PORODIČNI ZAKON: Postupak za razvod braka u Republici Srbiji

Brak kao ustanova porodičnog prava ima veliki značaj kako za pojedinca tako i za celokupno društvo, te je država, propisujući strogu formu i uslove za zaključenje istog, želela da istakne važnost ozbiljnog pristupa braku.

Međutim, nije redak slučaj da, tokom trajanja braka, među supružnicima dođe do razilaženja u mišljenjima i pogledima na budućnost i neslaganja u tolikoj meri da dalji zajednički život postane nepodnošljiv. U tom slučaju, kao jedina “slamka spasa” nazire se razvod braka kao jedini način prestanka punovažnog braka za života supružnika.

Porodični zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015) u čl. 41 propisuje dva razloga zbog kojih se može tražiti razvod braka – ozbiljno i trajno poremećeni bračni odnosi i objektivna nemogućnost ostvarivanja zajednice života supružnika. Dakle, zahteva se da poremećenost bračnih odnosa supružnika traje duže vreme i da su u pitanju ozbiljne nesuglasice i neslaganja koja ih onemogućavaju u daljem funkcionisanju i donošenju zajedničkih odluka, odnosno da je zajednički život prestao, te da nema izgleda da će se zajednica života reuspostaviti.

Za razliku od vanbračne zajednice koja prestaje faktičkim prestankom zajednice života vanbračnih partnera, brak je moguće razvesti isključivo u postupku pred sudom.

Brakorazvodni postupak supružnici mogu inicirati predlogom za sporazumni razvod braka ili tužbom. Izbor između dva navedena inicijalna akta zavisi od samih supružnika, odnosno od njihovog međusobnog odnosa, pa će supružnici pribeći predlogu za sporazumni razvod braka ako među njima postoji volja za razvodom braka i dogovor o pitanju o kojem sud mora da odluči prilikom razvoda – vršenju roditeljskog prava, dok se u odsustvu istih postupak mora pokrenuti tužbom.

Predlog za sporazumni razvod braka

Supružnici (predlagači) sačinjavaju predlog za sporazumni razvod braka u pisanoj formi koji zajednički potpisuju i podnose stvarno i mesno nadležnom sudu. Stvarno nadležan za razvod braka jeste osnovni sud u prvom stepenu, dok o eventualno izjavljenoj žalbi odlučuje apelacioni sud kao drugostepeni. Mesno nadležan je sud na čijem području se nalazi(lo) poslednje zajedničko prebivalište supružnika. Budući da je prilikom razvoda braka sud dužan da odluči i o vršenju roditeljskog prava, ukoliko supružnici imaju maloletnu decu, sastavni deo predloga za sporazumni razvod braka jeste i sporazum o vršenju roditeljskog prava, kao i sporazum o deobi zajedničke imovine supružnika.

Supružnici se mogu sporazumeti da će zajednički vršiti roditeljsko pravo, u kom slučaju sporazum sadrži i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta (tj. na adresi kog roditelja će dete imati prijavljeno prebivalište) ili da samo jedan od njih samostalno vrši roditeljsko pravo, u kom slučaju sastavni deo sporazuma čini sporazum o poveravanju deteta jednom od roditelja, visini doprinosa koji će drugi roditelj (sa kojim dete ne živi) plaćati na ime izdržavanja deteta i načinu održavanja ličnih odnosa deteta sa roditeljem sa kojim ne živi. Ukoliko su supružnici tokom braka stekli imovinu koja se prema Porodičnom zakonu smatra njihovom zajedničkom imovinom, neophodno je da postignu saglasnost i o podeli iste, budući da se razvodom braka rešavaju sva pitanja koja se tiču njihovih ličnih i imovinskih odnosa. Supružnike u toku postupka za razvod braka iniciranog predlogom ne može zastupati isti punomoćnik.

Nakon prijema predloga za sporazumni razvod braka, sud će zakazati ročište i navedeni sporazum dostaviti organu starateljstva (centru za socijalni rad) radi davanja nalaza i stručnog mišljenja u pogledu toga da li je postignuti sporazum roditelja u najboljem interesu deteta. Prethodna “kontrola” postignutog sporazuma roditelja u segmentu vršenja roditeljskog prava analogna je obavezi suda da u svim postupcima u kojima se odlučuje o detetovim pravima i interesima postupa isključivo u njegovom najboljem interesu, kako se roditelji, za koje se (oborivo) pretpostavlja da će roditeljsko pravo vršiti u najboljem interesu deteta, ne bi koristili ovim pravom nauštrb dobrobiti deteta. Nakon dobijenog nalaza i stručnog mišljenja, sud će, skoro uvek, doneti odluku – presudu identičnu postignutom sporazumu roditelja, ukoliko nađe da je isti u najboljem interesu deteta. Sporazum o deobi zajedničke imovine supružnika sud prethodno ne ispituje, već isti usvaja i inkorporira u izreku sudske odluke. Imajući u vidu lošiji položaj žene u sferi imovinskog prava, nepostojanje obaveze suda da isgi prethodno ispita sa aspekta pravičnosti se osnovano u teoriji kritikuje i ističe kao problem, budući da žena, primera radi, može pristati da se u zamenu za vršenje roditeljskog prava odrekne imovine koja bi joj, bar u određenom delu, pripala, te bi u budućnosti trebalo raditi na izmeni zakona u pogledu ovog pitanja.

Sa druge strane, ukoliko sud nađe da postignuti sporazum roditelja nije u najboljem interesu deteta, dužan je da predlog za sporazumni razvod braka odbije kao neosnovan, kada supružnici mogu da postignu novi, drugačiji sporazum i podnesu ga sudu ili da jedan od njih podnese tužbu, ukoliko ne mogu da postignu sporazum prihvatljiv za oboje.

Tužba za razvod braka

Ukoliko supružnici ne mogu da postignu sporazum o svim pitanjima vezanim za razvod braka ili jedan od njih ne želi da se razvede, drugom supružniku stoji na raspolaganju podnošenje tužbe za razvod braka osnovnom sudu na čijem području tuženi supružnik ima prebivalište ili boravište, odnosno sudu na čijem području se nalazi(lo) njihovo poslednje zajedničko prebivalište. Supružnik tužbu može podneti sam ili preko punomoćnika koji mora imati specijalno i overeno punomoćje, što znači da u punomoćju moraju da budu naznačeni osnov i vrsta tužbe koja se podnosi (primera radi, formulacija –,,Ovlašćujem advokata A. A. iz Beograda da me zastupa u postupku za razvod braka pred Drugim osnovnim sudom u Beogradu”) i da isto bude overeno kod javnog beležnika (notara).

Po prijemu tužbe, sud će zakazati ročište, dostaviti tužbu organu starateljstva radi davanja nalaza i mišljenja u pogledu roditeljskih kompetencija i vršenja roditeljskog prava i pozvati na ročište parnične stranke i eventualno njihove punomoćnike ukoliko su ih angažovali. Ključna faza postupka jeste dokazni postupak tokom kojeg sud izvodi dokaze neophodne za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja radi donošenja odluke. Sud u brakorazvodnom postupku najčešće pribegava saslušanju stranaka, radi utvrđivanja postojanja brakorazvodnih razloga, kompetencija roditelja, kao i njihovih imovinskih prilika radi određivanja izdržavanja deteta, a može saslušati i dete koje je navršilo 10 godina života kako bi utvrdilo njegovo mišljenje o tome kod kog roditelja želi da živi. Sud je dužan da mišljenju deteta posveti dužnu pažnju u skladu sa njegovim godinama i zrelošću, ali nije dužan da svoju odluku upodobi izraženom mišljenju deteta.

Ako na strani jednog ili oba roditelja postoje okolnosti koje bi ih mogle kompromitovati u vršenju roditeljskog prava, sud može odrediti psihijatrijsko- psihološko veštačenje kako bi stručni tim sačinjen od psihologa i psihijatara utvrdio eventualno postojanje bolesti na strani roditelja koji bi mogli da utiču na vršenje roditeljskog prava i kako bi dali mišljenje u pogledu poveravanja deteta. Sud nije vezan nalazom i stručnim mišljenjem niti organa starateljstva niti sudskih veštaka, pa može da odluči drugačije, ali mora detaljno da obrazloži svoju odluku.

Povećana migracija stanovništa u druge države radi pronalaska boljeg i plaćenijeg radnog mesta nije retkost u praksi, pa se može desiti da je jedan supružnik (tuženi) odsutan iz Republike Srbije i da ne želi da učestvuje u postupku, ni lično ni preko punomoćnika, odnosno da njegovo prebivalište ili boravipte nije poznato, u kom slučaju sud može shodno čl. 81 Zakona o parničnom postupku ("Sl. glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013 - odluka US, 74/2013 - odluka US, 55/2014, 87/2018, 18/2020 i 10/2023 - dr. zakon) da mu postavi privremenog zastupnika iz reda advokata koji će štititi njegova prava i interese sve dok se ne pojavi pred sudom i preuzme postupak, budući da supružnik koji ne želi da se razvede ne raspolaže nikakvim mehanizmima kojima bi sprečio drugog supružnika da se razvede od njega.

Nakon što sud izvede sve dokaze i ustanovi da je stvar potpuno raspravljena, doneće presudu kojom će razvesti brak parničnih stranaka, poveriti dete jednom od roditelja na samostalno vršenje roditeljskog prava, obavezati drugog roditelja sa kojim dete ne živi da na ime svog dela doprinosa za izdržavanje deteta mesečno uplaćuje određeni novčani iznos i urediti način održavanja ličnih odnosa deteta sa tim drugim roditeljem. Važno je istaći da u brakorazvodnom postupku iniciranom tužbom sud ne može odrediti zajedničko, već isključivo samostalno vršenje roditeljskog prava, s obzirom na to da je za zajedničko vršenje roditeljskog prava neophodno postojanje

             

međusobne komunikacije i dogovora roditelja koji u postupku iniciranom tužbom izostaju, te sud ne može da im nametne nešto sa čim nisu saglasni.

Presuda o razvodu braka dostavlja se matičaru koji je dužan da izvrši upis činjenice razvoda u matične knjige, kao i organu starateljstva koji je dužan da vodi evidenciju o izdržavanim licima.

S obzirom na to da u odnosima roditelja i deteta može doći do promenjenih okolnosti (rebus sic stantibus), svako od roditelja, kao i dete može novom tužbom tražiti izmenu odluke o vršenju roditeljskog prava (poveravanju deteta), visini izdržavanja ili načinu održavanja ličnih odnosa.

Neminovno je da je u situacijama nepodnošljivog i života u braku ispunjenog nezadovoljstvom i međusobnom netrpeljivošću supružnika prihvatljivo rešenje razvod braka, ali smatramo da zakonodavac ipak treba da postavi određena ograničenja za razvod braka kako bi na taj način uticao na smanjenje stope razvoda braka u Srbiji, koja, nažalost, iz godine u godinu raste, i kako bi istaknuo značaj braka kao ustanove kojoj ne treba tako olako pristupati ukoliko ne postoji spremnost za prihvatanje svih obaveza i odgovornosti koje sa sobom zaključenje braka i zajednički život sa partnerom povlači. U prilog tome govore statistički podaci da je u 2024. godini razvedeno 10.611 brakova, što je za 4,3% više u odnosu na 2023. godinu, dok broj zaključenih brakova iznosi 30.376, što znači da je tokom 2024. godine procenat razvedenih u odnosu na zaključene brakove skoro 35%.

Izvor: Vebsajt Asocijacije sudijskih pomoćnika Anastasija Spasić, 6.10.2025.