelno stvaralaštvo;

• Unapredenje sistema finansiranja i jacanje produkcijskih kapaciteta

• Obezbedivanje poreskih olakšica za privlacenje stranih produkcija, ubrzanje procedura za dobijanje dozvola od strane državne uprave i lokalnih samouprava

• Jacanje medunarodne saradnje i razvoj koprodukcionih odnosa uz vece korišcenje medunarodnih fondova i programa ("Eurimaž", "Kreativna Evropa MEDIA")

• Izrada kataloga producenata, distributera i prikazivaca

• Edukacija domacih filmskih profesionalaca u zemlji i inostranstvu

Povecanje broja gledalaca

Mere:

• Podsticanje distribucije domacih filmova u bioskopima i na televiziji

• Podsticanje prikazivanja i medijskog reklamiranja domacih filmova na televiziji

• Održavanje repertoarske i žanrovske raznovrsnosti u proizvodnji filmova

• Podrška zapaženijem prisustvu domacih filmskih ostvarenja na prestižnim filmskim festivalima i manifestacijama

• Unapredenje konkursa namenjenog filmskim festivalima, manifestacijama, radionicama i kolonijama

• Podsticanje proizvodnje i prilagodavanju filmskih i audiovizuelnih sadržaja za osobe sa invaliditetom

• Afirmisanje filmske i audiovizuelne umetnosti kod dece i mladih

Digitalizacija bioskopa i razvoj bioskopske mreže

Mere:

• Pred-digitalizacija bioskopa i dovodenje sala za projekcije na tehnicki nivo neophodan za korišcenje savremenih tehnologija

• Stimulacija distributera i prikazivaca koji distribuiraju i prikazuju umetnicki film i filmove sa zahtevnim sadržajem

• Jacanje i digitalizacija bioskopske mreže u polivalentnim centrima

• Saradnja sa lokalnim samoupravama u mestima u kojima nema bioskopa ili bioskopi nisu u funkciji.

Poboljšanje plasmana srpskog filma u svetu

Mere:

• Podsticanje stranih distributera u promociji srpskog filma

• Organizovanje revija i vikenda srpskih filmova zarad upoznavanja i predstavljanja inostranoj javnosti i profesionalcima.

4.2.6. Muzicka umetnost i diskografija

Razvoj muzicke umetnosti i savremenog muzickog stvaralaštva u Republici Srbiji je, s jedne strane, neophodno usmeriti ka podsticanju kreativnog autorskog i reproduktivnog stvaralaštva (izvodaštva), zatim razlicitih festivala i muzickih manifestacija, kao i nezavisnih produkcija u lokalnim sredinama, radi uspostavljanja i širenja mreže koncertnih gostovanja i umetnickog usavršavanja. Sa druge strane, razvoj celokupne oblasti jednako je uslovljen popularizacijom umetnicke muzike, cime se doprinosi negovanju i razvoju nove publike. Podrška umetnickom usavršavanju podrazumeva i medunarodne strukovne konferencije, simpozijume, majstorske radionice, muzicka takmicenja i druge oblike umetnicke nadgradnje.

Podsticanje kreativnog autorskog i reproduktivnog stvaralaštva treba da se odnosi na autorske rukopise koji afirmišu savremeno srpsko kompozitorsko stvaralaštvo i izvodacku praksu u svim njenim oblicima, cime se ujedno podsticu notna i diskografska delatnost. Diskografija se odnosi na sve vrste izdavanja zvucnog zapisa na nosacu zvuka, što muzicke sadržaje cine dostupnim javnosti, uz poštovanje autorskih prava kompozitora i izvodaca.

Stabilnim finansiranjem muzickih manifestacija i festivala razlicitih profila podstice se raznovrsnost stvaralacke, reproduktivne i produkcijske scene.

U cilju ravnomernog kulturnog razvoja, neophodno je uspostavljanje sistemske saradnje sa lokalnim organizatorima, a potom i stimulacija domacih izvodaca - pojedinaca i ansambala, radi stvaranja i kontinuiranog širenja mreže koncertnih gostovanja u Srbiji.

Neposrednom saradnjom pojedinaca i ansambala sa umetnickim organizacijama, muzickim školama i fakultetima, kao i polivalentnim centarima za kulturu ostvaruje se kvalitetniji repertoar, smanjenje troškova i veca mobilnost umetnika.

Potrebna investiciona ulaganja odnose se, pored revitalizacije koncertnih prostora, pre svega na nabavku instrumentarijuma - koncertnih/polukoncertnih klavira i muzickih instrumenata za orkestre.

Za razvoj kulturno-umetnickog amaterizma važna je kontinuirana podrška festivalima, manifestacijama i programima foklornih muzickih ansambala, koja ukljucuje saradnju sa strucnim osobama u oblikovanju pomenutih programskih sadržaja amaterizma, kao i programa seminara i radionica. Buduci da muzicki izvodaci "world music" scene u Srbiji predstavljaju izuzetno uspešan i prodoran segment celokupne srpske muzicke scene u zemlji i inostranstvu, potrebna je posebna stimulacija izvodaca i muzickog sadržaja pomenutog profila.

Nakon ukidanja Muzicko-informativnog centra SOKOJ-a od strane osnivaca - SOKOJ-a, osnivanje srpskog muzickog portala namece se kao realna potreba. U okviru portala bi se, na organizovan i sistematksi nacin, tretirali muzicko stvaralaštvo, produkcija i interpretacija u Srbiji.

Shodno navedenom, ciljevi su sledeci:

Institucionalizacija pracenja i pružanja informacija u oblasti muzike

• Formiranje centra za muziku, koji bi kontinuirano vodio brigu o nasledu muzicke umetnosti i pružao informacije

• Pracenje, promovisanje i pružanje relevantnih informacija o celokupnoj srpskoj muzickoj sceni preko portala centra za muziku

• Unapredivanje baze podataka nekadašnjeg Muzicko informativnog centra SOKOJ-a (MIC SOKOJ-a) i dostupnosti kompozitorskog i izvodackog opusa

• Povecanje prisustva muzickih dela domacih kompozitora i izvodenja domacih izvodaca u digitalnom formatu na inostranim muzickim portalima

Razvoj i popularizacija umetnicke muzike u Republici Srbiji

• Stimulacija notnog izdavaštva i podrška diskografskoj delatnosti

• Podsticanje kreativnog autorskog i reproduktivnog stvaralaštva

• Osavremenjivanje muzickih manifestacija i festivala

• Stimulacija neposredne saradnje pojedinaca/ansambala i umetnickih organizacija

• Stimulisanje profesionalizacije u ovoj oblasti

• Pružanje podrške kulturno-umetnickom amaterizmu

Ojacani profesionalni kapaciteti u oblasti muzike

• Jacanje operske produkcije u zemlji: u okviru Narodnog pozorišta i Srpskog narodnog pozorišta, ali i podrškom projektima samostalnih produkcija

• Jacanje kapaciteta orkestara u zemlji putem podrške repertoarskom profilisanju filharmonijskih i simfonijskih orkestara

• Unapredenje rada kamernih ansambala i podrška mobilnosti

• Podrška projektima samostalnih izvodaca i jacanje njihovog profesionalnog položaja u društvu

Podrška obnovi postojece infrastrukture

• Revitalizacija i opremanje koncertnih prostora

• Nabavka instrumentarijuma (koncertnih klavira i instrumenata za orkestre)

• Opremanje profesionalnih muzickih prostora.

4.3 Digitalizacija kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva

Digitalne tehnologije omogucavaju dinamican i otvoren pristup svim najvažnijim sadržinama koje odreduju kulturno pamcenje. To je danas posebno delikatan zadatak i on, istovremeno, znaci odgovor na razne udare, manipulacije i pogrešno predstavljanje, ili preotimanje našeg kulturnog nasleda, njegovo potiskivanje ili stvaranje iskrivljene percepcije, ne samo novije istorije. Zato je oblast digitalizacije kulturnog nasleda vitalno pitanje kulturne politike, pa i opstanka naše kulturnoistorijske zajednice.

Nosioci poslova digitalizacije su: ustanove kulture na nacionalnom, pokrajinskom i lokalnom nivou ciji su osnivaci Republika, pokrajina ili organ lokalne samouprave. Nosioci poslova digitalizacije mogu biti, ukoliko Ministarstvo kulture i informisanja tako utvrdi, i ustanove kulture ciji je osnivac fizicko ili pravno lice, udruženje gradana i samostalni umetnik, pojedinac ili pravno lice cije ostvarenje spada u korpus digitalne umetnosti ili digitalnog nasleda na osnovu Povelje Uneska o digitalnom nasledu.

Pod digitalizacijom nacionalne kulturne baštine i savremenog stvaralaštva podrazumeva se sveobuhvatan postupak koji ukljucuje, ali se ne ogranicava na:

• razvoj potpunih elektronskih kataloga nacionalne kulturne baštine, dostignuca savremenog stvaralaštva i ucesnika u ovim oblastima;

• prevodenje iz analogne u digitalnu formu nacionalne kulturne baštine i savremenog stvaralaštva i odgovarajuce dokumentacije;

• opisivanje nacionalne kulturne baštine i savremenog stvaralaštva;

• razvoj i povezivanje programske i fizicke mreže informacionih sistema o digitalizovanoj nacionalnoj kulturnoj baštini i savremenom stvaralaštvu;

• istraživanje digitalizovane nacionalne kulturne baštine i savremenog stvaralaštva;

• razvoj alata i instrumenata, ukljucujuci i pravne, za razlicite vrste obrade i zaštite digitalizovane nacionalne kulturne baštine i savremenog stvaralaštva. Posebno izradu nacionalnog zaštitnog znaka (watermark);

• dugotrajno cuvanje digitalizovane nacionalne kulturne baštine i savremenog stvaralaštva, ukljucujuci i rešavanje problema promene formata fizickih nosaca i zapisa digitalnih informacija, kao i obezbedivanje cuvanja na više lokacija na pouzdanim nosacima (serveri savremenih i naprednih performansi, nestandardni CD i DVD nosaci namenjeni arhivskom cuvanju, eksterni hard diskovi naprednih performansi i drugi nosaci u skladu sa medunarodnim standardima potvrdenim u praksi);

• multimedijalno predstavljanje digitalizovane nacionalne kulturne baštine i savremenog stvaralaštva;

• obezbedivanje trajnog i pouzdanog pristupa digitalizovanoj gradi, kao i optimalnog i bezbednog korišcenja te grade za najrazlicitije namene bez ikakvih ogranicenja.

Strateški principi kojih se treba pridržavati u procesu digitalizacije kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva su:

• Insistiranje na kvalitetu sadržaja i pristupa digitalizovanom kulturnom nasledu i savremenom stvaralaštvu treba da dugorocno stvori opštu društvenu svest o znacaju kulturnog naslede i savremenog stvaralaštva uopšte, kao i o njegovoj digitalizovanoj reprezentaciji. Posebno treba voditi racuna o ukljucivanju digitalizovanog kulturnog nasleda u nastavne programe škola i univerziteta i o dostupnosti svim zainteresovanim stranama, bez obzira na uzrast, fizicka ogranicenja, poznavanje jezika i tehnicku obucenost.

• Digitalizovano kulturno naslede i savremeno stvaralaštvo, kako ono javno dostupno, tako i ono za koje to iz opravdanih razloga nije slucaj, treba da bude cuvano i u arhivskoj formi, u cilju zaštite kulturnog nasleda, promociji savremenog stvaralaštva i upotpunjavanja fondova institucija koje nisu u mogucnosti da budu u posedu originalnih kulturnih dobara.

• Jednom digitalizovano kulturno naslede i savremeno stvaralaštvo treba da se koristi za razvoj novih usluga i proizvoda. Digitalizovano kulturno naslede i savremeno stvaralaštvo treba da bude organizovano tako da se omoguce njegovo istraživanje i primene u nauci, obrazovanju i, uopšte, izgradnji društva zasnovanog na znanju, kao i u ekonomskom razvoju zemlje (na primer: turizam, industrija digitalnih medija).

• Dugorocno, digitalizovano i adekvatno reprezentovano kulturno naslede i savremeno stvaralaštvo treba da doprinese ocuvanju nacionalnog identiteta i kulturne raznolikosti našeg podneblja, kao i poboljšanju pozicije naše zemlje na globalnom planu. Imajuci to u vidu, od suštinskog je znacaja razvoj višejezickog okruženja u kome ce digitalizovano kulturno naslede i umetnicko stvaralaštvo biti predstavljeno.

• Posebno treba voditi racuna o pristupacnosti digitalizovane grade i internet prezentacija ustanova kulture, poštujuci principe univerzalnog dizajna i univerzalnog pristupa, Konvenciju UN o pravima osoba sa invaliditetom a sve u skladu sa WAI standardima (Web Accessibility Initiative of the World Wide Web Consortium -W3C).

• U postupku digitalizacije kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva potrebno je slediti principe i standarde definisane na nacionalnom nivou i uskladene sa odgovarajucim medunarodnim smernicama koje su formulisali Unesko, Savet Evrope, Evropska unija itd, cime treba da bude postignuta interoperabilnost, kako u zemlji, tako i u okruženju. Posebno treba voditi racuna o uskladenosti sa: postojecim nacionalnim strategijama u relevantnim oblastima (Strategija razvoja informacionog društva do 2020, Strategija razvoja obrazovanja do 2020, Strategija naucnog i tehnološkog razvoja 2016-2020, Strategija razvoja e-komunikacija u Srbiji 2010-2020), drugim pravnim aktima i preporukama (Lista standarda interoperabilnosti - verzija 1.0 i dr.) i strategijama važnim za razvoj ove oblasti u regionu i širem okruženju, kao što je Strategija "Evropa 2020", Digitalna agenda EU i Uneskova povelja o ocuvanju digitalne baštine.

• Imajuci u vidu multidisciplinarnost digitalizacije kulturnog nasleda i umetnickog stvaralaštva, u skladu sa definicijom pojma digitalizacije koja je data u ovom dokumentu, potrebno je ostvariti saradnju svih relevantnih ucesnika procesa: pojedinaca, lokalnih, regionalnih, evropskih i drugih medunarodnih projekata, ustanova, organizacija i industrije, i to u oblasti kulture, istraživanja, obrazovanja, informaciono-komunikacionih tehnologija, turizma itd. Za postizanje ove saradnje zadužen je Sektor za razvoj digitalne istraživacke infrastrukture u oblasti kulture i umetnosti Ministarstva kulture i informisanja.

• Saradnja domacih kulturnih i naucno-istraživackih institucija je neophodna jer je i na medunarodnom nivou uoceno da se bez istraživanja, inovacija i razvoja novih rešenja, digitalizacija kulturnog nasleda i umetnickog stvaralaštva ne može uspešno sprovoditi. Ta saradnja se narocito odnosi na kreiranje odgovarajucih uputstava i vodica, proucavanje, prilagodavanje i primenu standarda za digitalizaciju i obradu, izgradnju sistema zaštite digitalizovanog sadržaja i njegovo dugotrajno cuvanje ukljucujuci rešavanje problema migracije prilikom pojave novih tehnologija, standarda i fizickih nosilaca digitalnih informacija.

• Ustanove kulture u kojima ce se sprovoditi digitalizacija kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva treba da, pored savremene opreme, poseduju i kompetentne kadrove koji ce biti u stanju da realizuju odgovarajuce projekte i uspostave saradnju sa drugim ucesnicima u procesu.

• Od posebnog znacaja je sistematsko omogucavanje pristupa brzom/širokopojasnom internetu za sve domace ustanove kulture. U skladu sa pretpostavljenim razvojem informacionog društva, internet treba da bude korišcen kao glavno sredstvo predstavljanja digitalizovanog kulturnog nasleda.

• Digitalizacija kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva treba da bude zakonski definisana kao kulturna aktivnost, a primena informaciono-komunikacionih tehnologija kao opšti interes u kulturi, tako da digitalizacija postane obaveza ustanova koje se bave zaštitom, stvaralaštvom i predstavljanjem kulturnog nasleda. Posebno je potrebno zakonski regulisati:

o mogucnost pristupa digitalnom sadržaju vodeci racuna o zaštiti intelektualnih prava i privatnosti,

o prava na komercijalnu distribuciju dodatno obradenih javno dostupnih digitalizovanih sadržaja,

o obaveznost depozita digitalnih verzija novih izdanja, kao i sadržaja koji su originalno nastali u digitalnoj formi, kod relevantnih institucija i obavezne rezervne kopije na za to predvidenom mestu van prostorija ustanove i

o prava automatskog prikupljanja digitalnih sadržaja (Web-harvesting)

• Širenje dobre prakse u oblasti digitalizacije kulturnog nasleda i umetnickog stvaralaštva ima za cilj uzajamno upoznavanje i unapredenje znanja ucesnika u procesu. Pracenjem ostvarenog napretka i upoznavanjem sa problemima koji su se pojavili kod drugih, proces digitalizacije kulturnog nasleda i umetnickog stvaralaštva se može ubrzati u uciniti kvalitetnijim. Zbog toga je potrebno razviti okvir za komparativno vrednovanje postignutih rezultata u okviru naše zemlje, kao i u odnosu na okruženje. Opšti pokazatelji uspešnosti mogu biti kvantitativni (procenat jedinica unetih u digitalni katalog, procenat digitalizovanih kulturnih dobara, broj pristupa prezentaciji) i kvalitativni.

• Poznavanje postojeceg kulturnog nasleda i umetnickog stvaralaštva, njegove ugroženosti i dostupnosti, prethodi prevodenju kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva u digitalnu formu, zbog cega je razvoj potpunih kataloga neophodan prvi korak za ostvarivanje uspešne digitalizacije. Postojanje digitalnih kataloga treba da obezbedi sistematski pristup digitalizaciji, kojim ce se izbeci višestruka digitalizacija ili izostavljanje pojedinih delova.

Strategija razvoja digitalizacije kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva podrazumeva ostvarivanje ciljeva koje ce u periodu 2017-2027 u najvecoj meri dovesti do nivelisanja trenutnog raskoraka u nabavci i upotrebi savremene informacione i komunikacione tehnologije, osposobljenosti zaposlenih u ustanovama kulture i stvarnih potreba za digitalizacijom kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva.

Specificni ciljevi su:

• Uspostavljen regulatorni okvir digitalizacije koji bi uredio: obaveze i nadležnosti ustanova kulture i ucesnika u procesu digitalizacije; implementaciju medunarodnih standarda; interoperabilnost; promociju digitalizovane grade kroz postojeci sistem funkcionisanja ustanova kulture, a prema nadležnosti

• Omogucena kompatibilnost i umrežavanje u oblastima i situacijama gde nije moguce uvesti jedinstveni informacioni sistem uvodenjem minimuma zajednickog imenitelja digitalizovane grade

• Razvijen sistem recnika kontrolisanih termina i metapodataka za potrebe opisivanja digitalizovanog kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva u skladu sa medunarodnim terminima

• Otvoren pristup digitalizovanoj gradi u javnim ustanovama i kulturnom nasledu i savremenom stvaralaštvu digitalizovanim javnim sredstvima u meri u kojoj se ne narušavaju zakonski okviri zaštite intelektualne svojine

• Tehnicko-tehnološka modernizacija relevantnih institucija koje se bave digitalizacijom kulturnog nasleda i savremnog stvaralaštva

• Digitalizacija savremenog stvaralaštva, književnosti i izdavaštva (e-knjige, produkcija i e-trgovina), muzicke umetnosti i diskografije (internet izdanja i e- trgovina) i predstavljanje ostvarenja nacionalne umetnosti i kulture, ukljucujuci ostvarenja profesionalnih i amaterskih društava i udruženja, decjeg stvaralaštva i stvaralaštva naivne i marginalne umetnosti

• Obrazovani redovni, master i doktorski programi na akreditovanim ustanovama visokog obrazovanja iz oblasti digitalizacije

• Izraden Nacionalni portal za aktivno, konstantno i intenzivno predstavljanje digitalizovanog kulturnog nasleda i savremnog stvaralaštva

• Razvijena digitalna kultura i digitalna pismenost

• Objedinjena digitalizacija kulturnog, prirodnog i naucnog nasleda u skladu sa medunarodnim standardima i trendovima

Mere koje je neophodno primeniti da bi se navedeni specificni ciljevi ostvarili su:

1. Definisanje prava i obaveza ucesnika u procesu digitalizacije kroz postojeci sistem ustanova kulture i delegiranje nadležnosti na maticne, regionalne i lokalne ustanove; definisanje prioriteta digitalizacije kulturne grade i usvajanje od strane centralnih ustanova kulture u skladu sa Planom.

2. Definisanje minimalnog zajednickog imenitelja digitalizovane grade i specificnosti implementacije u savremenom stvaralaštvu, audio-vizuelnim arhivima i njihovo integrisanje u proces digitalizacije na nacionalnom nivou; definisanje prioriteta digitalizacije; uspostavljanje sistema zaštite i sistema ogranicavanja pristupa digitalizovanoj gradi; osnivanje posebnih organizacionih jedinica za digitalizaciju u ustanovama kulture u kojima one još ne postoje.

3. Izrada jedinstvenog recnika termina i metapodataka u skladu sa medunarodnim standardima.

4. Kreiranje registra digitalizovane grade, baze podataka i obezbedivanje najsavremenijih modela internet konekcija velikog protoka podataka, pristupanjem postojecim akademskim mrežama stvaranjem posebnog mrežnog sistema ili obezbedivanjem ovih uslova na drugi nacin.

5. Osavremenjivanje i unapredenje tehnicko-tehnološke opremljenosti ustanova kulture; jacanje kapaciteta zaposlenih u ustanovama kulture za sprovodenje procesa digitalizacije i ovladavanje savremenim informacionim i komunikacionim tehnologijama i softverima.

6. Uvodenje elektronskog poslovanja u ustanove kulture u okviru zapocetih procesa e- Uprave; podsticanje digitalnog stvaralaštva, digitalnih i virtuelnih muzeja i izložbi.

7. Iniciranje osnivanja obrazovnih programa (osnovne, master i doktorske studije) na univerzitetima u Srbiji kojim bi se obezbedio potreban broj kadrova za nesmetan razvoj i realizaciju procesa digitalizacije.

8. Izrada idejnog rešenja i izrada Nacionalnog portala; izrada zaštitnog znaka (watermark) digitalizovane grade; instaliranje Nacionalnog portala na AMRES bazu u sklopu sistema e-Uprave; uspostavljanje jedinstvenog sistema aktivnog, konstantnog i intenzivnog predstavljanja digitalizovane grade sa uspostavljenim informacionim sistemom nadzora nad poštovanjem autorskih i srodnih prava prilikom predstavljanja digitalizovanog kulturnog nasleda i savremnog stvaralaštva na Portalu.

9. Podizanje svesti o znacaju razvoja digitalne kulture i digitalne pismenosti; upotreba informaciono-komunikacione tehnologije u kulturi uz pracenje trendova razvoja digitalne kulture i rad na primeni informaciono-komunikacione tehnologije u kulturi.

10. Evidentiranje postojecih kulturnih sadržaja u cilju njihovog objedinjavanja, ali i stimulisanja kreativnosti u procesu digitalizacije i optimalizacije korišcenja resursa; jacanje kapaciteta zaposlenih za generisanje objedinjene baze digitalizovanog sadržaja.

4.4. Meduresorno i medusektorsko povezivanje i saradnja razlicitih nivoa vlasti

Međuresorna podrucja kulture (dalje u tekstu: MPK) jesu ona u kojima se preplicu razliciti sistemi (prosvetni, turisticki, socijalni, naucni, spoljni poslovi, privreda) te cijim razvojem upravljaju razliciti resorni organi i tela državne uprave. Otvaranje kulturnog sistema prema drugim sistemima podrazumeva povezivanje resornih organa i tela državne uprave i lokalne samouprave, kao i ukljucivanje razlicitih društvenih grupa i zajednica u kulturni sistem i njihovo podsticanje na aktivan odnos prema kulturi i njenoj ulozi u društvenim promenama.

Medusektorsko povezivanje odnosi se na saradnju javnog, civilnog i privatnog sektora, što je veoma znacajno za razvoj sistema kulture. Kontinuirano prožimanje i dopunjavanje razlicitih funkcija tri sektora, njihovih aktivnosti, programa i sadržaja, specificnih ciljeva, modela poslovanja i ukupnog delovanja stvara neophodnu dinamiku i ujedno eklatantno pokazuje važnost kulture za celokupno društvo.

Znacaj saradnje razlicitih nivoa vlasti, pored zajednickog rada na sprovodenju ciljeva javnih politika i održivog razvoja, leži i u stvaranju podsticajnog okruženja za dalji razvoj decentralizacije i demotropolizacije. Stoga je neophodno razvijati kapacitete lokalnih ustanova i organizacija civilnog sektora kako bi se direktno pospešio lokalni razvoj a ne "izvoz" sadržaja iz vecih gradskih centara u manje. Statistike Ministarstva kulture i informisanja jasno pokazuju ne samo da su neke lokalne sredine ambicioznije od drugih, vec i da je na opštem planu broj pristiglih konkursnih prijava iz gradova i opština minoran u odnosu na one iz Beograda. Slicno je i kada se porede kvalitet i savremenost koncepata projekata, plan aktivnosti i realizacije i kvalitet konkursnih prijava na opštem planu. Zato je neophodno kontinuirano unapredivati kapacitete lokalnih ustanova i organizacija. S tim u vezi su i poslovni kapaciteti i menadžerske veštine zaposlenih u lokalnim ustanovama i organizacijama za pisanje projekata, koji se ujedno ticu i ucešca ovih ustanova i organizacija u programima regionalne i evropske saradnje. Ostvarivanje saradnje, a samim tim i korišcenje znacajnih finansijskih sredstava iz evropskih i medunarodnih fondova ostaju neznatni. Ilustrativan je i podatak o ucešcu ustanova i organizacija iz Srbije u glavnom programu Evropske unije za kulturu - Kreativnoj Evropi, u kome je osim Beograda zastupljeno tek nekoliko drugih gradova i opština, a to su Novi Sad, Sremska Mitrovica i Smederevo.

4.4.1. Meduresorno podrucje kulture i obrazovanja: obrazovanje u kulturi, kultura u obrazovanju

Osnovni dugorocni cilj u narednom periodu jeste razvoj kulture u obrazovanju i obrazovanja u kulturi kroz strateško povezivanje kulture i obrazovanja i njihovo sistematsko osmišljeno i organizovano umrežavanje. Međuresorna saradnja u ovom polju važna je zbog razvoja kreativnosti i kritickog mišljenja, interkulturnog dijaloga i poštovanja razlicitih kultura i identiteta kako zajednica tako i pojedinaca, interdisciplinarnosti (npr. o fizici ucimo i kroz postavku Muzeja nauke i tehnike).

Stoga su od posebne važnosti sledeci prioriteti:

1. Razvoj i uspostavljanje kulturne uloge škole (što je precizno odredeno u strategiji obrazovanja)

2. Korišcenje mogucnosti koje postoje u oblasti kulture za poboljšavanje rezultata obrazovanja

3. Uspostavljanje i razvoj planske i sistemske saradnje izmedu škole i kulturnih institucija

4. Razvoj edukativne funkcije kulturnih institucija

5. Uvodenje stalnih istraživanja u ovoj meduresornoj oblasti: od identifikovanja problema i potreba do pracenja, analize i vrednovanja primenjenih rešenja.

Konacni cilj navedenih strateških pristupa je diversifikacija obrazovnih programa škola i ustanova kulture, kao i povezivanje ljudskih, prostornih i finansijskih resursa.

Instrumenti meduresornog podrucja kulture i obrazovanja:

• Organizacioni: definisanje uloga i odgovornosti kljucnih aktera u razvoju meduresorne saradnje kultura-obrazovanje; strateško planiranje kvalifikacija

• Finansijski: planiranje budžetskih sredstava za realizaciju meduresornih programa i projekata, alociranje sredstava iz IPA fondova, medunarodnih fondova, fondova raznih agencija i sl.

• Pravno-politicki: stvaranje pravnog okvira i donošenje odgovarajucih zakonskih i podzakonskih rešenja na nivou resornih ministarstava, kao i pravilnika i protokola na lokalnom nivou.

Mere:

1. Razvoj metodika umetnickih disciplina (razvoj umetnicke pedagogije); menjanje metoda rada sa sadržajima iz oblasti umetnosti u školi i uvodenje zapostavljenih oblika kulturnog delovanja kao što je, na primer, pozorište u obrazovanju

2. Razvoj saradnje i zajednickih programa škola i institucija kulture, kao i realizovanje dela nastavnog programa u institucijama kulture, priprema i vodenje dece da ciljano vide deo programa ustanova

3. Regionalna distribucija umetnosti široj populaciji (posebno u ruralnim delovima) uz pomoc obrazovnih resursa

4. Obuka kadra (za rad sa školama i drugim obrazovnim institucijama; obuka nastavnika za realizaciju umetnickih sadržaja u školi87)

5. Razvoj akreditacije umetnickih i edukativnih programa koji su u skladu sa prirodom i funkcijom institucije; obuka kadra u javnim ustanovama kulture za realizaciju takvih programa.

4.4.2. Meduresorno podrucje kulture i turizma (kulturni turizam)

Prema povelji Medunarodnog Saveta za spomenike i lokalitete (International Council of Monuments and Sites - ICOMOS) "Kulturni turizam je poseban oblik turizma koji obuhvata posete turista van mesta svog stalnog boravka motivisane potrebom za kulturom, što podrazumeva istoriju, umetnost, naslede ili stil života ljudi na nekom lokalitetu."

S obzirom na do sada ucinjene pomake, dugorocno, ciljevi kojima treba težiti su:

1. Poboljšanje pozicije Srbije kao odredišta koje ponudu bazira na bogatstvu nasleda i savremene kulture, što podrazumeva razvoj konkurentnih i atraktivnih (kulturno- turistickih) proizvoda

2. Kreiranje razlicitih održivih integralnih turistickih proizvoda nastalih umrežavanjem zemalja u regionu sa slicnim kulturnim nasledem (preko bilateralnih odnosa, prekogranicne saradnje), dalji razvoj regionalnih kulturno-turistickih ruta (itinerera)

3. Povecanje ucešca kulturnog turizma u prihodima ostvarenim od turizma i povecanje broja turista i posetilaca kulturnih lokaliteta i kulturnih sadržaja (manifestacije, festivali, kulturni programi i sadržaji i dr.) na lokalnom nivou.

Strategija diversifikacije ljudskih resursa je povezana sa strategijom povecanja zaposlenosti uvodenjem razlicitih deficitarnih profesija i zanimanja (kulturno- umetnicki animatori, komunikatori, menadžeri kulturnog turizma i sl.).

Mere:

1. Podsticanje razvoja raznolikih, kvalitetnih, atraktivnih i inovativnih kulturno-turistickih proizvoda, programa i sadržaja privlacnih za domace i strane turiste

2. Bolje korišcenje potencijala kulturnog nasleda u razvoju publike, kroz inovacije u prezentovanju njegovog znacenja i znacaja

3. Razvoj održivih razvojnih projekata u saradnji turistickih organizacija i ustanova kulture

4. Primena konkurentske strategije (autenticnost, visok kvalitet, niže cene u odnosu na zemlje u okruženju), kao i usmeravanje marketinških aktivnosti ka specijalizovanom tržištu kulturnog turizma

5. Podsticanje i podrška projektima koji povezuju kreativne industrije i turizam (na primer razvoj suvenira, dizajn lokaliteta i drugo).

4.4.3. Meduresorno podrucje nauke i kulture - naucna istraživanja

Buduci da se naucnim istraživanjima utvrduju cinjenice na kojima pociva proces donošenja odluka u savremenim javnim politikama, ukljucujuci i kulturnu politiku, na njihov znacaj je ukazivano u gotovo svim segmentima Strategije razvoja kulture u Republici Srbiji. Važan preduslov za kulturnu politiku zasnovanu na empirijskim podacima i realnim potrebama jesu projekti koji podrazumevaju nastajanje statistika u kulturi. Razvoj naucnih istraživanja pociva na bliskoj saradnji u resorima kulture i nauke. Naime, rad mnogih naucnika je nezamisliv bez resursa iz oblasti kulture, dok je diskurs o razvoju kulturnih delatnosti utemeljen u humanistickoj i društvenoj teoriji.

Neophodno je podržavati i projekte koji formiraju interdiciplinarni timovi - naucnici, istraživaci, umetnici, kustosi i drugi profesionalci u oblasti kulture, i uvecati finansijska sredstva za te namene

Mere:

• Usaglašavanje osnova za stratešku saradnju Ministarstva kulture i informisanja i Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja u oblasti naucno-istraživackog rada

• Podrška razvoju naucnih i primenjenih istraživanja u funkciji razvoja kulturnih politika zasnovanih na dokazima (analiza prakticne politike, predlaganje razlicitih mogucnosti i delotvornih rešenja postojecih problema, kao i koncepcije prakticne politike, njenog sprovodenja i pracenja, procene efikasnosti sprovodenja, što je osnova za donošenje buducih odluka (ova istraživanja treba da se realizuju interdisciplinarno, sa timovima strucnjaka iz razlicitih resora, od strane razlicitih referentnih obrazovnih i kulturnih institucija)

• Pokretanje projekata koji dugorocno integrišu obrazovne, istraživacke i privredne resurse (državnu upravu i kulturne i umetnicke organizacije) - inovacije u produkciji, distribuciji, recepciji, kao i inovacije na planu inkluzivnih instrumenata (procedura) kulturne politike

• Osnivanje stalnog programa finansijske podrške koji bi objedinio istraživace u domenima koji povezuju kulturu i nauku.

Posebni cilj 1: Razvoj kapitalnih leksikografskih projekata

Zajednicka strategija Ministarstva kulture i informisanje i Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja treba da bude efektivna podrška kapitalnim leksikografskim projektima, kao što su izrada Recnika SANU, dijalektološke leksikografije, izrade dijalektološkog atlasa srpskog jezika, etimološkog recnika srpskog jezika, terminoloških, istorijskih recnika srpskog jezika i dr. Prioritet, s druge strane, treba da bude podrška recnicima savremenog jezika, od višetomnih do izdanja za školsku i široku upotrebu. Sistematska podrška države obuhvata i nova izdanja srpskog pravopisa (njegovih manjih derivata, uskladenih sa osnovnim pravopisnim prirucnikom), pravopisnog recnika srpskog jezika i normativne gramatike srpskog jezika, posebno njihovo prenošenje u digitalni oblik, kao i davanje snažnog impulsa daljem radu na elektronskom korpusu srpskog jezika i drugim istraživanjima u oblasti srpske korpusne lingvistike. U oblasti standardizacije jezika, država prati i podržava projekat Instituta za srpski jezik SANU "Opis i standardizacija srpskog jezika", kao i druge naucne projekte od interesa za razvoj srpskog jezika, posebno projekte katedri na kojima se izucava srpski jezik (sinhronija i dijahronija).

Posebni cilj 2: Projekti istraživanja teme genocida nad srpskim narodom u 20. veku i srodnih tema u okviru negovanja kulture secanja

Iskustvo genocida tokom 20. veka bitno je odredilo istoriju srpskog naroda i neizbežna je odrednica istorijske samosvesti naše savremenosti i buducnosti. Otuda je važno da se, nakon poluvekovnog ideološki limitiranog pristupa ovoj tematici i u kontekstu aktuelnih izazova relativizacije ili revizije istorijskih cinjenica, pristupi sistematskoj podršci ustanovama i istraživacima u izucavanju ove opsežne tematske oblasti, kao i širokom i odgovornom prezentovanju dosadašnjih rezultata, kroz razlicite oblike kulture secanja u zemlji i inostranstvu (od muzejskih postavki i tematskih izložbi, do publikacija i komemorativnih manifestacija i programskih sadržaja u školama i medijima). Pri tome, neophodno je negovati pristup koji ce izbeci jednostranost i uvažiti sve istorijske i savremene aspekte teme, ali i bez dnevne politizacije sadržaja koji treba da upute pre svega na civilizacijski i eticki odgovor u sadašnjem i svakom buducem vremenu.

4.4.4. Meduresorno podrucje kreativnih industrija

Unesko definiše kreativne industrije kao industrije koje stvaraju, proizvode i komercijalizuju nematerijalne sadržaje kulturne prirode. Ti sadržaji, u vidu proizvoda ili usluga, obicno su zašticeni pravima intelektualne svojine. U zavisnosti od konteksta, ekonomskog ili tehnološkog, kulturne industrije nazivamo i kreativnim industrijama, industrijama buducnosti ili industrijama sadržaja. Pojam kulturnih industrija odnosi se na štampanje, izdavacku delatnost i multimediju, audio-vizuelne delatnosti, muzicke i kinematografske produkcije, kao i na zanate i dizajn. U nekim zemljama, pojam kulturnih industrija ukljucuje i arhitekturu, vizuelne i scenske umetnosti, sport, proizvodnju muzickih instrumenata, reklamu i kulturni turizam.

Kreativne industrije reprezentativno ukazuju na samoodržive modele u kulturi, a najpre kroz uspešnost na tržištu i povecanje zaposlenosti. Tako se potpomaže i stvaranje uslova za partnerski odnos javnog, privatnog i civilnog sektora. Koncept kreativnih industrija kulturu afirmiše kao razvojni faktor.

Veoma važan aspekt kreativnih industrija leži u povezivanju kulture sa privredom, turizmom, obrazovanjem, ekonomijom, kulturnim nasledem, itd. ali i u njihovom medusobnom preplitanju. Kreativne industrije doprinose kreiranju imidža pojedinaca, zajednica, gradova, regija i države; važan su deo gradske ekonomije, kako direktno tako i indirektno (neki projekti u kulturi generišu novac i putem prihoda drugih inicijativa - ketering, smeštaj, gradski turizam); doprinose zapošljavanju; mogu biti rasadnici znanja, umeca i kreativnosti i cvorišta razvoja (kreativni gradovi npr.); doprinose dinamicnoj medunarodnoj saradnji, internacionalizaciji i boljoj medunarodnoj pozicioniranosti.

Mere:

• Mapiranje stanja, aktera i postojecih inicijativa, i sastavljanje preporuka za razvoj kreativnih industrija u Srbiji; definisanje statistickih podataka, parametara i standarda za polje kreativnih industrija

• Definisanje sektorskih prioriteta, oblasti i posebnosti u kontekstu kreativnih industrija (film: produkcija, prikazivanje i bioskopske mreže, Srbija kao poslovna lokacija za filmsku industriju; muzika: diskografija, efikasni sistem zaštite autorskih prava; izdavaštvo: razvoj tržišta knjiga i dr.)

• Uspostavljanje sistemske saradnje izmedu ministarstava za kulturu i privredu i jedinica lokalne samouprave i definisanje potencijala i mera za unapredenje kreativnih industrija, kreativnih klastera i kreativnih gradova i regiona

• Ustupanje infrastrukture (nekorišcenih javnih prostora i dr.) za razvoj kreativnih industrija i ustupanje poslovnog prostora po povlašcenim cenama

• Podrška projektima koji podrazumevaju edukaciju vezanu za nove profesije, nove koncepte u kulturi, nove generacije tehnicke opreme i racunarskih softvera (kulturna politika, menadžment u kulturi, digitalno stvaralaštvo i digitalizacija, video igre i animacija, oprema za kreiranje sadržaja u kulturi, snimanje, reprodukovanje i dr.).

4.5. Razvoj medunarodne kulturne saradnje

Ojacavanje kapaciteta kulturnog sektora za medunarodnu kulturnu saradnju treba da bude u skladu sa bilateralnim i multilateralnim sporazumima i sa spoljnopolitickim prioritetima Republike Srbije. Jacanje srpskog kulturnog uticaja i promocija razvojnih prioriteta treba da se oslanja ne samo na proaktivnu i vidljivu bilateralnu saradnju, vec i na stanovištu da najviši dometi srpske kulture jasno svedoce pripadnost evropskom kulturnom kontekstu. Multilateralna kulturna saradnja danas predstavlja standard u okviru medunarodnih odnosa u oblasti kulture i daje logisticki okvir za saradnju sa relevantnim organizacijama i ustanovama kulture, pomaže stvaranju stabilne osnove za zakone na nacionalnim nivoima i za kreiranje uspešne kulturne politike.

Strateški ciljevi:

1. Jacanje bilateralne saradnje

Jacanje bilateralne saradnje u svetlu spoljne politike u interesu je stvaranja kulturnih veza radi promocije i povezivanja sa svetskim kulturnim tokovima. Koristeci snagu i instrumente kulturne diplomatije, oslonac je na saradnji sa zemljama sa kojima Republika Srbija ima tradicionalno dobre i kontinuirane kulturne odnose, a istovremeno na stvaranju sistema podrške sa zemljama sa kojima je kulturna saradnja dinamicna i kontinuirana. Izdvajaju se sledeca podrucja delovanja: region Jugoistocne Evrope; Evropa i interkontinentalna saradnja, i sa zemljama sa kojima postoji medusobni interes za kulturnu razmenu i veze. Nadalje ce se inicirati nove linije saradnje i podsticati postojece veze i partnerstva, prema potpisanim medunarodnim ugovorima, što može povoljno uticati i na šire odnose.

1.1. Podrška saradnji izmedu republickih ustanova kulture i inostranih partnera

Posebno znacajan aspekt bilateralne kulturne razmene bice podsticanje i uspostavljanje neposrednih i kontinuiranih veza izmedu republickih ustanova kulture (protokoli o saradnji muzeja, arhiva, biblioteka, filmskih centara i arhiva, pozorišta - opere, drame, baleta i dr.) s homolognim partnerima, te stalna razmena kvalitetnih programa, razmena strucnjaka, mobilnost umetnika i umrežavanje svih profesionalnih aktera. Potrebno je uspostaviti koncepcijsku povezanost izmedu programskih sadržaja koji se predstavljaju u inostranstvu i prioriteta nacionalne kulturne politike.

1.2. Podrška medudržavnom predstavljanju kulture i umetnosti

Važan vid kulturne diplomatije je predstavljanje nacionalne kulture i umetnosti na medudržavnom nivou koordinisanim aktivnostima ministarstava nadležnih za kulturu, kroz realizaciju razlicitih manifestacija/projekata (kulturne sezone, dani kulture i drugi formati predstavljanja), u kojima se najcešce primenjuje nacelo reciprociteta.

1.3. Stvaranje mreže kulturnih centara Srbije u inostranstvu

Na polju bilateralne saradnje, u okviru javne i kulturne diplomatije, poseban aspekt predstavljace delovanje kulturnih centara u zemljama prijema. Kulturni centri promovišu jezik, kulturu i kulturne vrednosti, doprinoseci unapredenju bilateralnih odnosa i u drugim resorima (obrazovanje, turizam, informisanje i dr). Republika Srbija ima u planu da proširi mrežu delovanja, ali i uticaja, otvaranjem novih kulturnih centara u inostranstvu, te je, pored aktivnog Kulturnog centra Srbije u Parizu, u prvoj fazi planirano otvaranje kulturnih centara Republike Srbije u Moskvi, Pekingu i Berlinu, ali i Trstu, a potom i u drugim gradovima i svetskim centrima. U planu je da Kulturni centar Srbije u Parizu proširi svoje delovanje i na druge evropske gradove, pre svega Brisel, ali i da se reogranizuje nacin rada i pojacaju strucni kapaciteti profilisani u domenu kulture i umetnosti. Za svaki centar neophodno je uraditi jedinstvenu strategiju, ukljucujuci promišljenu kadrovsku i programsku analizu.

Neophodno je uraditi pilot-strategiju za Kulturni centar Srbije u Parizu, imajuci u vidu njegovo neadekvatno delovanje dugi niz godina. Takode, potrebno je pojacati meduresornu saradnju sa Ministarstvom spoljnih poslova i ministarstvima nadležnim za prosvetu i turizam, i inicirati izmene i dopune Zakona o spoljnim poslovima koje ce dati konkretna rešenja za decenijski problem funkcionisanja kulturnih centara Srbije u inostranstvu, kao i nerešeni status kulturnih centara u Srbiji koji vec funkcionišu.

1.4. Podrška izucavanju srpskog jezika i književnosti u inostranstvu

Akademsko izucavanje srpskog jezika i književnosti ima poseban znacaj, jer predstavlja osnovu i preduslov svakog drugog oblika kulturne saradnje i utice i na kvantitet i kvalitet recepcije srpske kulture u svetu. Zbog toga je potrebna tesna Međuresorna saradnja s ministarstvima nadležnim za obrazovanje i spoljne poslove, kako bi unapredio status srbistike u okviru svetskih studija slavistike.

Mere za postizanje strateških ciljeva:

• Unapredenje meduresorne saradnje sa Ministarstvom spoljnih poslova u cilju unapredenja medunarodne kulturne saradnje i razmene, kao i rešavanja pitanja kulturnih centara: uspostavljanje mreže novih kulturnih centara Srbije u Pekingu, Moskvi, Berlinu, Vašingtonu, Trstu i reformisanje postojeceg Kulturnog centra u Parizu, kao i regulisanje statusa stranih kulturnih centara u Srbiji

• Izrada godišnjeg programa kroz konkurs Ministarstva kulture i informisanja za predlaganje programa/projekata u oblasti kulture i umetnosti za kulturne centre.

• Unapredenje meduresorne saradnje s ministarstvima nadležnim za obrazovanje i spoljne poslove, radi rešavanja statusa srbistike u okviru svetskih studija slavistike

• Jacanje kapaciteta kulturnog sektora za ostvarivanje uspešne bilateralne saradnje, kroz pružanje podrške za realizaciju reprezentativnih projekata na medunarodnoj sceni, kao i kroz podršku mobilnosti umetnika i profesionalaca u oblasti kulture.

2. Unapredenje multilateralne saradnje

Multilateralna saradnja podrazumeva i kulturnu saradnju izmedu država clanica medunarodnih organizacija, uvodenje medunarodnih standarda i opšteprihvacenih normi i principa koji doprinose opštem dobru.

2.1. Saradnja sa Uneskom

Unapredenje saradnje s Uneskom, cije delovanje u oblasti kulture možemo da podelimo u tri oblasti:

• Zaštita i ocuvanje kulturne baštine;

• Razvoj interkulturnog dijaloga i ocuvanje kulturne raznolikosti;

• Kultura kao faktor održivog razvoja.

Zaštitu i ocuvanje kulturnog nasleda definišu pet Uneskovih konvencija koje uvode odredene standarde, a Srbija je dosad ratifikovala cetiri konvencije. Ove aktivnosti su utemeljene u Konvenciji o zaštiti svetske kulturne i prirodne baštine, cijim se potpisivanjem Srbija obavezuje da sacuva, ne samo svetsku baštinu koja se nalazi na njenoj teritoriji, vec i svoju nacionalnu baštinu. Konvencija nudi mogucnosti nominacije prirodnih i kulturnih spomenika i lokaliteta na Listu svetske kulturne baštine i na Listu svetske baštine u opasnosti, što predstavlja dobar preduslov za permanentnu zaštitu po svetskim standardima, ali cesto korišcenu i kao podsticaj ekonomskog razvoja tih regiona. U ovom casu, Srbija ima cetiri upisa: Studenica, Stari Ras sa Sopocanima i Stecke, kao regionalni upis, na Listi svetske baštine dok na Listi svetske baštine u opasnosti ima jedan upis: Srednjovekovni spomenici na Kosovu. Cilj je da do 2027. godine Srbija ima još cetiri upisana kulturna dobra, a da Srednjovekovni spomenici na Kosovu budu prebaceni na Listu svetske baštine. Takode, Srbija ima obavezu da u roku od godinu dana izradi menadžment-planove za Studenicu, Stari Ras sa Sopocanima i Gamzigrad.

Ocuvanje nematerijalnog kulturnog nasleda, utemeljeno na Konvenciji o ocuvanju nematerijalnog kulturnog nasleda iz 2003. godine, važan je faktor u održavanju kulturne raznolikosti u doba globalizacije. Srbija ima jedan upisani elemenat nematerijalnog kulturnog nasleda - Porodicna slava, na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleda. Cilj je da do 2027. bude još najmanje pet upisa na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleda.

U okviru Konvencije o zaštiti kulturnih dobara za vreme oružanog sukoba (Haška konvencija) Srbija bi trebalo da razmotri upis izvesnih kulturnih dobara u Medunarodni registar kulturnih dobara koja su pod specijalnom zaštitom, u cilju dobijanja posebne zaštite za takvu imovinu.

Konvenciju o merama za zabranu i sprecavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa svojine kulturnih dobara Srbija je ratifikovala kako bi suzbila rastucu nelegalnu trgovinu kulturnim dobrima u svetu, ali nije ratifikovala Konvenciju UNIDROIT o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima (Rim, 1995), što bi predstavljalo cilj do 2027. godine.

Konvencija o zaštiti i unapredenju raznolikosti kulturnih izraza iz 2005. godine je medunarodni sporazum koji obezbeduje uslove umetnicima, kulturnim profesionalcima širom sveta da stvaraju, proizvode, distribuiraju i uživaju u širokom spektru kulturnih dobara, usluga i aktivnosti. Ova konvencija prepoznaje dualnost - ekonomsku i kulturnu, kao i specificnost kulturnih dobara. Konvencija je jedina obavezujuca pravna tekovina EU (videti odeljak Proces evropskih integracija), njeno sprovodenje kroz zakonodavni, institucionalni (sa fokusom na lokalni i regionalni nivo) i programski okvir predstavlja glavni izazov u tretiranom periodu strategije.

2.2. Saradnja sa Savetom Evrope

Unapredenje saradnje s Savetom Evrope, cije delovanje u oblasti kulture možemo da podelimo na sledece oblasti:

Oblast kulturnog nasleda se reguliše setom evropskih konvencija koje uvode nove principe i standarde u zaštitu i ocuvanje kulturnog nasleda, a koje je Srbija ratifikovala. U narednom periodu potrebno je uskladiti propise (novi set zakona) iz oblasti kulturnog nasleda, posebno nepokretnog kulturnog nasleda, s definicijama, principima i standardima iz gore navedenih konvencija.

Eurimaž predstavlja jedan od najvažnijih evropskih fondova za finansiranje kinematografije. Srbija ima višestruke koristi od clanstva u fondu, a srpski filmovi godinama iz njega povlace znacajni deo sredstava. Cilj je da se, godišnje, iz ovog fonda vrate uložena sredstva data kroz godišnju kontribuciju i to, pre svega, kroz vecinske i manjinske koprodukcije, kao i da se poveca prisustvo Srbije u radnim grupama SE, pre svega za promociju i plasman, dokumentarni film i rodnu ravnopravnost. Posebna podrška fonda namenjena je digitalizaciji bioskopskih dvorana.

Parcijalni sporazum Saveta Evrope o putevima kulture u okviru kojeg je Srbiji data mogucnost da ucestvuje u evropskim sertifikovanim rutama koje ce promovisati kulturu i kulturno naslede Srbije u širim evropskim okvirima. Cilj je da se, pored postojecih evropskih kulturnih puteva, kulturno naslede iz Srbije ukljuci i u nove kulturne puteve u cilju razvoja kulturnog turizma, a posebno Dunavskog regiona.

2.3. Saradnja u okviru mehanizma Centralne i Istocne Evrope i Kine 16+1

Naglašavajuci je znacaj koji Kina pridaje saradnji sa Srbijom, u okviru ovog mehanizma, kao i uspon srpsko-kineskih odnosa, o kojima svedoce i rezultati u oblasti kulture. Poseban znacaj ima i oblast kulturnih industrija kao sastavni deo projekta "Jedan pojas, jedan put".

U narednom periodu radice se na pozicioniranju kulturnih industrija iz Srbije na kineskom tržištu s širom azijskom perspektivom (izvodacke umetnosti, dizajn, audio- vizuelne industrije, video igre, animacija), ali i na unapredenju saradnje sa drugim zemljama Centralne i Istocne Evrope.

2.4. Unapredenje regionalne saradnje je cilj koji doprinosi negovanju dobrosusedskih odnosa i jacanju medusobnog poverenja, kao i stvaranju uslova za sprovodenje regionalne kulturne politike. Saradnjom u okviru regionalnih organizacija, inicijativa i mreža koje deluju u ovoj oblasti, bice omoguceno i zajednicko delovanje prema fondovima namenjenim kulturi. Prioritetne oblasti regionalne saradnje cine: vrednovanje kulturnog nasleda, širenje kreativnih ideja i umetnickih ostvarenja, mobilnost umetnika, ekspertska razmena iskustava i umrežavanje i širenje jedinstvenog tržišta, posebno kada je rec o kreativnim industrijama i održivom razvoju. Narocito se izdvaja aktivno ucešce u sledecim organizacijama i strategijama:

- Savet ministara kulture jugoistocne Evrope

- Regionalni savet za saradnju

- Organizacija za crnomorsku ekonomsku saradnju

- Centralno-evropska inicijativa

Mere za postizanje strateških ciljeva:

• Aktivno ucešce Srbije u medunarodnim organizacijama, inicijativama, mrežama kroz ucešce visoko profesionalnih predstavnika i kvalitetnih projekata u cilju repozicioniranja srpskog kulturnog sektora i uticaja;

• Uspostavljanje mehanizama za sprecavanje prijema tzv. Kosova u Unesko i u druge medunarodne organizacije i tela, kroz osmišljenu i promišljenu kampanju u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova, Kancelarijom za Kosovo i Metohiju i ostalim relevantnim organima;

• Pojacano integrisanje univerzalnih normi i principa koje definišu medunarodne organizacije u konvencijama i drugim aktima u oblasti kulture i umetnosti;

• Ratifikacija i integrisanje Konvencije UNIDROIT o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima (Rim, 1995)

• Ratifikacija i integrisanje Konvencije Saveta Evrope o kinematografskoj koprodukciji (revidirana)

• Iniciranje novih predloga nominacija za Listu svetske baštine, kako bi Srbija do 2027. godine imala još cetiri upisana kulturna dobra, kao i za Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleda, na kojoj bi do 2027. godine trebalo da bude još najmanje pet upisa

• Izrada menadžment planova za spomenike na Listi svetske baštine (Studenica, Stari Ras sa Sopocanima i Gamzigrad)

• Ojacavanje kulturnih industrija kroz meduresornu saradnju sa sektorima privrede, trgovine, turizma i dr. kao i sa civilnim sektorom, kroz nova inovativna partnerstva, stvaranje olakšica i podsticaja za ulaganje u sektor kulture i podrška strateškim inicijativama, projektima/programima koji u sebi imaju element inovativnosti i kreativnosti, a u skladu sa Konvencijom 2005.

3. Proces evropskih integracija

Jacanje medunarodne kulturne saradnje, sa jasnim inicijativama i partnerstvima u sektoru kulture, predstavlja važnu komponentu u evropskim integracijama Srbije. Ovakvu kulturnu politiku Evropska unija podržava i finansijski. Evropska komisija meri napredak Srbije kroz dva paralelna procesa: sprovodenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i pregovaracki proces kroz ucešce u pregovarackim grupama i to:

• Pregovaracka grupa 26 - Obrazovanje i kultura

• Pregovaracka grupa 10 - Informaciono društvo i mediji

• Pregovaracka grupa 1 - Slobodno kretanje roba

• Pregovaracka grupa 8 - Politika konkurencije

• Pregovaracka grupa 3 - Pravo poslovnog nastanjivanja i sloboda pružanja usluga

• Pregovaracka grupa 23 - Pravosude i osnovna prava

• Pregovaracka grupa 29 - Carinska unija

3.1. Ucešce u programima Evropske unije

Republika Srbija, kao kandidat za clanstvo u EU, ima mogucnost da ucestvuje u programima i inicijativama Evropske unije u oblasti kulture kao što su:

3.1.1. Program Kreativna Evropa - potprogrami Kultura i MEDIA

Ucešce Republike Srbije u programu Kreativna Evropa je od posebnog i strateškog znacaja jer se time obezbeduje integracija naše kulture u medunarodne kulturne tokove, podstice mobilnost umetnika, promoviše kulturna raznolikost i interkulturni dijalog, kao i finansijska podrška za domace kulturne organizacije - kako javnog, tako i civilnog sektora.

Ciljevi su povecanje podržanih projekata ustanova i organizacija iz Srbije u dva potprograma (Kultura i MEDIA) za 30%; povecanje broja nosilaca projekata iz Srbije u potprogramu Kultura sa 1 na 3; omogucavanje pristupa svim konkursima potprograma MEDIA.

3.1.2. Podrška Gradu Novom Sadu kao Evropskoj prestonici kulture za 2021. godinu

Grad Novi Sad proglašen je 13. oktobra 2016. Evropskom prestonicom kulture za 2021. godinu. Na sednici Vlade Republike Srbije, održanoj 29. decembra 2016. godine, donet je Zakljucak o proglašenju projekta pod nazivom "Novi Sad 2021 - Evropska prestonica kulture" kulturnim projektom od nacionalnog znacaja za Republiku Srbiju, imajuci u vidu stratešku važnost ove evropske titule. Osmišljen kao platforma za razvoj kulturnih i kreativnih potencijala Novog Sada, projekat ce, narednih godina, osnažiti kulturnu vitalnost grada, urbanu regeneraciju i održivi razvoj koji podrazumeva strukturne promene i poboljšati medunarodni ugled grada Novog Sada i Republike Srbije na medunarodnoj mapi. Projektu "Novi Sad 2021 - Evropska prestonica kulture" bice pružena finansijska, organizaciona i tehnicka podrška u cilju uspešne realizacije planiranih aktivnosti.

3.1.3 Program Oznaka evropskog nasleda

Po stupanju u clanstvo EU cilj je da što veci broj spomenika kulture i lokaliteta u Srbiji bude spreman da se kandiduje i ponese Oznaku evropskog nasleda. Republika Srbija, sa svojim bogatim kulturnim nasledem, namerava da aktivno ucestvuje u ovoj inicijativi EU.

3.2. Fondovi Evropske unije

Instrument za pretpristupnu pomoc (IPA) je dostupan mehanizam Evropske unije koji pruža zemljama kandidatima bespovratnu finansijsku pomoc tokom procesa pristupanja. Korišcenje sredstava iz pretpristupnih fondova EU za realizaciju projekata iz oblasti kulture podrazumeva kontinuiran rad na jacanju kapaciteta ustanova i organizacija za apliciranje.

Po stupanju u clanstvo, stice se mogucnost korišcenja strukturnih fondova Evropske unije, u okviru kojih se finansiraju i projekti iz oblasti kulturnog nasleda (Evropskog fonda za regionalni razvoj, Evropskog socijalnog fonda, Evropskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (koji pruža podršku obnovi, održavanju i unapredenju kulturnog i prirodnog nasleda sela, seoskih predela), Evropskog fonda za pomorstvo i ribarstvo, itd.)), ali i sektora kreativnih industrija. Ovi fondovi pružaju modalitete finansiranja sektora kulturne i kreativne industrije, kao izvora inovacija, a u cilju unapredenja kulturnih politika u ovom domenu (Kohezioni fondovi u skladu sa osnovnim ciljevima i prioritetima Strategije 2020; Jedinstveno digitalno tržište).

Važno je i ucešce srpskih projekata u sprovodenju Evropske strategije za region Dunava (EUSDR), kao i Jadransko-jonske strategije (EUSAIR) i njihovim programima.

3.3. Harmonizacija nacionalnih propisa u oblasti kulture sa pravnim tekovinama Evropske unije

U skladu sa Nacionalnim programom za usvajanje pravnih tekovina EU (NPAA), cilj je da se nacionalni propisi u oblasti kulture usklade sa relevantnim pravnim tekovinama Evropske unije, i to:

1. Direktiva 2014/60/EU Evropskog parlamenta i Saveta od 15. maja 2014. o povracaju kulturnih predmeta nezakonito iznetih s državnog podrucja države clanice i o izmeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (preradena)

2. Uredba Saveta (EZ) broj 116/2009 od 18. decembra 2008. godine o izvozu kulturnih dobara

3. Sprovedbena uredba Komisije (EU) broj 1081/2012 od 9. novembra 2012. u svrhe Uredbe Saveta (EZ) broj 116/2009 o izvozu kulturnih dobara.

Mere za postizanje strateških ciljeva:

• Jacanje kapaciteta ustanova kulture za apliciranje za sredstva iz medunarodnih fondova i fondova Evropske unije, organizacijom edukativnih seminara i radionica za pripremu projekata i podrška republickim ustanovama kulture da svaka u svome delokrugu ucestvuje na evropskim konkursima

• Pružanje podrške ucešcu ustanova i organizacija iz Srbije u programima Evropske unije sufinansiranjem projekata koji su ostvarili podršku u okviru ovih programa, do dostizanja nivoa održivosti projekata

• Uskladivanje nacionalnih propisa iz oblasti kulture s relevantnim pravnim tekovinama EU u skladu sa Nacionalnim programom za usvajanje pravnih tekovina EU (NPAA)

• Podsticanje mobilnosti umetnika i profesionalaca u oblasti kulture u skladu sa prioritetima kulturne politike EU predvidenim Evropskom agendom za kulturu - Planom rada za period 2015-2018 (kroz poziv Ministarstva kulture i informisanja za sufinansiranje mobilnosti umetnika i profesionalaca u oblasti kulture i umetnosti)

• Pružanje finansijske, tehnicke, organizacione i programske podrške Gradu Novom Sadu, koji je proglašen za Evropsku prestonicu kulture za 2021. godinu

• Ucešce u sprovodenju Evropske strategije za region Dunava (EUSDR), kao i Jadransko-jonske strategije (EUSAIR) i njihovim programima.

4. Podrška ucešcu na medunarodnim manifestacijama u zemlji i inostranstvu

Pružanje podrške razlicitim, institucionalnim i vaninstitucionalnim akterima, za ucešce na prestižnim medunarodnim manifestacijama, gostovanjima odnosno nacionalnim predstavljanjima, doprinosice promociji kulture, kulturnog nasleda i savremenog stvaralaštva na medunarodnom planu, a time i oblikovanju i promeni slike zemlje u inostranoj javnosti. Iniciranjem i predstavljanjem programa na medunarodnoj sceni, kroz promociju kulturnog identiteta, akcenat ce biti na merilima kvaliteta i reprezentativnosti (izvrsnosti) i inovativnosti. Posebna pažnja bice posvecena istaknutim manifestacijama, pre svega, Venecijanskom bijenalu, medunarodnim filmskim festivalima u Berlinu, Kanu i Veneciji i predstavljanju srpske književnosti na sajmovima knjiga u Moskvi, Lajpcigu, Frankfurtu, Pekingu, itd. Podsticace se ucešce na medunarodnim manifestacijama, radi pozicioniranja i promovisanja srpske kulture i umetnosti, kao i otvaranja novih mogucnosti za prezentaciju, u skladu sa svetskim trendovima.

Mere za postizanje strateških ciljeva:

• Pružanje programske, finansijske i tehnicke podrške za realizaciju ucešca predstavnika Srbije na medunarodnim manifestacijama od interesa za Republiku Srbiju

 

Aneks 1

ZAKONI, PODZAKONSKI AKTI I POTVRĐENA MEĐUNARODNA DOKUMENTA U OBLASTI KULTURE

U oblasti kulture u Republici Srbiji na snazi su sledeci zakoni i podzakonska akta88:

Zakon o izdavanju publikacija ("Sl. glasnik RS" br. 37/91, 53/93-dr. zakon, 67/93-dr. zakon, 48/94-dr. zakon, 135/04 i 101/05-dr. zakon);

Zakon o obnovi kulturno-istorijskog nasleda i podsticanju razvoja Sremskih Karlovaca ("Sl. glasnik RS br. 37/91, 53/93-dr. zakon, 67/93-dr. zakon, 48/94-dr. zakon i 101/05-dr. zakon);

Zakon o Matici srpskoj ("Sl. glasnik RS" br. 49/92)

Zakon o osnivanju Muzeja žrtava genocida ("Sl. glasnik RS" br. 49/92, 53/93-dr. zakon, 67/93-dr. zakon, 48/94-dr. zakon i 101/05-dr. zakon);

Zakon o kulturnim dobrima ("Sl. glasnik RS" br. 71/94, 52/11-dr. zakon, 52/11-dr. zakon, 99/11-dr. zakon)

Zakon o Srpskoj književnoj zadruzi ("Sl. glasnik RS" br. 20/97)

Zakon o kulturi ("Sl. glasnik RS" br. 72/2009, 13/2016 i 30/2016 - ispr.)

Zakon o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS" br. 104/2009, 99/2011, 119/2012 i 29/2016 - odluka US

Zakon o zadužbinama i fondacijama ("Sl. glasnik RS" br.88/2010, 99/2011- dr. zakon);

Zakon o staroj i retkoj biblioteckoj gradi ("Sl. glasnik RS" br. 52/2011);

Zakon o obaveznom primerku publikacije ("Sl. glasnik RS" br. 52/11, 13/16);

Zakon o bibliotecko - informacionoj delatnosti ("Sl. glasnik RS" br. 52/2011);

Zakon o kinematografiji ("Sl. glasnik RS" br. 99/2011 i 02/2012);

Pravilnik o nacinu vodenja evidencije o nepokretnostima koje uživaju prethodnu zaštitu ("Službeni glasnik RS", broj 19/95);

Pravilnik o obrascima za dokumentaciju koja se vodi o arheološkom iskopavanju i istraživanju ("Službeni glasnik RS", br. 19/95 i 102/06);

Pravilnik o bližim uslovima za pocetak rada i obavljanje delatnosti ustanova zaštite kulturnih dobara ("Službeni glasnik RS", broj 21/95);

Pravilnik o podacima koji se upisuju u registar, nacinu vodenja registra i centralnog registra nepokretnih kulturnih dobara i o dokumentaciji o ovim kulturnim dobrima ("Službeni glasnik RS", br. 30/95 i 37/95);

Pravilnik o programu strucnog ispita u delatnosti zaštite kulturnih dobara i nacinu njegovog polaganja ("Službeni glasnik RS", br. 11/96 i 15/96-ispravka);

Pravilnik o nacinu vodenja evidencije registratorskog materijala koji uživa prethodnu zaštitu ("Službeni glasnik RS", broj 28/96);

Pravilnik o registrima umetnicko-istorijskih dela ("Službeni glasnik RS", broj 35/96);

Pravilnik o registrima filmske grade ("Službeni glasnik RS", broj 47/96);

Pravilnik o stavljanju oznaka na nepokretna kulturna dobra ("Službeni glasnik RS", broj 51/96);

Pravilnik o registrima arhivske grade ("Službeni glasnik RS", broj 24/97);

Pravilnik o ulaganjima u kulturu koja se priznaju kao rashod ("Sl. glasnik RS" br. 9/2002);

Uredba o bližim uslovima i nacinu dodele priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, odnosno kulturi nacionalnih manjina ("Službeni glasnik RS", broj 36/10);

Pravilnik o sadržini i nacinu vodenja centralne evidencije ustanova kulture osnovanih sredstvima u javnoj svojini sa sedištem na teritoriji Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", broj 38/10);

Uredba o uslovima, kriterijumima i nacinu sticanja, odnosno oduzimanja statusa ustanove kulture od nacionalnog znacaja ("Službeni glasnik RS", broj 40/10);

Pravilnik o sadržini i nacinu vodenja evidencije lica koja samostalno obavljaju umetnicku ili drugu delatnost u oblasti kulture ("Službeni glasnik RS", broj 41/10);

Pravilnik o sastavu i nacinu rada Komisije za utvrdivanje reprezentativnosti udruženja u kulturi i o bližim uslovima i nacinu utvrdivanja i prestanka statusa reprezentativnog udruženja u kulturi ("Službeni glasnik RS", br. 57/10 i 21/13);

Uredba o republickim nagradama za poseban doprinos razvoju kulture ("Službeni glasnik RS", broj 91/10);

Pravilnik o bližoj sadržini i nacinu vodenja registra zadužbina i fondacija ("Službeni glasnik RS", br. 16/11);

Pravilnik o sadržini i nacinu vodenja registra predstavništava stranih zadužbina i fondacija ("Službeni glasnik RS" br. 16/11);

Pravilnik o dostavljanju obaveznog primerka elektronskih publikacija depozitnim bibliotekama i njihovom korišcenju ("Službeni glasnik RS", broj 98/11);

Pravilnik o cuvanju, zaštiti i korišcenju obaveznog primerka publikacija u depozitnim bibliotekama ("Službeni glasnik RS", broj 98/11);

Pravilnik o kriterijumima za sticanje statusa istaknutog umetnika, odnosno istaknutog strucnjaka u kulturi ("Službeni glasnik RS", broj 58/12)

Pravilnik o Programu strucnih ispita u bibliotecko-informacionoj delatnosti, nacinu njihovog polaganja i visini naknade za rad clanova Komisije za polaganje strucnih ispita ("Službeni glasnik RS", broj 123/12);

Pravilnik o stalnom strucnom usavršavanju u bibliotecko-informacionoj delatnosti ("Službeni glasnik RS", broj 18/13);

Pravilnik o bližim uslovima za sticanje viših strucnih zvanja u bibliotecko-informacionoj delatnosti ("Službeni glasnik RS", broj 22/13);

Pravilnik o bližim uslovima za obavljanje bibliotecko-informacione delatnosti javnih biblioteka ("Službeni glasnik RS", broj 13/13);

Pravilnik o nacionalnim standardima za obavljanje bibliotecko-informacione delatnosti ("Službeni glasnik RS", broj 39/13);

Pravilnik o inventarisanju, obradi, reviziji i otpisu bibliotecko-informacione grade i izvora, kao i vodenju evidencije o bibliotecko-informacionoj gradi i izvorima ("Službeni glasnik RS", broj 47/13);

Pravilnik o bližim uslovima i nacinu korišcenja stare i retke bibliotecke grade ("Službeni glasnik RS", broj 22/13);

Pravilnik o merama tehnicke zaštite stare i retke bibliotecke grade ("Službeni glasnik RS", broj 22/13);

Pravilnik o sadržini i nacinu vodenja registara kategorisane stare i retke bibliotecke grade ("Službeni glasnik RS", broj 22/13);

Pravilnik o nacinu, merilima i kriterijumima za izbor projekata u kulturi koji se finansiraju i sufinansiraju iz budžeta Republike Srbije ("Sl. glasnik RS" br. 10/16).

Deo normativnog okvira kulture predstavljaju i medunarodna akta cije je poštovanje na sebe Srbija preuzela kao pravni naslednik Jugoslavije, odnosno koje je potvrdila kao samostalna država. One su:89

Povelja Ujedinjenih nacija, San Francisko 1945 ("Sl. list DFJ", br. 69/45),

Univerzalna deklaracije o ljudskim pravima (1948)

Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slucaju oružanog sukoba, Hag 1954 ("Sl. list FNRJ", br. 4/56);

Medunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije ("Sl. list SFRJ 31/67);

Medunarodni pakt o gradanskim i politickim pravima ("Sl. list SFRJ", br. 7/71);

Medunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima ("Službeni list SFRJ- Medunarodni ugovori", br. 7/71);

Konvencija o merama za zabranu i sprecavanje nedozvoljenog uvoza, izvoza i prenosa svojina kulturnih dobara, Unesko, Pariz 1970 ("Sl. list SFRJ", br. 50/73);

Konvencija o zaštiti svetske kulturne i prirodne baštine, Pariz, 1972. ("Sl. list SFRJ" - Medunarodni ugovori, br. 56/74);

Medunarodna konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena ("Sl. list SFRJ - Medunarodni ugovori br, 11/81);

• Protokol uz sporazum o uvozu predmeta prosvetnog, naucnog i kulturnog karaktera ("Sl. list SFRJ - Medunarodni ugovori", br. 7/81)

Konvencija o pravima deteta ("Sl. list SFRJ - Medunarodni ugovori" br. 15/90 i "Sl. list SRJ - Medunarodni ugovori" br. 4/96 i 2/97);

Konvencija o zaštiti evropskog arhitektonskog blaga, Granada 1985 ("Sl. list SFRJ", br. 4/91).

Evropska konvencija o kinematografskoj koprodukciji (Strazbur, 1992); "Sl. list SCG - Medunarodni ugovori", br. 2/2004)

Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima ("Sl. Glasnik RS - Medunarodni ugovori" br. 18/2005)

Konvencija o dostupnosti informacija, ucešcu javnosti u donošenju odluka i pravu na pravnu zaštitu u pitanjima životne sredine (Arhus 1998, "Sl. glasnik RS - Medunarodni ugovori", br. 38/09)

Evropska konvencija o zaštiti arheološkog nasleda, La Valeta, 1992. [2007] ("Sl. glasnik RS", br. 42/09);

Konvencija o zaštiti i unapredenju raznolikosti kulturnih izraza, Unesko, Pariz, 2005 ("Sl. glasnik RS - Medunarodni ugovori", br. 42/09);

Evropska konvencija o prekogranicnoj televiziji (Strazbur, 1989) ("Sl. glasnik RS - Medunarodni ugovori", br. 42/2009);

Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom ("Sl. Glasnik RS - Medunarodni ugovori" br. 42/2009)

Okvirna konvencija Saveta Evrope o važnosti kulturnog nasleda za društvo, Faro, 2005 ("Sl. glasnik RS - Medunarodni ugovori", br. 1/10);

Konvencija o ocuvanju nematerijalnog kulturnog nasleda, Unesko, Pariz 2003 ("Sl. glasnik RS - Medunarodni ugovori", br. 1/2010).

Evropska konvencija o kulturnom predelu (Firenca, 2000) ("Sl. glasnik RS" - Medunarodni ugovori", br. 4/11);

______________________

1 "Međuresorna saradnja podrazumeva oblike partnerske saradnje (najcešce na projektima) izmedu razlicitih resora (kulture, obrazovanja, privrede, nauke, i dr.)". Vesna Đukic, Država i kultura (2012), Beograd: Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu

2 "Medusektorska saradnja odnosi se na saradnju predstavnika razlicitih društvenih sektora - javnog, privatnog i civilnog". Vesna Đukic, Država i kultura (2012), Beograd: Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu

3 "Službeni glasnik RS", br. 44/14, 14/15, 54/15 i 96/15 - dr. Zakon, clan 18.

4 Videti poglavlje 4.4.3 posveceno naucnim istraživanjima

5 "Službeni glasnik RS", br. 99/09 i 67/12-US

6 "Službeni glasnik RS", br. 129/07, 83/14-dr.zakon i 106/16

7 Lazarevic, A. (ur.) (2010) "Lokalne kulturne politike", Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Lazarevic, A. (ur.) (2011) "Kulturni resursi okruga Srbije" Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka i E-kultura.net

8 Do donošenja Zakona o kulturi oblast kulture je bila regulisana Zakonom o delatnostima od opšteg interesa u oblasti kulture iz 1992. godine i Zakonom o samostalnom obavljanju umetnicke ili druge delatnosti u oblasti kulture iz 1993. godine.

9 Videti: Vukanovic M. i Stojanovic A. (2014) Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture. Elektronsko izdanje dostupno na www.zaprokul.org.rs

10 Na probleme vezane za primenu Zakona o javnim nabavkama ukazivali su predstavnici brojnih ustanova kulture u intervjuima obavljenim u okvirima projekata "Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture" i "Kulturne industrije u Srbiji".

11 Videti: Vukanovic, M. (2011) Pogled na kulturu. Zakoni i prakse u Srbiji i pet država clanica Evropske unije. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka

12 Na osnovu metodologije Svetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO) u nordijskim državama u 2003. delatnosti na bazi kulture, a posebno u oblastima kreativnih industrija, u BDP nordijskih zemalja ucestvovale su sa 3%. Na nivou EU u 2008. ucešce kulture u ostvarenom BDP bilo je vece od ucešca automobilske industrije i kretalo se oko 5%.

Prema Unesko CDIS metodologiji koja meri doprinos kulture BDP u oblasti centralnih kulturnih delatnosti i delatnosti podrške kulturi 2014. je iznosio 3,9%. Videti: A Creative Economy Green Paper for the Nordic Region http://nordicinnovation.org/Global/_Publications/Reports/2007/A%20Creative%20Economy%20Green%20Paper%20for%20the%20Nordic%20Region.pdf, Radulovic B, Popovic D. and Aleksic D. (2015) The Economic Contribution of the Copyright-Based Industries in Serbia, http://www.wipo.int/export/sites/www/copyright/en/performance/pdf/econ_contribution_cr_rs.pdf) i projekat "Indikatori uticaja kulture na razvoj".

13 Prema kompendijumima kulturnih politika Republike Hrvatske i Republike Crne Gore, izdvajanja za kulturu su do 2012. bila i veca - u Hrvatskoj oko 1,5% u 2007, a u Crnoj Gori i do 2,5% od ukupnog budžeta ove države. Veca ranija izdvajanja su obezbedila unapredenja kulturne infrastrukture. U BRJ Makedoniji, ta izdvajanja, od 2005. godine do danas nisu, išla ispod 2% od ukupnog budžeta.
14 Ministarstvo spoljnih poslova (projekti medunarodne saradnje i predstavljanja Srbije u inostranstvu), Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja (projekti umetnicke edukacije, rad studentskih kulturnih centara, kao i istraživanja u umetnosti i kulturi), Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija (projekti kulturnog turizma), Ministarstvo privrede (podrška kinematografiji posredstvom Privredne komore Srbije), Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boracka i socijalna pitanja.
15 Proteklih godina, rec je o sredstvima za rekonstrukciju Narodnog muzeja u Beogradu i Muzeja savremene umetnosti.
16 Zarade zaposlenih u kulturi bez obzira na stepen obrazovanja krecu se do nivoa prosecne neto zarade u Republici Srbiji.
17 Vukanovic, M. (2010) "Finansiranje muzeja u Srbiji". U: Martinovic D. i Jokic. B. (ur.) Muzeji Srbije - aktuelno stanje. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka, Lazarevic, A. (ur.) (2010) "Lokalne kulturne politike", Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Lazarevic, A. (ur.) (2011) "Kulturni resursi okruga Srbije" Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka, E-kultura (http://e-kultura.net)
18 "Sl. glasnik RS" br. 79/05,101/07,95/10 i 99/14, clan 4.
19 Clan 67. Zakona o kulturi
20 Clan 32 stav 4. Zakona o kulturi
21 Cl. 18 i 32. Zakon o kinematografiji ("Službeni glasnik RS", br. 99/11, 2/12-ispr. I 46/2014-odluka US)
22 Zakon o biblioteckoj-informacionoj delatnosti ("Službeni glasnik RS", broj: 52/11)
23 Clan 52. Zakona o državnoj upravi
24 Clan 77. Zakona o kulturi
25 Videti projekat Ministarstva kulture i informisanja "Gradovi u fokusu"
26 Lazarevic, A. (ur.) (2010) "Lokalne kulturne politike", Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
27 Vukanovic, M. (2010) "Finansiranje muzeja" u: Jokic B. i Martinovic D. (ur.) Muzeji Srbije - aktuelno stanje. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka, Vukanovic, M. (2011) Pogled na kulturu. Zakoni i prakse u Srbiji i pet država clanica Evropske unije. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka, Vukanovic, M. (2013) Kulturna politika u Srbiji - antropološka perspektiva (neobjavljena doktorska disertacija, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu), Vukanovic M. i A. Stojanovic (2014) Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
28 "Sl. glasnik RS" br. 68/2015
29 "Civilni sektor garantuje, štiti i omogucava pravo slobodnog udruživanja ljudi oko zajednickih interesa: licnih (npr. filatelisti) ili opšteg tipa (ekološka udruženja). On promoviše vrednosti i ideje, eticke i politicke principe, unosi nove inicijative u postojeci kulturni sistem. Istovremeno, on kontroliše stepen ostvarivanja javnog interesa u institucijama sistema i nacin trošenja javnih sredstava (prvi sektor), te time jednim delom cuva poverenje gradana u društvo i njegove institucije". Milena Dragicevic Šešic, Sanjin Dragojevic, Interkulturna medijacija na Balkanu (2004), Sarajevo: OKO
30 Martinovic D., N. Mihaljinac i D. Tadic (2014) Atlas galerija i izlagackih prostora u Srbiji. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
31 Izvor: E-kultura.net
32 Predlog "Zakona o arhivskoj gradi i arhivskoj delatnosti" je prošao javnu raspravu i u toku je ponovljeni postupak prikupljanja mišljenja nadležnih organa.
33 Arhiv Srbije, Arhiv Jugoslavije, Jugoslovenska kinoteka i Filmske novosti
34 "Sl. glasnik RS" br. 7/96
35 Npr. Istorijski arhiv Smederevo je nadležan samo za teritoriju opštine Smederevo, dok je Istorijski arhiv Užice nadležan u 10 opština.
36 Videti: Lazarevic, A. (ur.) (2010) "Lokalne kulturne politike", Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Lazarevic, A. (ur.) (2011) "Kulturni resursi okruga Srbije" Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
37 "Sl. glasnik RS" br. 48/95
38 Fizicko-hemijska laboratorija postoji samo u Republickom zavodu za zaštitu spomenika kulture, a pored nje se koristi i Institut za merenja materijala u Beogradu.
39 "Sl. glasnik RS" 28/95
40 "Sl. glasnik RS", br. 102/16
41 Martinovic D. i Jokic, B. (ur.) Muzeji Srbije - aktuelno stanje. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Jokic, B. (2010): Muzejski strucnjaci i razvoj muzejske delatnosti. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Martinovic, D. (2011). Kulturna politika nacionalnih muzeja u Srbiji. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka.
42 Podaci su dostupni u bazi izdavaca ISBN agencije, koja se vodi u Narodnoj biblioteci Srbije,
43 Branko Radulovic, Doprinos delatnosti zasnovanih na autorskom pravu privredi Srbije, ZIS, 2015.
44 Organizacija je dobila dozvolu za rad od strane Zavoda za intelektualnu svojinu 2015. godine.
45 Izuzetak je Južnobanatski okrug u kome dve biblioteke vrše maticnu funkciju - u Pancevu i Vršcu.
46 Lazarevic, A. (ur.) (2010) Lokalne kulturne politike, Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Lazarevic, A. (ur.) (2011) Kulturni resursi okruga Srbije Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka i projekat"Kulturne industrije u Srbiji".
47 Odluka Ustavnog suda IUz-128/2012 ("Službeni glasnik RS", br. 46/14
48 Lazarevic, A. (ur.) (2010) Lokalne kulturne politike, Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Lazarevic, A. (ur.) (2011) Kulturni resursi okruga Srbije Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka.
49 Subašic, B., Opacic, B., Damnjanovic, J. (2013) Bioskopi u Srbiji. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; E-kultura (http://e-kultura.net/)
50 clan 34.
51 clan 41.
52 clan 45.
53 u clanu 3.
54 Istraživanja Zavoda za proucavanje kulturnog razvitka: Lokalne kulturne politike (2009), Kulturna politika u oblasti kulturnog nasleda i transformacija institucija (2009), Istraživanje muzejske publike u Srbiji (2009), Pozorišna publika u Srbiji (2010), Kulturni resursi okruga Srbije (2011), Kulturne prakse gradana Srbije (2011), Razvoj bioskopa u Srbiji (2013), Programske politike galerija u Srbiji i raspodela javnih sredstava (2013), Kulturna politika i zavodi za zaštitu spomenika kulture (2013). Korišceni su i sledeci dokumenti: preraden dokument Nacrt strategije decentralizacije kulture u Srbiji na kome je radila Komisija za decentralizaciju u Srbiji Ministarstva kulture i informisanja, a koju je tekstualno uoblicio dr Predrag Cveticanin, Strategija razvoja kulture u Republici Srbiji 2011-2021 (radna verzija), Strategije razvoja kulture u gradovima Novi Sad, Kragujevac, Niš, Zrenjanin, Pancevo i drugi.
55 Cveticanin, P. Kulturne potrebe, navike i ukus gradana Srbije i Makedonije, Odbor za gradanski inicijativu, Niš, 2007, Cveticanin, P. i M. Milankov (2011) Kulturne prakse gradana Srbije. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
56 Mrda, S. (2011a) Kulturni život i potrebe ucenika studenata u Srbiji. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka; Mrda, S. (2011b) Kulturni život i potrebe ucenika srednjih škola u Srbiji. Beograd:
57 Milankov M. i B. Opacic (2012) Kultura starenja i stari u kulturi. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
58 Videti: Martinovic, D. i B. Jokic (2012) Noc muzeja kao kulturološki i društveni fenomen u Srbiji Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka, Jokic B. i S. Mrda (2014) Posetioci jesenjih beogradskih manifestacija i festivala. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
59 Videti: Rosandic R., N. Ignjatovic - Savic i Lj. Stojic (1973) Deca i masovna kultura. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka i Rosandic R, N. Ignjatovic - Savic i M. Mitrovic (1984) Kulturna ponuda namenjena deci Beograda. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
60 "Sl. Glasnik RS" br. 18/2010
61 Videti: Milankov M. i B. Opacic (2012) Kultura starenja i stari u kulturi. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka, str. 15
62 Medunarodni pakt o gradanskim i politickim pravima (ICCPR); Medunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR); Medunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (CERD); Medunarodna konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW); Konvencija o pravima deteta (CRC); Konvencija o pravima osoba sa invaliditetom (CRPD); Unesko Konvencija o zaštiti i unapredenju raznolikosti kulturnih izraza; Univerzalna deklaracija Uneska o kulturnoj raznolikosti (Pariz, 2001.); Uneskov Meduvladin komitet za zaštitu i promociju raznolikosti kulturnih izraza, Prva vanredna sednica, dokument: CE/08/1.EXT.IGC/INF.4., Pariz, 24-27 jun 2008.
63 Relevantna dokumenta Saveta Evrope u ovoj oblasti su Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina i Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima, Bela knjiga o interkulturnom dijalogu - Živimo zajedno jednaki u dostojanstvu, Beograd: Savet Evrope, Ministarstvo kulture RS, 2009.
64 Neki od njih su: Zakon o Zaštitniku gradana, Zakon o zaštiti sloboda i prava nacionalnih manjina, Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, Zakon o zabrani diskriminacije, Zakon o sprecavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, Zakon o ravnopravnosti polova, Nacionalna strategija za prevenciju i zaštitu dece od nasilja, Nacionalna strategija za poboljšanje položaja žena i unapredenje rodne ravnopravnosti, Strategija za unapredenje položaja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji, Strategija za socijalno ukljucivanje Roma i Romkinja u Republici Srbiji za period 2016 -2025. godine, Strategija prevencije i zaštite od diskriminacije, a od akcionih planova posebno se istice važnost Akcionog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina.
65 Strategija prevencije i zaštite od diskriminacije, str. 14, 15
66 Strucni izveštaj o stanju manjinskih prava u Republici Srbiji, Anastasia Crickley i Rainer Hofmann, 24. septembar 2015. godine
67 clanovi 3, 6, 8 i 20.
68 Posebno imajuci na umu clanove 3, 6, 8 17 i 20 Zakona o kulturi te clanove 3, 4, 51 i 69 Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Sl. Glasnik RS" br. 72/2009, 52/2011, 55/2013, 35/2015 - autenticno tumacenje i 62/206 - odluka US)
69 Neki od njih su: zbornici Matice srpske iz Novog Sada, u oblasti književnosti istice se Letopis Matice srpske, kao najstarija periodicna publikacija i kao relevantni naucni casopis u ovoj oblasti; casopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturnu politiku Kultura (Zavod za proucavanje kulturnog razvitka); u oblasti muzicke umetnosti i muzikologije casopis New Sound/Novi zvuk - internacionalni casopis za muziku, Fakulteta muzicke umetnosti Univerziteta u Beogradu i Muzikologija, Muzikološkog instituta SANU iz Beograda, kao i Muzicki talas (Klio), a za pozorišnu umetnost važni su Scena (Sterijino pozorje) i Teatron (Muzej pozorišne umetnosti Srbije); Zbornik radova Fakulteta dramskih umetnosti - Instituta za pozorište, film, radio i televiziju, Beograd posebno je važan zbog cinjenice da je jedini casopis koji se bavi filmskom umetnošcu; takode, znacajni su casopis za podsticanje i afirmaciju interkulturalne komunikacije - Interkulturalnost, Zavoda za kulturu Vojvodine, Novi Sad, ali i casopisi na jezicima nacionalnih manjina (LÉTÜNK, Hid, Lumina, StudiaRuthenica...).
70 "Službeni glasnik RS", br. 4/2011, 14/2011
71 Ukljucivanje drugih ministarstava ciji su resori od znacaja za ostvarivanje razvoja kulture jeste vezano za ostvarivanje meduresorne saradnje, ali je zarad konzistentnosti teksta Strategije razvoja kulture Republike Srbije razmatrano u okviru ovog dela teksta, tacnije u odeljku posvecenom uvecanju budžetskih sredstava za kulturu.
72 "Službeni glasnik RS", broj: 72/09, 13/16 i 30/16-ispr., clanu 14.
73 Sl. glasnik RS br. 88/11, 15/16, 104/16
74 Sl. glasnik RS br. 72/09, 13/16, 30/16-ispravka
75 clan 15
76 clan 15, stav 3.
77 Istraživanje Kulturne politike Srbije 1989-2001. godine koje je realizovao Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
78 Strucni saveti su obavezni na nivou ustanova.
79 Projekat se naslanja na bazu podataka Geokulturna karta Srbije na kojoj je Zavod za proucavanje kulturnog razvitka radio od 2001. a koja je razvijena u informacioni sistem 2005. imenovan u E-kultura. Od 2013. E- kultura se razvija u partnerstvu Zavoda za proucavanje kulturnog razvitka i Republickog zavoda za statistiku, na osnovu Sporazuma o saradnji, što predstavlja u praksi redak slucaj sistemskog uskladivanja istraživackih i informacionih aktivnosti.
80 Stoga je pravo na kulturu prepoznato i u cl. 31 Konvencije o pravima deteta
81 Mrda, S. (2011) Kulturni život i potrebe ucenika srednjih škola u Srbiji. Beograd: Zavod za proucavanje kulturnog razvitka
82 "Interkulturalnost" kao postojanje i ravnopravna interakcija razlicitih kultura i mogucnost stvaranja zajednickih kulturnih izraza kroz dijalog i uzajamno poštovanje. (Konvencija o zaštiti i unapredenju raznolikosti kulturnih izraza).
83 "Nacionalna strategija za mlade za period od 2015. do 2025. godine"
84 Više o tome u: R. Dragicevic, Neka pitanja nastave srpskog jezika kao važan faktor ocuvanja identiteta srpskog jezika i kulture, Uzdanica, god. XII, br. 1, jun 2015, str. 117-129.
85 Preporuke organizacije EUROPA NOSTRA svim neposrednim ucesnicima u pregovorima o statusu Kosova, decembar 2005
86 Saopštenje Komisije o državnoj pomoci za film i druga audiovizuelna dela (2013/C 332/01) / Communication from the Commission on State aid for films and other audiovisual works je dokument Evropske komisije kojim se reguliše odnos državnih audio-vizuelnih evropskih centara, agencija i fondova.
87 To je obuhvaceno i Strategijom obrazovanja.
88 Redosled je prema godini donošenja osnovnog teksta, najpre zakona a potom podzakonskih akata.
89 Redosled je prema godini potvrdivanja akta.



Ako Vam je ova vest privukla pažnju - podelite je:

Email Print