Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O SPREČAVANJU NASILJA U PORODICI: Od početka primene Zakona broj ubistava se nije smanjio


Nakon pet godina od početka primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici ("Sl. glasnik RS", br. 94/2016) broj ubistava nije se smanjio, rekla je dr Dragana Kolarić, redovni profesor Kriminalističko-policijskog univerziteta i sudija Ustavnog suda Republike Srbije. Od početka ove godine ubijene su 23 žene u porodičnom i partnerskom nasilju. Tokom ove sedmice u Subotici je usmrćena žena koju je, kako se veruje, izbo bivši muž, a dan ranije u Zemunu je nađeno telo mlade žene sa teškim povredama glave, koju je, kako se sumnja, ubio suprug.

Gotovo svakodnevno kolumne časopisa pune vesti o učinjenom nasilju u porodici, neretko sa najtežom posledicom. Pažnju izaziva zabrinjavajući broj ubijenih u porodičnom nasilju koji se povećao, posmatrano u četvorogodišnjem periodu, nakon početka primene Zakona o sprečavanju nasilja u porodici – ukazala je dr Dragana Kolarić, na savetovanju krivičara na Zlatiboru i iznela konkretne statističke podatke.

U periodu od 2014. do 2021. godine ubijeno je 388 građana u porodičnom nasilju. Samo u 2018. lišeno je života 47 osoba, od kojih su 34 ženskog i 13 muškog pola, što je slično i sa podacima iz 2017. godine, kada su ubijeni 31 žena i 16 muškaraca. U 2019. evidentirane su 54 žrtve koje su lišene života od člana porodice, od kojih su 31 žena i 23 muškarca. U 2020. ubijeno je 28 žena i 20 muškaraca. U 2021. zabeleženo je 48 ubistava i to 28 osoba ženskog i 20 muškog pola, navela je sudija Kolarić.

Zakonska procedura se sprovodi ali u određenom broju slučajeva, nakon nekoliko meseci od izricanja hitnih mera, dolazi do ponavljanja nasilja i teških posledica. Na primer, u Novom Sadu, u maju 2019, suprug je u toku trajanja hitnih mera usmrtio suprugu, tasta i taštu pred decom. U Pančevu je u julu 2019. muž ubio ženu za vreme trajanja hitnih mera. U Valjevu je 2021. policajac usmrtio bivšu partnerku i izvršio samoubistvo nakon isteka hitnih mera – rekla je dr Dragana Kolarić.

Upitala je šta treba učiniti i naglasila da u slučajevima kada su upućene teške pretnje i kada imamo i sve elemente krivičnog dela – veliki značaj treba da ima Grupa za koordinaciju i saradnju, koja je uspostavljena, na osnovu Zakona o sprečavanju nasilja u porodici, za područje svakog osnovnog javnog tužilaštva i kojom rukovodi tužilac, a čine je i predstavnici policijskih uprava i centara za socijalni rad. Posao ove grupe je i da napravi individualni plan zaštite i podrške žrtve. U izradi plana treba da učestvuje i žrtva, kako zakon kaže, “ako to želi i ako to dozvoljava njeno emotivno i fizičko stanje”.

Individualni plan zaštite mogao bi da uključi i fizičku zaštitu žrtve kada se osumnjičeni nađe na slobodi. Uočili smo da žrtve veoma retko ili uopšte ne prisustvuju sastancima na kojima se razmatraju predmeti nasilja u porodici, procenjuje njihova bezbednost i utvrđuju mere zaštite. Postavlja se pitanje da li zamenik javnog tužioca koji predsedava Grupi za koordinaciju i saradnju daje mogućnost žrtvi da odluči da li će učestvovati u izradi plana. Teško je prihvatljivo da žrtve masovno odbijaju da uzmu učešće u izradi individualnih planova. Reč je o njihovoj bezbednosti, gde im je prevashodni interes da se zaustavi postojeće nasilje i spreči mogućnost njegovog ponavljanja – naglasila je dr Dragana Kolarić.

Pored toga neophodno je u svakoj policijskoj upravi, u njenom sedištu i u policijskim stanicama, formirati timove sastavljene od policijskih službenika koji su završili specijalizovanu obuku za sprečavanje nasilja u porodici, koji će raditi samo te poslove i umesto tradicionalnog reaktivnog primeniti proaktivan pristup.

Trenutno je obučen veliki broj policijskih službenika, ali u većini organizacionih jedinica policije oni pored rada na događajima nasilja u porodici obavljaju i druge vrste poslova. Specijalizacija ima smisla ako se bavite tom vrstom posla, čime se postiže i kontinuitet u radu. Tako organizovane specijalizovane jedinice predstavljaju jedan od preduslova povećanja efikasnosti i efektivnosti u radu, što na kraju dovodi do kohezije među službenicima i poboljšanja radnog morala – navela je sudija.

Proces koji se vodi po Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici je specifičan “policijsko-sudski postupak” u kome se izriču preventivne i privremene hitne mere kako bi se sprečilo ubistvo ili nanošenje teških povreda, koje se još nije desilo, ali postoji bojazan da bi se moglo dogoditi.

Izneti su i konkretni podaci. Za nasilje u porodici od 2018. do 2020. godine prijavljene su 88.893 osobe. Kada je urađena stručna procena rizika, utvrđeno je da rizik od izvršenja teškog krivičnog dela postoji u 61.665 slučajeva. Tužilac je dao predlog za produženje hitnih mera u 56.224 slučaja. Sud je usvojio predloge u 54.142 slučaja.

Broj prijavljenih za nasilje u porodici znatno je veći od broja u kojem je procenom utvrđeno da rizik postoji. Ono što uočavamo kao poseban problem je veliki broj povratnika učinilaca krivičnog dela nasilja u porodici, ali i veliki broj povratnika po Zakonu o sprečavanju nasilja u porodici gde su hitne mere izricane ranije ili su još u toku a dolazi do ubistva jednog ili više članova porodice – napomenula je dr Dragana Kolarić.

Krivičari, okupljeni na savetovanju na Zlatiboru, su saglasni da represivne mere, među kojima su i hitne mere protiv nasilnika, nisu dale očekivane rezultate. Nasilnik kome su izrečene hitne mere udaljenja iz stana i zabrane prilaska žrtvi često nema gde da ode, a situacija u kojoj se našao dodatno pogoršava agresiju, tako da njegove žrtve mogu biti i oni koji nisu članovi porodice.

Kompanija Paragraf Lex ne preuzima odgovornost za tačnost i istinitost informacija prenetih iz spoljnih sadržaja odnosno drugih izvora, kao i za štetu koja eventualno iz toga, proistekne. Sve informacije objavljene u sekciji "Vesti" su namenjene u svrhu opšteg informisanja.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 27.09.2022.
Naslov: Redakcija